Mogu li se usporediti zagrebački Interliber i Frankfurter Buchmesse? Naravno da se ne mogu usporediti, moja je prva pomisao. Ideja je ista, ali je država u kojoj se organiziraju sasvim drugačija. Njemačka je složen sustav i bogato društvo. Naravno da se tamo predstavljaju izlagači iz cijelog svijeta i da su paviljoni duplo veći, svjetliji i da je, na kraju, cijeli kompleks moderno uređen. Sve je to odraz društva kojemu je stalo do kulture.
A u Hrvatskoj? Ovdje je Interliber odraz jedne struje ljudi koji znaju da se ovo kultno književno okupljanje mora dogoditi, da mora imati besplatan ulaz jer postoji opasnost da neće biti posjećeno ili žestoko iskritizirano. Frankfurtski sajam se plaća, a plaćao se ove godine i Info gamer koji se događao u isto vrijeme kao i Interliber.
Interliber okuplja izdavače i publiku. U paviljonima je, zaista, za sve koji su došli s namjerom kupiti knjigu bilo izbora. Za one koji su lutali opijeni mirisom knjiga i hrane sa štandova i to je bio svojevrsni užitak. Ja sam ove godine bila u službi izlagača na sajmu. A kako sam po prirodi i radi posla kreativna, tako mogu reći da se kreativni izričaj osjetio samo kod izlagača koji imaju jači budžet na raspolaganju, ali isto tako moram reći da nisam baš impresionirana što su s tim budžetima učinili. Smatram da se s malo ideja može više i već nas vidim kako iduću sezonu radimo opet iskorak u pristupu te naglasak stavljamo tamo gdje treba biti – na ljudima, bili oni književnici, kritičari ili posjetitelji bez kojeg cijela ova priča ne bi imala nimalo smisla. Iduće godine obećajem još veći angažman.
Moram se osvrnuti na dio našeg štanda koji je Čitaj knjigu obogatio sjedećim prostorom i kavom za sve slučajne prolaznike. Možda tu kava nije ni toliko važna, ali je važan osjećaj dobrodošlice bez obzira kakva je vaša namjera dolaska na sajam. Ljudima treba osjećaj da su važni i da je nekome stalo. Ne bih mogla zbrojiti koliko sam životnih priča čula kada sam spomenula da sam autor pjesama koje su krasile moj štand, ili priručnika koji se tad našao u njihovim rukama. Ljudi su divni, ako im otvorite srce. Divni su jer smo nakon svega svi isti, svi smo u istoj životnoj petlji, samo je boja vune malo drugačija. Svi su došli s jednom namjerom – da oplemene duh nekim novim znanjima, udahnu u sebe tračak nečijeg svjetla i odu kući nadahnuti vama, odnosom prema njima i na kraju – knjigom.
Interliber ili Frankfurt? Interliber ako želite kupiti knjigu, u Frankfurtu to možete samo vikendom. Ostali dani rezervirani su za posao.
U Hrvatskoj kultura nije toliko snažna jer je zatiru nečije predrasude, a mogla bi biti ono što njena uloga i jest – nadahnuće društva koja okuplja drugačiji izričaj, stav prema životu, koja slobodno kritizira kako bi poslala poruku da je promjena u nama i da je ona jedino važna. A to otvara prostor za poslovanje i ulaganje, naravno.
