Za Lanu Klingor Mihić, PR-menadžericu, suprugu, majku triju djevojčica i autoricu projekta „Slana kuharica“, uistinu se može reći da je gospodarica svog života. Svoju je sigurnu agencijsku karijeru zamijenila hobijem i pretvorila je u unosni posao. Danas svima poznat kulinarski projekt „Slana kuharica“ jedno je od omiljenih postaja svih zagriženih gastroljubaca koji su u potrazi za injekcijom inspiracije.
Nepokolebljiva kad je riječ o snovima, Lana se na svom putu prema uspjehu suočila i s njegove dvije manje popularne suputnice: strahom i neizvjesnošću. Ipak, ništa nije moglo ugasiti strast koja naprosto tinja iz ove karizmatične, mlade žene. S rijetkom vrlinom nepatvorene iskrenosti, Lana progovara o svom putovanju do života o kojem je oduvijek sanjarila.

Vlasnica PR-agencije, pjevačica, pobjednica Masterchefa, autorica projekta „Slana kuharica“, influencerica, majka i supruga… Popis je impresivan i kad sam ga izgovorila naglas, izazvao je respekt, a prvo pitanje koje se javilo jest – može li se u ovakvom rasporedu pronaći barem malo vremena za sebe?
– Mogla bih ja tu dodati i direktorica dviju tvrtki, uzgajivačica pasa i svašta još nešto, ali bi tada lista bila preduga (smijeh). Sve ovisi kako definiramo „vrijeme za sebe“, ali ja se danas bavim isključivo onim što mene čini sretnom i što me ispunjava. Zapravo bih rekla da imam vremena za sebe jer ga provodim sa svojom djecom, sa svojim psima i svake sekunde uživam u tome!
Dakle, ukratko, ti si multipraktičarka. Zanimljiv mi je tvoj Instagram-profil koji to zorno ilustrira jer u jednom trenutku imaš bušilicu u ruci i postavljaš daske na terasu, a u drugom si na nekom glamuroznom partyju. No u oba slučaja djeluješ kao da ti je jako ugodno u vlastitoj koži. Jesam li u pravu?
– Apsolutno. Moj suprug i ja stvorili smo mikrosvijet u kojem živimo. Unutar njega je sve lijepo, prepun je sadržaja i u svemu uistinu uživamo. Istina, tijekom dana Ante i ja postavljamo daske na vanjskoj terasi, popodne uskočim pod tuš, operem kosu, napravim frizuru i odem na event na kojem netko očekuje da se pojavim. Ali onda se opet vratim u taj naš mikro svijet.
Kada bih za tebe trebala smisliti samo jedan pridjev, rekla bih da si autentična. Koliko ti je takav oblik autentičnosti važan i kod drugih ljudi? Biraš li prijatelje po istom principu?
– Ma ne, zapravo ih biram po osjećaju. Imam impresivno mali broj prijatelja i te odnose njegujem već duži niz godina. Čuvam ih kao oči u glavi. Kod prijatelja mi je važno da jedni u druge imamo povjerenja te da obje strane znaju da mogu računati jedna na drugu u bilo kojem trenutku. Što god da se dogodi. Volim svoja prijateljstva koja sam stekla u zrelim godinama jer naprosto smatram da su bolje procijenjena i stabilnija.
“Imam impresivno mali broj prijatelja i te odnose njegujem već duži niz godina. Čuvam ih kao oči u glavi.”
Kad smo već kod prijatelja, kuhaš li često za njih? Što se tada najčešće nađe na tvom meniju?
– Zaista mnogo vremena provodim kuhajući i nekako je nepisano pravilo da svi dolaze k nama. Sami smo ih na to navikli. Ipak, nedavno sam otvoreno rekla: „U redu, ljudi, i ja volim da se i mene negdje pozove i da netko drugi meni kuha.“ U kuhinji si dam oduška, kuham samo ono što mene veseli! Igram se i istražujem te kuham pretežito japanska i azijska jela. Volim neke neuobičajene kulinarske kombinacije.
Kako se rodila ideja o projektu „Slana kuharica“? Jesi li oduvijek voljela kuhati?
– Jesam. Kuham od svoje devete godine. Kulinarski show Masterchef me ohrabrio da još više istražujem gastronomiju i igram se u kuhinji. Fotografije svojih jela počela sam dijeliti na Instagramu te mi je na dnevnoj bazi počelo stizati i dvjesto upita u inbox vezanih uz kombiniranje određenih namirnica. Marljivo sam odgovarala ljudima svaku noć do dva ujutro.
Uskoro sam shvatila da me to silno umara i oduzima mi previše vremena, no bilo mi je savršeno jasno da postoji određeni interes za moj sadržaj. Tada sam osmislila projekt sLANAKUHArica. Ime joj je dala moja prijateljica, copywrighterica Martina Fruk Bartol. Osim igre riječi, Martina je ime osmislila imajući na umu da ja nisam ljubiteljica slatkog (smijeh).
Možeš li se prisjetiti prvog jela koje si samostalno skuhala? Koliko si bila stara?
– Imala sam devet ili deset godina kad sam skuhala svoje prvo jelo. Ispohala sam meso i napravila pire kao prilog.

