Bila je prekrasna sunčana nedjelja prije točno godinu dana, s veseljem očekivana nakon dinamičnog i napornog radnog tjedna. Lidija Malkoč, 46-godišnjakinja iz Zagreba, probudila se poletna i nestrpljiva jer je jedva čekala start utrke u sklopu Zagrebačkog polumaratona koju je istrčala s osobnim rekordom.
“Dobar rezultat jako me razveselio jer je bio potvrda da sam odlično pripremljena i za sljedeću planiranu utrku – polumaraton u Ravenni koji sam trebala trčati mjesec dana nakon Zagreba. Nakon utrke imali smo kratku okrepu te povratak doma, priprema ručka… U trenutku dok sam stavljala jelo na stolu počela me neizdrživo boljeti glava, a bol se samo povećavala i nakon tablete protiv bolova. Bila je to drugačija i neusporedivo jača glavobolja od bilo koje do tada, a boljela me i lijeva strana glave i vrata. Osjećala sam kao da mi netko razlijeva vruću tekućinu kroz lijevu polutku glave. Bol je bila donekle podnošljiva dok sam ležala na lijevom boku i na leđima. Nikako se nisam smjela okrenuti na desni bok jer sam imala osjećaj da mi se mozak ‘pretumbava’ i da će se rasuti na sve strane. Zaista jeziv osjećaj koji je teško opisati riječima. Predvečer sam sve ispovraćala”, tako Lidija započinje priču o situaciji koja joj je prije godinu dana promijenila život.
Kako su bolovi postajali sve nesnosniji posumnjala je da se možda radi o moždanom udaru, ali nije mogla vjerovati da joj se to događa jer je mlada osoba, ne puši, ne pije, aktivno se bavi tjelovježbom… Sljedeće jutro je ipak otišla na posao, popila tabletu protiv bolova i izgurala taj dan. S obzirom na to da redovno kontrolira tlak, primijetila je da joj je povišen (oko 150/95), no i to je pripisala vremenskim prilikama i stresu.
I u utorak je otišla na posao, no kako bolovi nisu prestajali otišla je liječnici opće prakse, koja joj je pripisala neke lijekove… Na kraju je njezina agonija trajala 10 dana dok nije ‘došla do zida’ i otišla na Hitnu.
“Dijagnoza je bila disekcija vertebralne arterije, tj. raslojila se vratna arterija (lijeva) i između slojeva se napravio hematom. Kada je liječnica rekla da moram otkazati Ravennu bila sam šokirana. Uvijek sam mislila da se to događa nekome drugom (mislim da većina nas tako misli koliko god to zvučalo izlizano). Na intenzivnoj sam provela sljedećih 15 dana”, dodaje Lidija.
Hrabrila ju je misao da je na najboljem mjestu u toj situaciji te da je u slučaju bilo kakvog pogoršanja pomoć odmah tu. No isto je tako shvatila i da svi život uzimamo ‘zdravo za gotovo’, umjesto da budemo zahvalni na svakodnevnim sitnicama. Najteže joj je pala razdvojenost od obitelji i djece (kćerke od tada 13 godina i blizanki od 8 godina) jer im nije bilo dozvoljeno posjećivati je na odjelu intenzivne njege.
U trenucima tijekom boravka u bolnici i nakon izlaska njezina joj je obitelj bila najveća podrška, posebno suprug, djeca te svekar i svekrva.
“Odlučila sam da ne želim jadikovati (priznajem da ima trenutaka kada mi to baš i ne ide od ruke), želim biti optimist, veseliti se svakom novom danu – bio on sunčan, maglovit, kišovit, hladan, topao… Potrudit ću se i želim pronaći nešto lijepo u svemu, širiti radost, svojoj djeci stvoriti još puno zajedničkih uspomena, iskoristiti svaki dan koji je preda mnom jer nitko od nas ne zna koliko nam ih je još preostalo”, s puno emocija prepričava nam naša sugovornica.
Povratak na posao posebno ju je dirnuo jer su njezini kolege imali puno razumijevanja i podrške za njezinu novonastalu situaciju.
“Kao osoba koja je godinama radila u ljekarni, a sada sam zaposlena u proizvodnji parenteralnih pripravaka (infuzijskih otopina), znala sam dosta o moždanom udaru te bila informirana kroz struku i razne edukacije. Svejedno, kada sam se sama našla u takvoj situaciji nisam mogla razmišljati o tome da ću imati teže posljedice. Hvala Bogu sve je prošlo dobro za mene pa sam u ovom slučaju u pozitivnom dijelu statistike. Ipak, nakon svega trebala sam malo ‘povući kočnicu’ i odbaciti stres koji je nedvojbeno najveći problem današnjice i uzrok ovakvih stanja, premda to nije lako. Pazim na prehranu, na posao najčešće nosim jelo pripremljeno kod kuće, redovito se krećem, odlazim u duge šetnje…”, priznaje nam Lidija Malkoč uoči Svjetskog dana moždanog udara koji se svugdje u svijetu obilježava 29. listopada.
Naime, moždani udar iznimno je važan zdravstveni, ali i društveni problem od kojeg svake godine oboli 15 milijuna ljudi. Njih 85 posto su ishemijskog tipa i nastaju zbog suženja ili začepljenja jedne krvne žile koja dovodi krv u mozak, a 15 posto je hemoragijskog tipa, odnosno nastaju obrnutim mehanizmom – prsnućem krvne žile. Trećina bolesnika, od kojih su većina žene (3,5 milijuna žena i 2,5 milijuna muškaraca), nažalost, umire već u akutnoj fazi bolesti, trećina ih se dobro oporavi, tako da mogu i dalje živjeti i raditi bez većih posljedica, no kod trećine bolesnika ostaju posljedice koje dovode do smanjenje kvalitete života.
Na pitanje što bi savjetovala drugim ženama koje na svu sreću nisu iskusile posljedice moždanog udara, ali su svjesne kako su stres i moderan stil života veliki ‘okidači’ Lidija odgovara: “Trebamo se više posvetiti sebi i ne zanemarivati poruke koje nam šalje naše tijelo. Mi smo žene često sklone ići preko svojih granica. Zapravo, mi kao da nemamo granice ili one za nas ne postoje, pa mislimo da moramo sve. Zato moramo biti oprezne da ne izgorimo do kraja – u poslu, obavezama, svakodnevnom stresu, jer sigurno svaka od nas ima drage osobe koje žele da smo još dugo uz njih, da se volimo, grlimo, smijemo, radujemo, stvaramo zajedničke uspomene.”
Lidija Malkoč i Željka Šafran
Lidija na sve načine nastoji osvijestiti osobe oko sebe i druge žene da brinu o sebi pa se tako rado odazvala i sudjelovanju u javnozdravstvenoj kampanji ‘Dan crvenih haljina’. Ta se akcija održava prvog petka u veljači, a pokrenuta je kako bi se podigla svijest javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena, skretanje pažnje na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma i na nužnu potrebu promjene načina života. Lidija je bila presretna što je imala čast i privilegiju nositi haljinu brenda Minami koju je za nju sašila dizajnerica Željka Šafran.
Pročitaj i ovo:
- Dan crvenih haljina: Kampanja koja žene uči kako prevenirati moždani udar
- Željka Leljak Gracin: Ne čekajte da vam moždani udar odredi životne prioritete!
- Dr. Jasmin Nikšić: “Robotska neurorehabilitacija ubrzava put do oporavka i poboljšava kvalitetu života oboljelih”
