Jeste li se ikada našli u situaciji da želite poslati poruku prijatelju, javiti se za novi posao ili upoznati nekoga tko vam se sviđa, ali vas paralizira strah od toga što će druga osoba misliti o vama? Mnogi ljudi osjećaju nelagodu u određenim društvenim situacijama, no kod nekih taj strah, poznat kao strah od odbacivanja, postaje toliko intenzivan da počinje upravljati njihovim svakodnevnim životom.
Postoje osobe koje će radije odbiti poziv na druženje nego riskirati neugodan razgovor, izbjegavati poslovne prilike zbog straha od kritike ili godinama ostajati emocionalno distancirane jer ih mogućnost odbacivanja duboko plaši. Upravo takvi obrasci ponašanja mogu biti povezani s izbjegavajućim poremećajem osobnosti, poznatim i kao Avoidant Personality Disorder (AVPD).
Strah od odbacivanja vs. sramežljivost ili introvertnost
Riječ je o mentalnom poremećaju obilježenom dubokim osjećajem manje vrijednosti, izraženom osjetljivošću na kritiku i intenzivnim strahom od odbacivanja ili poniženja. Iako osobe s ovim poremećajem često žele bliskost, prijateljstva i prihvaćanje, strah od negativne procjene drugih ljudi toliko je snažan da ih navodi na povlačenje i izbjegavanje društvenih situacija.
Za razliku od obične sramežljivosti ili introvertnosti, kod izbjegavajućeg poremećaja osobnosti takvi obrasci postaju trajni i ozbiljno utječu na kvalitetu života. Osobe s AVPD-om često izbjegavaju upoznavanje novih ljudi, teško stvaraju bliske odnose i povlače se iz poslovnih ili društvenih aktivnosti koje uključuju kontakt s drugima. Vrlo često unaprijed očekuju kritiku, ismijavanje ili odbacivanje, čak i kada za to nema stvarnog razloga.
Negativna slika o sebi kao duboko ukorijenjen dio identiteta
Mnogi sebe doživljavaju neprivlačnima, nesposobnima ili inferiornima u odnosu na druge. Upravo zbog takve negativne slike o sebi često ne žele riskirati situacije u kojima bi mogli pogriješiti ili se osramotiti. Čak i svakodnevne situacije poput razgovora na poslu, sudjelovanja na sastanku ili upoznavanja novih ljudi mogu izazvati intenzivnu anksioznost.
Stručnjaci naglašavaju kako AVPD nije isto što i sramežljivost. Sramežljive osobe uglavnom se mogu opustiti nakon određenog vremena, dok osobe s izbjegavajućim poremećajem osobnosti često potpuno izbjegavaju situacije u kojima bi mogle biti procjenjivane. Poremećaj ima određene sličnosti i sa socijalnom anksioznošću, no kod AVPD-a osjećaj osobne neadekvatnosti postaje duboko ukorijenjen dio identiteta.
Što sve stoji iza straha od odbijanja?
Točan uzrok poremećaja nije potpuno poznat, no stručnjaci smatraju kako nastaje kombinacijom genetskih, bioloških i okolišnih čimbenika. Veći rizik mogu imati osobe koje su tijekom djetinjstva bile često kritizirane, ismijavane ili emocionalno zanemarivane, kao i one koje su imale iskustva odbacivanja od vršnjaka ili odrastale u emocionalno hladnom okruženju.
Izbjegavajući poremećaj osobnosti često dolazi zajedno s drugim mentalnim poteškoćama poput depresije, socijalne anksioznosti, paničnog poremećaja ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Zbog dugotrajne izolacije i povlačenja mnoge osobe imaju poteškoće u održavanju odnosa, razvoju karijere i svakodnevnom funkcioniranju.
Poremećaj koji uzrokuje veliku emocionalnu patnju
Prepoznavanje izbjegavajućeg poremećaja osobnosti prvi je korak, a upravo to prepoznavanje često može biti vrlo teško. Obrasci ponašanja povezani s AVPD-om – povlačenje iz odnosa, odbijanje prilika ili šutnja kako bi se izbjegla mogućnost odbacivanja – izvana često mogu djelovati kao introvertnost ili potreba za samostalnošću. Osobi koja živi s ovim poremećajem takvo ponašanje često se čini potpuno logičnim. Zašto riskirati odbacivanje kada postoji opcija ostati ‘na sigurnom’?
Problem je u tome što ta sigurnost koju pruža izbjegavanje dolazi uz visoku cijenu. Odnosi se ne razvijaju, karijera stagnira, a izolacija koja je trebala štititi s vremenom postaje novi izvor boli. Osobe s izbjegavajućim poremećajem osobnosti često vrlo dobro reagiraju na liječenje upravo zato što im poremećaj uzrokuje veliku emocionalnu patnju.
Liječenje prilagođeno vašem iskustvu i životnoj stuaciji
Većina ljudi s AVPD-om zapravo želi ostvariti bliske odnose, a upravo ta želja može postati snažna motivacija za uključivanje u terapiju, koja najčešće uključuje psihoterapiju, a po potrebi i medikamentozno liječenje.
Ako vam obrasci opisani u tekstu zvuče poznato, razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje važan je i ispravan korak. Psiholog ili psihijatar može procijeniti radi li se o izbjegavajućem poremećaju osobnosti ili nekom drugom stanju te preporučiti pristup liječenju prilagođen vašem iskustvu i životnoj situaciji. Kognitivno-bihevioralna terapija i schema terapija pokazale su vrlo dobre rezultate u radu s ovim poremećajem, dok lijekovi mogu pomoći u ublažavanju anksioznosti i drugih pratećih simptoma.
Put prema oporavku ne znači da morate postati druga osoba. Cilj je naučiti razumjeti vlastite strahove dovoljno jasno da oni više ne upravljaju svakom vašom odlukom.
Pročitaj i ovo:
- Jeste li introvert ili ehoist? Ovih 9 pitanja otkrivaju što ste zapravo
- Iscrpljuju vas društvene interakcije? Evo kako tome stati na kraj
- Jeste li samo sramežljivi ili imate socijalnu anksioznost? 6 jasnih znakova