Koliko ti je u svemu što radiš važna strast jer tvoja se životna energija ne da odglumiti. Čemu to zahvaljuješ?
– Majci. Potpuno smo istoga karaktera. Ja uistinu ništa ne znam napraviti na pola i bez strasti koju nosim u sebi. Jednostavno sam takva. Sve mora biti sad i odmah, sve je izvedivo i nema toga što ja ne mogu. Pritom, karakterno sam inatljiva pa mi je najgore kad mi netko kaže: „Ma ti to ne možeš.“ E, pa mogu!
Možeš li se prisjetiti u kojem si trenutku u životu shvatila što je tvoja prava strast?
– Još kao maloj djevojčici od pet godina bilo mi je jasno kako je pjevanje moja strast. Iako sam taj život napustila, ta strast prema glazbi još snažno tinja u meni. Na primjer, neki dan sam čula sjajnu novu pjesmu Sarah Milutinović dok sam se vozila s kćeri Kiarom u autu. Zamolila sam je da ne pričamo, nego da pjevamo jer je ta pjesma u meni probudila strast koju još nosim u sebi. Kasnije sam, doduše, razmišljala o tome jesam li loša majka zato što sam Kiaru zamolila da pjevamo umjesto da smo za vrijeme vožnje razgovarale.
Zapravo, često analiziram svoje postupke i uvijek pokušavam biti najbolja verzija sebe. Ipak, taj me događaj sjetio kako je strast prema glazbi nešto što je i dalje strahovito snažno u meni. No, ona prava strast u mom životu je moja mikro obitelj – suprug, djeca i psi. To je moj najjači pokretač u životu. Naš dom, naša kuća, naša obitelj…
Oslanjaš li se na intuiciju? Koliko ti je važna u životu? Kako donosiš odluke?
– Da, ali sam pritom jako oprezna. Prije nego nešto napravim, moj um kreira barem devet scenarija kojih se ni Spielberg ne bi posramio. Uvijek pokušavam biti nekoliko koraka ispred i razmišljati o mogućim posljedicama svojih odluka. To zaista umara, ali me život naučio da ne smijem biti impulzivna. A upravo sam takva u svojoj iskonskoj prirodi.
“Ona prava strast u mom životu je moja mikro obitelj – suprug, djeca i psi. To je moj najjači pokretač u životu. Naš dom, naša kuća, naša obitelj”
Budući da si već imala uspješnu agencijsku karijeru, koliko je trebalo hrabrosti krenuti s vlastitim biznisom? Kako je to prihvatila tvoja okolina, obitelj? Je li ta prilagodba bila jako zahtjevna?
– Ne mogu reći da sam se bojala. Napustila sam stalni posao 2012. godine i te iste godine, za vrijeme najveće krize, pokrenula vlastiti biznis. Grizla sam, borila se i ni u jednom trenutku nisam sumnjala u sebe.
Imati tri male djevojčice i napraviti ovakvu karijeru sigurno je zahtjevno. Što je ono najvažnije što želiš prenijeti svojim kćerima?
– Najvažnije mi je da budu dobri ljudi. Samo to. Da znaju voljeti, poštivati, praštati i da zaista svaka od njih bude dobar čovjek. Činjenicu da je obitelj najvažnija već i sada znaju, stoga oko toga zaista nema dilema.
Kad promotriš svoj život iz ove perspektive, što misliš koja su ti tri najpametnija životna poteza?
– Moja tri najpametnija poteza su: odluka da rodim Kiaru, napuštanje glazbene karijere i udaja za Antu Mihića.

Pročitaj i ovo:
- Vladimira Spindler: “Mislim da sam zbog depresije postala bolja osoba”
- Ognje Bagatin: “Trebamo više ljudi koji žele bolje okruženje za sve nas”
- Anja Alavanja: “Dvadesete su super, ali tridesete su mi puno draže”
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!







