Dijabetes (šećerna bolest) jest raznovrsni poremećaj koji karakterizira genetska predispozicija i međudjelovanje između otpornosti na inzulin i povećane funkcije beta-stanica pankreasa (gušterače). Često je povezan s drugim stanjima kao što su povišeni krvni tlak, povišena razina triglicerida i smanjeni lipoprotein visoke gustoće (HDL), a sve su to dodatni čimbenici rizika za arteriosklerozu i kardiovaskularne bolesti.
Tjelovježba je glavni terapeutski način za liječenje dijabetesa i za prevenciju komplikacija. Uz tjelovježbu, prikladna prehrana i kontrola tjelesne težine učinkoviti su tretmani za pacijente s dijabetesom te mogu spriječiti, ali i prevenirati razvoj te bolesti u osoba koje su tome sklone.
Postoje dokazi da vježbanje stimulira sintezu mišićnog glikogena, povećava osjetljivost na inzulin, smanjuje razinu glukoze u krvi te donosi i druge dobrobiti, kao što su stimulacija proizvodnje betaendorfina.
Kvalitetnija kontrola šećera u krvi
Pri istezanju i opuštanju mišića za vrijeme tjelovježbe, mišići koriste šećer kao izvor energije te se time snižava njegova razina u krvi. Vježbanjem utječemo i na smanjenje šećera u krvi, povećanjem osjetljivosti na inzulin tako da tijelo traži manje inzulina za prijenos šećera u tjelesne stanice.
U nekim okolnostima, vježbanje može imati suprotan učinak, može povisiti razinu šećera u krvi. Obično se to događa kada je razina šećera u krvi iznad 16,5 milimola glukoze na početku vježbanja.
Kada je šećer u krvi vrlo visok, vježbanje potiče tijelo na oslobađanje ili proizvodnju dodatne glukoze. Za prijenos dodatnog šećera u stanice nije dostupno dovoljno inzulina, čime se povisuje razina šećera u krvi.
Odabir tjelovježbe
Yoga
Studije su pokazale da su vježbe joge prouzročile poboljšanje glikemičke kontrole zbog povećanog postotka receptora koji vežu inzulin u pacijenata s dijabetesom. Nekoliko je studija istražilo učinak prakticiranja joge na regulaciju glukoze.
Blagotvorni učinci joge primijećeni su u osoba s dijabetesom, uključujući značajno smanjenje i koncentracije glukoze u krvi nakon posta i nakon unošenja obroka, hrane u tijelo, smanjeni kolesterol i koncentraciju masnih kiselina, te smanjenu razinu kortizola u serumu.
Istraživanje upućuje na to da izvođenje asana vodi do povećanja osjetljivosti beta-stanica gušterače na signal glukoze, što može objasniti mehanizam kojim asane imaju blagotvorni učinak na dijabetes.
Vježbe joge trebale bi se prakticirati minimalno 180 minuta tjedno.
Aktivnosti uz prisutnost kisika
Ovakav vid vježbanja dovoljan je za smanjivanje otpornosti na inzulin i poboljšanje kontrole šećera u krvi. Međutim, prilikom aerobnih aktivnosti nužno je pratiti razinu šećera u krvi. Uvijek vodite računa da vam ovakav vid tjelovježbe nije intenzivan. Najbolji odabir ovakvih aktivnosti su hodanje, trčanje, vožnja bicikla, skijanje, plivanje.
Vrijeme koje bi trebali provoditi u ovim aktivnostima je minimalno 180 min tjedno.
Praćenje razine šećera u krvi
1. Provjeriti razinu šećera u krvi 30 minuta prije vježbanja i neposredno prije kako bi provjerili njezinu stabilnost
2. Sigurna razina šećera u krvi je između 5,5–13,7 mmol/L
3. Ako je razina niža pojedite zalogaj temeljen na ugljikohidratima kako bi spriječili hipoglikemiju tijekom vježbanja
4. Ako je razina šećera u krvi viša od 16,5 nemojte vježbati
5. Za vrijeme vježbanja provjerite šećer. Kad počne padati pojedite nešto slatko
6. Provjerite šećer u krvi dva puta nakon vježbanja. Što je vježbanje napornije, to je šećer u krvi dulje iskorišten za vrijeme aktivnosti. Hipoglikemija može nastupiti i nekoliko sati nakon vježbanja.
Zaključak
Kratkoročna promjena stila življenja utemeljena na jogi i tradicionalnoj tjelovježbi može, zbog povećanog postotka vezanja inzulinskih receptora, poboljšati glikemičku kontrolu. To upućuje na to da joga i tradicionalna tjelovježba stvara poželjne metaboličke učinke na osobe oboljele od dijabetesa.
Kod dijabetesa je, za razliku od ostalih kroničnih bolesti, dozvoljeno sudjelovanje u gotovo svim oblicima vježbanja – potreba je samo doza opreza.
