Nekoliko sam puta na ovaj otok u Indijskom oceanu samo sletjela i odletjela, sve do prilike kad sam ciljano i ostala. Kratko ili dovoljno, 12 dana na ovom otoku bilo je poprilično avanturistički za mene. Možda i zato što sam umjesto na Baliju završila na Šri Lanki, a možda i zato što je puno toga bilo na blef, bez rezerviranog smještaja, kupljenih karti za vlak, autobus, brod, bez točnog plana i programa. Istina, to nije baš moj stil, ali ono što mi se dogodilo je prava sloboda. Sloboda prepuštanja odluci gdje ćemo, kada ćemo i kako ćemo u trenutku koji sam odrediš da točno to i tako želiš.
Izgubljeni kofer = sloboda
Prvo iznenađenje na aerodromu u Colombu – izgubljena prtljaga. Jedini put kada mi se to dogodilo bilo je kada sam išla na vjenčanje na Maltu i, naravno, ne da nije stigla, nego je kofer došao pet dana nakon mene, i to potrgan i bez pola stvari. Tako je bilo i ovaj put, ali je trajalo i dulje. Moj mali crveni kofer putovao je punih osam dana. Razmišljala sam gdje je sve taj kofer bio i koliko je kontinenata prošao da bi na kraju došao na jug Šri Lanke. Svih osam dana imala sam jedan badić, jedan grudnjak, par gaćica, japanke i novu plavu haljinu. Bez ičeg drugog. I nije mi falilo, tako malo stvari znači veliku slobodu na putovanju. Otad sve pakiram u samo jedan mali ruksak, jer gotovo uvijek negdje možeš kupiti ono što ti nedostaje.
Robinzonski sam podnijela prvi „gubitak“ i avantura je počela.
I majmuni, i varani, i kornjače…
Idemo južnije, do plaže, do mjesta Hikaduwa. Tu smo proveli četiri divna dana, rezervirali smještaj na licu mjesta, pojeli najbolji ručak. Sve je ovdje ljuto, ljuće, najljuće, ali odlično pivo simboličkog imena Lion gasi svaku žeđ. Ovdje se surfa na najjače, a za sve ostale tu je uživanje u pogledima i odlični lounge-barovi za savršeno opuštanje s kavom ili koktelom u bilo koje doba dana. Ovdje je sve polako i sporo, bitno je prebaciti se u taj mode i ne ljutiti se na sporu uslugu jer njihov osmijeh briše sve.
Od Hikaduwe tuk-tukom odlazimo na izlet na Green Safari. Ovdje zaista imate što za vidjeti. Od toga kako se obrađuje cimet do posjeta hramovima, promatranja majmuna, varana i ptica te degustacije lokalnih čajeva. Dodat ću i posjet parku tropskih kornjača, gdje možete mnogo naučiti te vidjeti i pomaziti one male, ali i velike kornjače. Vrlo egzotično i zanimljivo, pogotovo za najmlađe.
Putem kući vodič nam pokazuje spomenik cunamiju nakon kojeg ništa više nije isto. Objašnjava nam kako je zapravo drugi val pomeo sve pod sobom, a ne onaj prvi.
– Bježali smo, bježali svi. Ljudi su se zatvorili u vlak, sve prozore, sve, tisuće njih, a onda je došao golemi drugi val i uništio sve, kuće, brodove, drveće – govori naš vodič. Tužno i tragično. Posjećujemo i muzej, ostavljamo donaciju jer ne možeš, a da kući ne odeš potresen.
Topla dobrodošlica gospođe Sally
Šri Lanku sam htjela doživjeti na drugačiji način. Boravkom kod lokalaca. Smještajem kod nekoga doma, a ne u hotelskoj sobi ili unajmljenom stanu. Za to se kao idealno rješenje pokazao Home Exchange. Kao i 16 puta do sada, idući po svijetu, koristim Home Exchange – smještaj kod članova koji nude svoju kuću u zamjenu. Besplatno. Nije ovdje samo riječ o besplatnom smještaju za nas četvero u autentičnoj kući u brdima iznad grada Kandy, nego o tome da ćemo biti kod nekoga tko tu živi. To iskustvo ne može se doživjeti u klasičnom turističkom aranžmanu jer od domaćina koji vas ugoste slušate priče stare i više od 50 godina.
