Čak i kad je po vanjskim dimenzijama i kriterijima naoko sve isto, unutrašnjost žene svaki je dan drukčija. Žena i jest žena zato što, poput vode, kroz život mijenja svoj tok. Tok je uvijek tu, no vječito se mijenja i mora ga se hraniti da ne presuši. Kroz različite faze života taj tok, kakav god bio, treba znati podržati ponajprije prihvaćanjem, a onda i pravom hranom, odmorom od hrane, granicama, količinom i vrstom odmora, tjelesne aktivnosti, okruženja, njegovanja, a ponekad i luksuzom.
Žena ima drugačije potrebe od muškarca, a mi sa studija nutricionizma to smo prolazili kroz kontekst kolegija Prehrana žene kroz životnu dob. Tek s 33 godine shvatila sam o čemu je tamo stvarno bila riječ. Ono što se kroz životnu dob žene ne mijenja jest postojanje biološke gladi. No ono što se mijenja, i to malčice češće nego u muškaraca, nijansa je te biološke gladi.
Razlika u biološkoj gladi
Krenimo od osnovnih bioloških potreba novorođenčeta, a to su hrana i sigurnost ili – mama! To je vjerojatno jedino razdoblje u ženskom životu gdje u kontekstu bioloških potreba spol ne igra ulogu. Samo nekoliko godina kasnije odgoj, kultura zajednice i biologija učine svoje i djeca ulaze u pubertet. U kontekstu bioloških potreba, za djevojčice sigurnost postaje pitanje identiteta i pripadnosti, dok kod dječaka poprima formu borbe za teritorij i zaštitu tog teritorija.
Tu se prvi put biološka, ali i doslovna glad počinje razlikovati između spolova. Oko desete godine potreba za unosom hranjivih tvari između spolova pomalo se mijenja. Što god mi društveno pojmili ispravnim, od trenutka kada djevojčica dobije svoju prvu menstruaciju i zapliva u ritmu svojih mjesečnih ciklusa – ona je biološki spremna za reprodukciju i majčinstvo. Neke su i dalje djevojčice, no njihova se biološka glad počinje mijenjati.
Za djevojke – crvena variva i mamine šalše
Dok se u djevojčicama redefinira sigurnost koja je do sada bila vezana uz roditelje, a sada oko bježi prema dječacima – više nego ikad važno je osigurati pravu hranu, nutritivno, energetski i etersko-energetski. U vrijeme silnih promjena više nego ikad važno je da hrana bude topla i poznata! Djevojčice dobivaju menstruaciju, postupno raste potreba za željezom i fokus je na donjim energetskim centrima. Iako će adolescentice to teško priznati, čak i teško prihvatiti, ništa im u ovoj fazi ne bi bolje nahranilo flow od crvenih variva i maminih šalši s puno mrkve, crvene i narančaste hrane! Ipak, najbolju podršku ovom razdoblju života žene, vjerojatno će dati oni roditelji koji prepoznaju uz koju se to hranu njihova djevojčica osjeća dovoljno sigurno postati djevojkom i naposljetku ženom.
Meni je to bilo varivo od kelja, domaća mesna juha ili dinstane mahune (na masno). Zato što uz ta jela pamtim majku u raspoloženju u kojemu me čuje, njeguje, vidi – tu je. Nekoj od vas takva su sjećanja možda vezana uz štrudlu od jabuka, punjenu papriku i kolače ili pizzu. Mislim kako je tijekom puberteta puno bitnije da se nahrani osjećaj sigurnosti nego da se forsira neki pametan izbor hrane. Nadam se da uviđate koliko je važno u ranom djetinjstvu postaviti prave prehrambene navike. Pubertet nije trenutak za tjeranje maka na konac zbog kćerine pametne prehrane.
Uz malo sreće, hipotalamus će brzo pronaći put preko hipofize do jajnika i ta tzv. HPO-os potpuno će se razviti, ustabiliti i sinkronizirati u postojano valovito more ili rijeku postojano raznolikog toka. Uz malo manje sreće – komunikacija između tih žlijezda će kaskati, menstrualni ciklus će dugo biti neredovit, neugodan, često popraćen dermatološkim problemima i uz kronično zanemarivanje bioloških potreba prijeći u sindrom policističnih jajnika, endometriozu, autoimune i druge kronične bolesti. Uz malo mudrosti iz zajednice, takvu će se djevojku podržati toplom, crvenom, narančastom i zelenom, živom i nutritivno gustom hranom u ravnoteži s hranom i gestama koje mogu namiriti potrebu za sigurnošću.
