Ispričat ću vam tri priče. Ona je bila nesretna. Stalno se uspoređivala s drugima. Činilo joj se da svi imaju više sreće, da žive bolje i uspješnije. Teško je pronalazila razloge za osmijeh i pokušavala je prepoznati neki smisao u svojoj svakodnevici, no svaki bi dan ipak privela kraju s osjećajima neispunjenosti i nezadovoljstva. Najčešće ju je progonila misao o poslu koji ne voli, a činilo joj se da nema izbora. Maštala je o poslu iz snova. Kada bi barem mogla raditi ono što voli, mislila je, sve bi bilo drugačije!
No jednoga je dana iznenada dobila upravo takvu ponudu! Kao da je netko odlučio ostvariti njezine najljepše snove! I, nevjerojatno, istoga je trena počela sumnjati i mučiti samu sebe nevjericom… "Pa nije moguće da se to događa baš meni. Sigurno tu postoji neka »kvaka«. Učinilo mi se da je to posao iz snova, ali sada vidim sve više i više nedostataka. Ma hoću li ja uopće biti na visini zadatka? Oni će sigurno uvidjeti da ja nisam prava osoba za taj posao. Mislim da zapravo neću biti zadovoljna novim suradnicima, ni oni mnome i… " Nije prihvatila ponudu.
On je godinama bio sam. Promatrao je parove oko sebe i maštao o idealnoj partnerici koja bi mu bila dovoljno lijepa, draga i pametna. Katkad bi ga neka žena privukla svojim atraktivnim izgledom te bi joj se nastojao približiti i upoznati je bolje. No ona bi ga ubrzo odbila površnim razmišljanjima i postupcima te bi shvatio da nema puno toga zajedničkog s njom. Još jednom razočaran, vratio bi se samačkoj svakodnevici. A onda je u njegov život, sasvim neočekivano i gotovo neprimjetno, »ušetala« Ona. Bila je divna, tako prirodnog osmijeha i sjajnih očiju da joj čak nije trebala šminka. Razgovarali su satima i uživali u zajedničkom vremenu. Činilo se da bi zajedno mogli ostvariti puno toga, ali ubrzo su ga počele progoniti sumnje… "Hm, čudno mi je da joj se baš ja sviđam. Možda ipak s njom nešto nije u redu. Ne znam, ona se gotovo nikada ne odijeva izazovno, a i draže mi je kad žena ima dulju kosu. Ako se vežem za nju, možda ću propustiti neku bolju priliku i… "Rekao joj je da ne želi biti s njom u vezi.
Cijeli je život teško radila i podredila sve svoje vrijeme mužu, djeci i obvezama. Nakon osmosatnog radnog vremena došla bi kući i posvetila se čišćenju i kuhanju, a navečer bi zaspala iscrpljena čekajući novi dan, jednak onom prethodnom. Gotovo nikada nije imala vremena za sebe, a još se manje usuđivala razmišljati o snovima i željama. U međuvremenu su djeca odrasla i započela samostalne živote, a ona zaslužila mirovinu. Odjednom je imala puno slobodnog vremena pa je počela razmišljati… "Eto, prošao je najveći dio mog života i pitam se koji je uopće smisao svega. Djeca imaju svoje obveze, a muž i ja ne znamo kako bismo provodili zajedničko vrijeme. Pitam se bi li on uopće htio da proširimo krug prijatelja ili možda organiziramo neko putovanje. Uvijek sam bila jako kreativna, ali nikada nisam imala vremena za hobije i…" Ne uviđajući stvarnu slobodu izbora u novonastaloj situaciji, zaključila je da neki ljudi jednostavno nisu predodređeni za uspjeh i sreću.
Čovjekov najveći strah nije strah od neuspjeha, nego je zapravo riječ o strahu od uspjeha! Kao da smo se uljuljkali u negativnost i mnoštvo »opravdanih« razloga da budemo nesretni te su nam pozitivni scenariji postali strani i daleki. Kada nam odgovori na naše najljepše želje pokucaju na vrata, mi se preplašimo i samo nakratko zavirimo u nove mogućnosti, ali najčešće ne smognemo hrabrosti zakoračiti u novi život, u bolje sutra. Pomisao da bi se snovi mogli ostvariti upravo nama djeluje nevjerojatno, čak pomalo zastrašujuće. Ali nitko nikada neće moći učiniti taj korak umjesto nas. Na nama je da počnemo vjerovati da imamo pravo živjeti onako kako smo nekad maštali, i da smo toga vrijedni!
Priznajmo sebi i svijetu: da, imamo pravo biti sretni!
S ljubavlju,
Mela
