Prije 11 godina, jedan nesmotreni skok u more Slavenu Škrobotu u potpunosti je promijenio život. Ostao je paraliziran od vrata prema dolje. Tada student ekonomije i, kako za sebe kaže, svestrani 23-godišnjak koji je trenirao odbojku i bio zaljubljen u mnoge sportove, glazbu, koncerte i festivale, nije dvojio ni sekunde. Odlučio je da ga život u kolicima neće ograničavati da uživa u životu.
“Bio je to sasvim uobičajen dan na moru. Nas četvorica, plaža, zezancija. U jednom trenutku netko je došao na ideju da skačemo s mola. Nakon nekoliko skokova na molu sam sreo prijateljicu, zapričali smo se. Ekipi sam rekao da sam s kupanjem gotov, no prijatelj me tada nagovorio da skočimo još jedanput. Imali smo tu foru, skakali smo jedan za drugim, svatko na svoju stranu. Ja sam skakao zadnji. Uzeo sam zalet od nekih 20 metara i odabrao prazninu na lijevoj strani. Barem sam tako mislio. Nažalost, nisam vidio da jedan prijatelj još nije izronio. Tek sam ga u skoku vidio kako izranja na površinu. Kako ga ne bih ozlijedio, maknuo sam ruke i glavom udario u njegovo bedro. Ostao sam plutati s glavom ispod površine”, prisjeća se.
Hitna je stigla za 15-ak minuta, odvezli su ga u Rijeku na operaciju, potom na rehabilitaciju u Varaždinske Toplice koju je dodatno zakomplicirala teška infekcija. Ostao je paraliziran.
Drugačiji život od planiranoga
Iako je prošlo 11 godina, zna se sjetiti kobnog skoka. Povremeno, kaže, zna prevrtjeti taj film u glavi. No, iako se na trenutak upita ‘zašto baš ja’, tim se mislima ne prepušta.
“Pitam se ponekad i ‘kud baš meni’ i ‘čime sam to baš ja zaslužio’. Zapravo, najčešće se pitam gdje bih danas bio i što bih radio da se taj skok nije dogodio? Bih li putovao, bi li me nešto drugo zanimalo i ispunjavalo? Iako te misli dođu, ne želim se dugo zadržavati na njima i obično traju kratko. Nema smisla o tome razmišljati, razbijati s time glavu i pitati se ‘što bi bilo kad bi bilo’. Imam sad jedan novi, drugačiji život, drugu priliku i nastojim ju što bolje iskoristiti i što više uživati u životu”, govori Slaven koji, nedvojbeno, pršti onom istom energijom 23-godišnjeg studenta ekonomije.
Uživao je tada u svemu, svašta ga je zanimalo, sve je htio isprobati. Trenirao je odbojku, igrao nogomet, skijao, bordao, išao u ribolov, ronio s bocama. Sve je stizao, uz faks je i jako puno izlazio, išao na koncerte, putovao… no danas ipak putuje više. “Putovao jesam, ali ne kao u posljednje dvije godine na neke daleke destinacije. Putovanja su me zanimala, no nikada nisam imao društvo s kojim bih putovao. Recimo, kada su mi mama i sestra išle u Siriju i Jordan ja sam radije ostao sam doma 18 dana. Tada mi je to bilo vrhunski, danas mi je žao što nisam išao s njima”, kaže Slaven kojemu ni odlazak u Jordan nije ostao neispunjena želja.
Putovanje u Maroko – prekretnica
No, za put u Jordan kao i za Tanzaniju, Šri Lanku, Australiju… bio je presudan put u Maroko za koji kaže da mu je bio prekretnica – shvatio je da u tome uživa i da to želi raditi. A u Australiju je otišao nakon što je osvojio dvije karte: “Trebalo je napisati priču-putopis o tome koje ti je putovanje promijenilo život. Putovanje u Maroko bilo mi je prvo izvan Europe. Znao sam da je moja priča drugačija. Iako nikad ništa prije nisam pisao, pobijedio sam”, kaže dodajući da je već na prvom putovanju nakon ozljede, kada je posjetio Sarajevo, shvatio da može sve što poželi.
A mi se pitamo koliko je nezgodni skok u more promijenio Slavenov pogled na život. Je li prije bio optimističniji ili gleda li na život i danas s podjednakim žarom?