Kad djevojka postaje žena
A onda djevojka ulazi u meni najdražu, društveno gledano reproduktivnu dob, postaje žena. Opet društveno gledano, jer biologija je odavno rekla svoje, htjele mi to priznati i dopustiti ili ne. Ako u ovoj fazi života žena ne shvati da je unos vode i elektrolita toliko nužan da se održi tok, flow, onda vrlo brzo počinje uviđati posljedice i previše novca trošiti na mjere korekcije vanjštine. U ovoj fazi života želudac i čakra solarnog pleksusa i srca traže možda najviše pažnje i žuto-narančaste i zelene hrane uza sve brige koje nas kroz te godine prate.
Ova je faza života žene varljiva kao i folikularna faza menstrualnog ciklusa. Razina estrogena prema ovulaciji raste, prštimo od energije, iz nas isijava životna radost i zaljubljenost u život i vrlo lako se zaletimo. U pogrešan projekt, pogrešnog muškarca, krive navike. Radi drugih. Odnosno, zbog potrebe da se svidimo drugima. Sve što estrogen biološki gledano radi u folikularnoj fazi je to da luči „kemiju“ kojom privlačimo idealnog partnera.
Ta se kemija pojačava kako se približava ovulacija i onda naglo opada nakon oslobađanja jajne stanice. I tako žena svaki mjesec ima priliku vježbati ono što se događa njezin cijeli život. Kako živiš svoju folikularnu fazu, toliko ćeš plodova uživati u svojoj lutealnoj fazi i toliko mira imati u smiraj doživljaja. Kako živiš život u dvadesetima i tridesetima, takve ćeš plodove brati prema pedesetima, kad jajnici pozovu pauzu.
U dvadesetima i tridesetima nam je sve, čini se, važnije od prihvaćanja i zadovoljavanja bioloških potreba. Jajnik kaže: hoću ovulirati, daj mi sjemenke, ona kaže: oralni kontraceptiv. Nadbubrežne žlijezde kažu: hoću odmor i topli biljni čaj, ona kaže: još kave. Jajna stanica traži vode, ona kaže: još samo jedno piće. Štitnjača kaže: hoću jod i selen, ona kaže: još samo ovaj projekt pa dajem otkaz. Crijeva kažu: hoću vlaknastu hranu, probiotike i odmor, ona kaže: još samo ovaj red čokolade.
Mudro, kvalitetno, kalorijski umjereno
I nisu dijamanti ono što ženi treba, treba joj da je netko nauči što je stvarno folikularna faza menstrualnog ciklusa, kako utječe na ženu i kako se njome upravlja. Kad u folikularnoj fazi već prirodno prštiš od energije, ne treba ti još i kava, čokolada, čips, međuobrok, večera i snack uz vino. Jer sve to dodatno stimulira nadbubrežne žlijezde i drži nas u modusu fight or flight. Iskoristi taj dio ciklusa za odmor od hrane, poštedi se stimulativne hrane i večere, uživaj u biljnoj hrani bogatoj vlaknima – budi mudra, pripremi teren za ono što dolazi.
Ostavi čokoladu za kasnu lutealnu fazu, ako ti uopće bude trebala. Ako uglavnom mudrom, kvalitetnom i kalorijski umjerenom hranom nahranimo tijelo tijekom folikularne faze (u dvadesetima i tridesetima) i naučimo povremeno zakočiti i smanjiti brzinu kretanja, bit ćemo blagoslovljene mirnom i blaženom lutealnom fazom i nježnom pauzom (menstruacija ili postreproduktivna dob).
Ako smo dobro podržale estrogensku fazu ciklusa do ovulacije, onda će nam u nadolazećoj lutealnoj fazi biti puno lakše izmetabolizirati ostatke estrogena i uživati u umirujućem efektu progesterona. U tom blaženom stanju koje najbliže možemo usporediti s trudnoćom, trebamo posebno puno nutrijenata koji podržavaju metilaciju i donose nam antioksidanse, kvalitetne aminokiseline i esencijalne, protuupalne masne kiseline.
Aktivni oblici vitamina B (primjerice, metil folat i piridoksin-5-fosfat), magnezij-glicinat, selen, jod, željezo, tirozin, triptofan, glutamin, EPA i DHA omega-3 masne kiseline, karotenoidi i vitamin D, primarno poželjno iz hrane, ali i dodataka prehrani, ono su što će spasiti stvar. I dalje nam je potrebna čarobna kombinacija nužna za održavanje protoka – voda i vlakna!