Nakon kupljene karte, jedino što sam htjela imati dogovoreno je boravak preko servisa Home Exchange. Šaljem upite za zamjenu i stiže pozitivan odgovor iz okolice Kandyja. Gospođa Sally vrlo je brzo reagirala na moj upit da nas ugosti, a dane provedene s njom i suprugom Jerryjem pamtit ću kao jednu od najdražih zamjena. Prvo „krštenje“ bilo je dolazak do njenog bungalova do kojeg vodi uzak, blatnjav, grbav i strmovit put. Tuk-tukom, vozilom na tri kotača, i ne pomišljajte ići, upozorava me Sally, morate pronaći džip. Avantura broj dva. Prvo upoznavanje, zagrljaj i topla dobrodošlica, komentiramo svi, kao da smo došli kod tete koja živi na egzotičnome mjestu na drugoj strani svijeta.
Šri Lanka umjesto Londona
Ispijanje popodnevnog čaja s plantaže iza kuće, razgovori s ovom gospođom uz savršen engleski akcent do dugo u noć i rana buđenja uz kavu, promatranje životinjskog svijeta dok sunce tek izlazi, jako me se dojmilo.
Sally je šesto dijete britanskog veleposjednika i nakon što je obitelj napustila Šri Lanku prije puno godina, ona se tragom svojeg djetinjstva odlučila vratiti tamo gdje je, kako kaže, provela najljepše godine života. Tu u brdima Šri Lanke njezin je dom, a ne u maloj kući u Londonu, gdje za ovakav posjed trebaš izdvojiti milijune funti.
Svašta smo naučili od ove Britanke u kasnim 60-ima, koja je kroz život prošla mnoge avanture. Autom kroz Indiju do Velike Britanije. Njezina se majka, još u ono doba, odlučila na taj potez sa šestero djece i uspjelo joj je. Spavali su u poljima i putovali mjesecima. Pokazuje mi fotografije iz obiteljskog albuma, crno-bijele, na slici je ne razlikujem od njezine braće, a i ona sama potvrđuje kako je izgledala baš kao dječak.
Neočekivana „budilica“
Svako jutro budila nas je buka s krova. Majmuni, tko drugi. Skaču i galame, a nismo naručili buđenje. Sally jako živciraju i rade joj štetu jer joj pojedu mango. Kaže da samo od njih godišnje broji štetu u tisućama dolara. Često bi posegnula za praćkom i potjerala ih. Nama su prvi dan bili zgodni i slatki, ali su nam potom dosadili.
Sally je kao mala jahala slona. Išla bi s njim u šetnju i jako ga voljela. Voljela je i svog drugog kućnog ljubimca, mungosa, koji je krao jaja iz frižidera i donosio u krevet sva ona gmizava stvorenja zbog kojih se mnogi plaše divljine. Na primjer, kobru, zbog koje joj je otac i nabavio mungosa. Hodala je bosa, pomagala ocu na plantaži i, eto, odlučila je jednog dana vratiti se. I sretna je.
Mnogima je prva asocijacija na Šri Lanku – slon. Ovdje je najveća populacija slonova u Aziji, ima ih više od 6000. Viđat ćete ih putem od mjesta do mjesta, po nacionalnim parkovima na slobodi, ali i u sirotištu gdje, vama na izbor, možete s njim otići u šetnju, jahati ga i kupati se, snimiti selfie i kupiti banane koje ćete mu dati za slatko osvježenje.
Moje jahanje slona bio je samo pokušaj da sjednem, napravim 100 metara i vratim se. Dalje krećem pješice, u ulozi fotografa i snimatelja ostatku ekipe koja se odlučila na đir na slonovima.
Zeleni čaj kao nijedan drugi
Puno je toga za vidjeti na malim udaljenostima. Nešto možete vidjeti pješice, nešto tuk-tukom, a nešto vlakom. Neka druga asocijacija na Šri Lanku bio bi čaj. Otprilike na 70 kilometara od Kandyja smješten je grad Nuwara Eliya koji se smatra središnjim mjestom uzgoja čaja. Iznad 1500 metara nad morem nalaze se plantaže, zelena prostranstva pravilnih linija koja će vas sigurno ostaviti bez daha. Slično poljima riže na Baliju, tako plantaže čaja izgledaju iz visina. Posjet tvornici čaja svakako nije samo turistička atrakcija, puno ćete naučiti, vidjeti i kušati.