“Nije me puno promijenilo. Bio sam oduvijek optimističan i gledao sa strašću na život. Volio sam raditi svašta, isprobavati nove stvari i uživati. Ipak, nakon ozljede naučio sam cijeniti neke stvari i naučio sam da su bit života i sreća u malim stvarima. Naučio sam da nije bitno koliko prijatelja imaš, već kakvih, da su uz tebe i da su iskreni, ostalo je nebitno. Naučio sam da su mi neke stvari koje su mi prije bile bitne danas apsolutno nebitne. Rijetko kad više gledam površno na stvari i imam puno manje povjerenja u ljude”, dodaje i naglašava kako je usprkos svemu zadržao optimizam.
„Ako si u glavi prevrtim svoj život, što sam sve prošao, doživio, iskusio, vidio i kakve sam ljude imao priliku poznavati i ako mi to sve izmami osmijeh na licu, ja sam sretan čovjek”, kaže nam.
Živjeti punim plućima
I doista, Slaven živi doista punim plućima. Putovanja su postala njegov zaštitni znak, u posljednje tri godine proputovao je mnogo. Kao najluđe trenutke s putovanja izdvaja uspon do Monasteryja u Petri i onaj na Pidurangalu na Šri Lanki. Putovanja ne broji, time se ne zamara, ne radi to radi brojki. Puno su mu, kaže, važnija nova iskustva, da nauči nešto, upozna nove ljude, a i sebe.
Prošle je godine osvojio titulu Putnika godine na Croatian Travel Festivalu u Šibeniku, no iza svog tog ‘glamura’, napominje, slika je puno brutalnija. “Za putovanje u mom stanju potrebne su prvenstveno velika volja, tvrdoglavost, upornost i snalažljivost. Ljudi na mom blogu i Facebooku vide lijepu fotografiju mene na nekoj atraktivnoj lokaciji i misle kako je to sve divno i krasno no ne znaju koliko je truda, živaca i upornosti uloženo kako bismo moji suputnici i ja stigli tamo”, kaže.
“Puno je tu potencijalnih problema i rizika s kojima se mogu susresti, zato treba sve detaljno istražiti kako bi se problemi sveli na minimum. I samo pakiranje je noćna mora. Dok netko razmišlja koju će majicu ili hlače ponijeti, više od 70 posto moje prtljage čine medicinske potrepštine”, govori dodajući da on, kao tetraplegičar, sam ne može gotovo ništa te da o solo putovanju ne može ni razmišljati.
Prijatelji pri ruci
No, u njegovu se društvu uvijek nađe netko spreman na sve one lude avanture o kojima sanja. Prošle mu je godine epidemija korona virusa malo pomrsila račune, početkom 2020. uspio je putovati izvan Hrvatske. No, s povratkom sa Šri Lanke vratio se direktno u lockdown. Ni to ga nije omelo, kratko je sanjao kako će oživjeti svoju staru strast. Nakon što je na Facebooku napisao kako bi opet volio voziti bicikl te da bicikl za osobe s invaliditetom stoji nevjerojatnih 65 tisuća kuna, nije prošlo ni nekoliko dana – ljudi su prikupili novac i ispunili mu želju.
I što je prvo učinio? Krenuo u akciju. I nije stao cijelo ljeto. Samo biciklom prešao je 300 kilometara. Bio je na Murteru, u Dubrovniku, na Visu, Mljetu i Dugom otoku. A bio je i na Krku. Uz lude mljetske lokacije, dubrovačke zidine te viške plaže i vojne tunele, posjetio je Slaven i kobni mol s kojeg je prije 11 godina posljednji put skočio u more.
“Često odlazim na taj mol. Nemam nikakvih problema s tim. Da prohodam, skakao bih ponovno, ali opreznije”, govori nam Slaven otkrivajući nam svoje sastojke ispunjenog života i kaže kako su to prvenstveno putovanja, glazba, koncerti, zanimljivi ljudi, more, fina hrana, zanimljive priče i knjige, dobri filmovi i serije i vožnja biciklom.
“Sretan se život prvenstveno sastoji od malih stvari. Od stvari koje te ispunjavaju, koje ti donose mir i osmijeh na lice. Nema veće sreće ako čovjek radi ono što voli i pritom uživa u tome, ako slijedi svoji snove i radi ono što ga čini sretnim. Nekome je to obitelj, nekome posao, a nekome putovanja.”
Pročitaj i ovo:
- Kristijan Iličić: „Najradije putujem sa zaručnicom Andreom“
- Ivana Kalogjera: ”Bolest mi je dala snagu za koju nisam ni mislila da je posjedujem”
- Anita Dujić: “Često sam se susretala s predrasudama i podcjenjivanjem, ali to me nikad nije puno pogađalo”
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
