Prema terapeutu dr. sc. Carder Stoutu, zdrav odnos između bilo koje odrasle osobe i njihovih roditelja trebao bi uključivati pomak u komunikaciji koji se treba dogoditi u ranoj odrasloj dobi. Tada roditelji odstupaju sa svoje pozicije njegovatelja i trebaju gledati svoju djecu u oči kao da su im jednaki. To zahtijeva promjenu perspektive s oba kraja: odrasla djeca prepoznaju da su njihovi roditelji samo ljudi koji su radili pogreške i vjerojatno se trude biti bolji, ali i roditelji trebaju prepoznati da njihova djeca – više nisu djeca.
Kada odnos ne napravi ovaj pomak, odstupanje između načina na koji vidimo sebe i načina na koji nas roditelji vide – može pokvariti odnos, stvarajući napetost, nedostatak povjerenja i ogorčenost. Najefikasniji način da se problem riješi, tvrdi terapeut Stout, jedna je od najtežih stvari koju on traži od svojih klijenata: suočiti se s njim.
Naime, psiholog Stout tvrdi da nas suočavanje s roditeljima može potaknuti da se vratimo starim obrascima iz djetinjstva, što otežava pronalaženje riječi kojma ćemo pokazati neovisnost, postaviti granice i zaštititi odnos između, sada, odraslih ljudi. Ipak, planiranjem i praksom mogu se riješiti mnogi problemi.
Postoji puno osoba koje razgovaraju s roditeljima nekoliko puta tjedno na način koji im se čini ispravnim – to i dalje na neki način njeguje odnos. Ova vrsta odnosa trebala bi poštovati našu neovisnost kao odraslih. U određenom trenutku roditelji bi nam trebali gledati u oči kao da smo im jednaki.
Stvorite solidan i čvrst temelj
Ali nismo svi mi prijatelji s našim roditeljima – i to je u redu. Možda je u pitanju bila neuravnotežena količina ljubavi u djetinjstvu: prevladavajuća ljubav može omesti sposobnost individualizacije, dok nam nedostatak ljubavi može oduzeti samopoštovanje. Ili je možda nešto spriječilo naše roditelje da daju sve od sebe kako bi nas odgajali. Ako su bili uhvaćeni u ciklusu ovisnosti, imali narcisoidni poremećaj, bili u depresiji ili osupnuti tjeskobom, postoji velika mogućnost da nisu mogli zdravo odgovoriti na naše potrebe.
Mnogi roditelji imaju ideju da njihova djeca bez intervencije neće proći dobro u životu. No to definitivno nije slučaj. Prvo i najvažnije, stvorite temelj u svome životu koji će biti solidan te čvrst – i roditeljima ćete tako pokazati da napredujete na svoj neovisan način. Ako su skloni kontroliranju vašeg ponašanja, ne tražite njihovu pomoć.
Postavite granice
Granice su smiješna stvar. Mnogi od nas ih teško postavljamo. Osjećamo da ćemo stvoriti sukob ili povrijediti nečije osjećaje. I to bi moglo biti u početku slučaj, ali istina je da granice obično dovode do nove vrste poštovanja među uključenim stranama. Iako se vašim roditeljima ne sviđa ideja postavljanja granica, činjenica da ste bili dovoljno snažni da ih postavite – potiče podsvjesnu svijest o vašoj unutarnjoj snazi.
Zapamtite: postavljanje razumnih granica čin je ljubavi prema sebi. To ide u vašu korist, a ne tuđu. To je nešto što bi svi trebali redovito vježbati, zaključuje dr. sc. Carder Stout.
Pročitaj i ovo:
- Kako roditeljski burnout može mentalno naštetiti njihovoj djeci?
- 7 stvari koje roditelji mentalno jake djece nikada ne rade, prema stručnjaku
- Djetinjstvo: 5 pokazatelja da vas je odnos s roditeljima negativno obilježio