Kako siješ, tako ćeš i žeti
U suprotnom, ako ne osiguramo tijelu protok i ne nahranimo trenutnu nijansu biološke gladi, netko drugi će umjesto nas povući ručnu. Naša podsvijest i srce, kao naredbodavac za stopiranje samodestrukcije, i hipotalamus, kao izvršitelj zapovijedi! Sve mi koje smo osjetile nelagodu predmenstrualnog razdoblja i bol menstruacije – duboko u sebi znamo da je to trenutak suočavanja s istinom: svima smo drugima udovoljile, a svoje biološke potrebe zanemarile.
Nismo se tijekom ciklusa dobro hranile, pojile, odmarale, njegovale, vrednovale, voljele… I jednako kao što nam naša ciklička priroda svaki mjesec daje šansu da prepoznamo trenutke estrogenom i drugim stimulansima „zamazanih očiju“ (PMS), tako i pred kraj radnog staža naših jajnika dobivamo šansu zadnjeg pregleda i suočavanja s istinom – kako sam živjela od 20. do 40., takvu ću perimenopauzu i menopauzu žeti!
Pogledajmo scenarij brojnih od nas: ganjamo karijeru, gradimo odnose temeljene na strahu, sve nešto možemo i za svakoga osim za sebe. A onda oko 33. godine počinjemo pomalo kužiti što smo napravile. Još nije kasno. Do tada smo se iz ovog visokooksidativnog i zagađenog okoliša nakupile kojekakve kemije (fizičke i emotivne), još stignemo napraviti pravi, mudar, znanstveno utemeljen detoks uz stručnu podršku nutricionista ili liječnika integrativne medicine i dobrog psihoterapeuta.
Još stignemo umiriti tempo i adaptogenim biljkama regenerirati osi između hipotalamusa, hipofize, nadbubrežnih žlijezda, jajnika i štitnjače. Još stignemo unijeti nužne minerale, vitamine, esencijalne amino i masne kiseline, a privremeno izbaciti tvari koje često pogoršavaju upalu i autoimuni odgovor – gluten i mlijeko uza sav asortiman prerađene i konvencionalno uzgojene hrane.
Ako imamo sreće da do 40. shvatimo tko smo, zašto smo tu i što nam treba, odgovori će doći kao i odgovarajuća podrška. U suprotnom, hipotalamus poteže ručnu kočnicu i uskraćuje nam sve resurse jer smo ih uludo iskorištavali. Nadbubrežne žlijezde dobiju zapovijed da prestanu lučiti kortizol pa ti za ustajanje trebaju tri kave. Štitnjača dobije zapovijed da kompletni metabolizam spusti na minimum, kronično si umorna, stanice su već odavno prestale reagirati na inzulin i gušterača je preopterećena, jetra isto tako, bubrezi energetski prazni, a crijeva „šuplja“.
Mudrost prihvaćanja promjene
Kao kruna lošeg odnosa prema sebi, perimenopauza donosi nesnosne simptome promjene i postmenopauza i starija dob prolaze obilježeni nedostatkom energije, depresijom, kroničnim bolestima. Ono što se dugo iscrpljivalo, traži dug proces obnove, ali može se. Ni tada nije kasno izvući maksimum iz života, ako prihvatimo biologiju ženskog života. Ako i jesmo zakasnile, one mlađe od nas još stignemo poučiti da njima ne mora biti tako!
Čini se kako je najveći dio mudrosti u prihvaćanju onoga što nam svaki dan pokazuje sunce, svakih 28 dana mjesec i naš menstrualni ciklus – da jedino stalno mijena jest. Nutritivno gledano, mijenu naše biološke gladi možemo i moramo uvijek hraniti gradivnim, esencijalnim i zaštitnim hranjivim tvarima, vodom i vlaknima.
Voda, vlakna i mikronutrijenti (vitamini, mineralne tvari) neprestano su potrebni da tok ne presuši, a njihova količina, kao i količina makronutrijenata (proteini, masti i ugljikohidrati), mijenjaju se kroz život žene. Ako se potrebe stalno mijenjaju, sve što trebamo je biti budne i na vrijeme reagirati. Nema te tablice koja vrijedi za sve jednako, na nama je sastaviti svoju tablicu potreba i zadovoljavati ih. Tada nas tijelo nagrađuje dugoročnim zdravljem i blagostanjem, plodnošću i vitalnom starošću!
Pročitaj i ovo:
- Priključite se online edukativnom projektu “Ženski ciklus na dlanu”
- Maja Obrovac Glišić: “Većina žena ignorira svoje tijelo i uopće ne poznaje svoj menstrualni ciklus”
- Maja Obrovac Glišić: “U liječenju PCOS-a i neplodnosti protuupalna prehrana i način života igraju veliku ulogu”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