Na ovome mjestu možete uživati u tri glavne vrste čaja: cejlonskom crnom, zelenom i bijelom. Bijeli čaj je ujedno i jedan od najskupljih, jer se beru samo pupoljci, bez ijednog lista, i to ručno. Ponijeti kući vrećicu cejlonskog čaja suvenir je za sva osjetila. Zeleni čaj koji sam kupila na Šri Lanki nadmašio je sve one koje sam popila kod kuće i u svom životu te ostavio onaj okus u ustima, ne samo čaja, nego i doživljaja i sjećanja na Šri Lanku.
Hramovi u spiljama
Na Šri Lanki ima mnogo hramova. Budističkih, hinduističkih… Jedno od mjesta koje svakako treba posjetiti su hramovi u spiljama, Dambula. U spiljama Dambule je oko 80 hramova, a od toga je pet velikih povezano u Zlatni hram. To je najveći i najbolje očuvan kompleks spiljskih hramova u cijeloj Šri Lanki. Impresivan doživljaj uz pogled koji puca ispred spilja.
Nedaleko od Dambule nalazi se Sigirija (u prijevodu, lavlja vrata), monolitna stijena koja se uzdiže 200 metara u vis usred ravnice. Na vrhu te stijene nalaze se ruševine nekadašnje utvrđene palače vladara. Na stijeni su bile sagrađene palače od kojih danas postoje još samo temelji, jer su bile građene od drveta. Iznenadit će vas i količina vode na vrhu stijene. Cisterne su osiguravale dovoljno pitke vode za slučaj dulje opsade. Od divovske lavlje glave na ulazu kroz čija se usta prolazilo, danas su ostale sačuvane samo još dvije velike lavlje šape. Neobičan spoj povijesti i prirode na jednome mjestu, ali i izazov za sve one koji se boje visine – do vrha vas vode male uske željezne stepenice, a na isti način slijedi put nazad.
Suza u moru
Putem do atrakcija spavate na različitim mjestima. Jedete na nekim dobrim mjestima. Ostao mi je u sjećanju jedan lodge i dobar izbor jela. Sjedamo za stol i u daljini promatramo slona kako šeće ravnicom. Uživamo u besplatnom prizoru koji nikakav novac ne može platiti. Ovo je posebno, kaže vozač. Obično ne idu tako blizu ljudima.
Osim hramova, plaža i gradova starih tisućama godina, moram izdvojiti i gradić Galle na jugu. O Galleu sam prvi put čula od Sallyne kćeri, koja je pjesnikinja i koja je doletjela iz Londona ne bi li bila dijelom ekipe umjetnika koji su svoju poeziju izložili svijetu na festivalu što se svake godine održava u tom gradiću. Odlučili smo i mi posjetiti taj miks europske arhitekture i južnoazijske tradicije. Ne čudi da je na listi UNESCO-ove baštine. Grad je bio pod Portugalcima i Nizozemcima, ali nažalost i na udaru cunamija koji ga je potpuno uništio 26. prosinca 2004. godine.
Sve ove lokacije i zanimljivost možete obići ne samo autobusom, nego i automobilom s vozačem, koje možete unajmiti na vrijeme koje vam je potrebno. Na taj način za ne tako puno novca možete uživati, biti opušteni, fotografirati i promatrati, a dok putujete, i biti odmorni za sva ta mjesta na kojima ćete se sigurno barem deset puta fotografirati, zadivljeni kulturom i poviješću divnog otoka. Iako oblikom kao suza, s ovog ćete se otoka sigurno vratiti sretni.
Pročitaj i ovo:
• Novozelandski gradić Kaikoura novo je it mjesto za posjet u 2019. godini
• Okusi Libanona – tamo gdje je hrana sinonim za druženje
• Zamijeni zimu za ljeto: 7 destinacija za upijanje sunca usred zime
