Narcisoidni poremećaj ličnosti je naziv za poremećaj u kojem je osoba usmjerena na samu sebe do te mjere da ne vidi ili je nije briga za potrebe drugih ljudi. Ljudima koji pate od narcisoidnog poremećaja ličnosti je zajednički manjak empatije i svijesti o tome kako njihovo ponašanje utječe na ljude oko njih.
Narcisoidni poremećaj ima više tipova iliti pojavnih oblika, a u našoj je kulturi uvriježeno izjednačavati narcisoidni poremećaj s najprepoznatljivijim podtipom, grandioznom narcisoidnošću. Ipak, postoji i drugi, suptilniji tip – ranjiva ili prikrivena narcisoidnost.
Znakovi ranjive ili prikrivene narcisoidnosti
Već smo utvrdili kako je u kolektivnoj svijesti ustaljena ideja narcisoidne osobe karikatura grandiozne narcisoidnosti – osoba koja ima izražen osjećaj superiornosti, potrebu za dominacijom i sklonost agresiji i uvijek mora biti u centru pozornosti. No drugi tip narcisoidnosti koji se ne poklapa s ovom vizijom je ranjiva ili prikrivena narcisoidnost.
Dok tip grandiozne narcisoidnosti karakterizira manjak osjetljivosti, ranjivu narcisoidnost karakterizira pretjerana osjetljivost. Osjećaju se nesigurno, inferiorno spram drugih ljudi, a umjesto agresije u trenutcima nezadovoljstva iskazuju anksioznost i uvrijeđenost. To su sve emocije i ponašanja koja vezujemo uz nesigurnost, ali ono što razlikuje ranjivu narcisoidnost od nesigurnosti su nijanse u motivaciji i perspektivi.
Primjer koji će vam pomoći u razlikovanju: nesigurnu osobu će biti sram popeti se na pozornicu u punom klubu i otpjevati karaoke, dok će ranjivo narcisoidna osoba kritizirati i osuđivati ljude koji pjevaju karaoke i koji joj van toga ništa nisu skrivili, naprosto zato što je njoj ta pomisao neugodna.
Također, dok je sasvim normalno osjetiti žalac zavisti zbog tuđeg uspjeha kojeg i mi priželjkujemo, tu emociju nećemo pretočiti u riječi ili djela, već ćemo je zadržati za sebe. Ranjiva narcisoidnost će potaknuti ljude da verbalno umanje tuđe uspjehe ili da ih pokušaju zasjeniti svojima, a na uspjeh svojih bližnjih nerijetko imaju nedovoljnu emocionalnu reakciju.
Negativan pogled na druge ljude
Prethodni primjer opisuje najočitiji aspekt ranjive narcisoidnost – negativan pogled na svijet i ljude u njemu. Ljudi s takvim mentalnim sklopom računaju s tim da ljudi oko njih imaju loše i neprijateljske namjere te imaju tendenciju pripisivati negativne motive sasvim neutralnim interakcijama te prikazivati sebe kao žrtvu.
Osjećate se da ih morate spasiti
Ranjivi narcisi oko sebe slikaju sliku boli i patnje te se zbog toga možete osjećati kao da nosite težinu njihovog emocionalnog svijeta. Možda se čak osjećate kao da je vaša dužnost spasiti ih te kako će, uz malo vaše ljubavi, nježnosti, vodstva i pažnje shvatiti da je život lijep i početi se konstruktivno nositi sa svojim problemima… Učinite si uslugu i uštedite svoju energiju.
Zapamtite – ljudi se spašavaju sami jer se prvo moraju odlučiti spasiti sami. Nikoga ne možete spasiti samostalno, možete samo ponuditi rame za plakanje, ruku za podršku i alate i informacije o dostupnoj pomoći, ali ne možete odraditi potreban unutarnji rad za nekog drugog. Ako imate tendenciju spašavanja drugih, vrijeme je da preispitate svoje granice.
Dijele traumu bez pitanja
Trauma dumping je dijeljenje traumatskih iskustava bez provjere je li prikladno vrijeme i mjesto za to. Trauma je više od osobnog iskustva ili obične anegdote –ona može iscrpiti ili potaknuti okidač traume u nekom drugom. Ako ne provjerimo jesu li naši sugovornici u stanju procesuirati našu traumu s nama, riskiramo sve od navedenog. Ranjivi narcisoidni tip ima tendenciju zanemariti taj nužan korak.
Osim toga, koriste trauma dumping kao svoj ‘jezik ljubavi’ – otkrivajući iznimno intimne i bolne dijelove svoje prošlosti nam istodobno pokazuju da nam vjeruju te dobivaju pozitivnu afirmaciju, sažaljenje i empatiju. Pozicija žrtve im odgovara jer iz nje mogu dobivati potrebnu pažnju i sažaljenje, a svoje probleme najčešće smatraju najvećima i najvažnijima.
