U današnjem se svijetu sve veći broj ljudi suočava s izazovima koji prate autoimune bolesti, kompleksna stanja u kojima imunološki sustav tijela napada vlastite stanice i tkiva. Autoimune bolesti smatraju se rezultatom složene interakcije genetičkih predispozicija i okolišnih čimbenika, koji zajedno potiču pretjeranu reakciju imunološkog sustava.
Neke od najčešćih autoimunih bolesti su Hashimotova bolest, reumatoidni artritis, multipla skleroza, psorijaza, celijakija, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i mnoge druge, a čak 11-20 % svjetske populacije pati od neke od njih. Ovi poremećaji često imaju različite simptome i tijek bolesti, ali im je zajednička karakteristika upravo autoimuni proces koji dovodi do oštećenja organizma. U svjetlu rastuće prevalencije i složenosti autoimunih bolesti, razumijevanje njihovih uzroka, dijagnostičkih metoda i terapijskih pristupa postaje ključno za poboljšanje kvalitete života oboljelih.
Jedna od oboljelih je i naša sugovornica Petra Krolo, povjesničarka umjetnosti koja je, vođena željom da prvenstveno pomogne sebi, došla do toga da danas pomaže oboljelima od autoimunih bolesti. Osim što je aromaterapeutkinja, stručnjakinja za autoimuni protokol (AIP) i koautorica priručnika i kuharice bez alergena Autoimuni nutrivor, nedavno je započela i svoje putovanje u područje tjelesno-orijentirane psihoterapije kako bi dodatno produbila svoje razumijevanje povezanosti traume, emocija i razvoja bolesti. Kao Autoimmune Paleo Certified Coach, Petra oboljelima pruža podršku putem društvenih mreža i individualnih konzultacija, educirajući ih i osnažujući da preuzmu kontrolu nad svojim zdravljem.
Možeš li nam ukratko objasniti što je to AIP, iliti autoimuni protokol?
– AIP je eliminacijska prehrana osmišljena prvenstveno za ljude s autoimunim bolestima. Temelji se na znanstvenim istraživanjima o tome koje su namirnice i zašto, okidač za reakcije i simptome imunosnog sustava. Provodi se minimalno mjesec dana i unatoč tome što je niz hrane privremeno izbačen, pravi fokus je na svemu onome što treba uvesti u prehranu. Rezultati koji ljudi postižu su fascinantni. Primjerice, prvo mini istraživanje koje je provedeno na ljudima oboljelima od ulceroznog kolitisa i Chrona 2017. pokazalo je da je 73% sudionika nakon samo 6 tjedana protokola postiglo kliničku remisiju.
Autoimuni protokol opisan u knjizi Autoimuni nutrivor preimenovan je u Izvorni AIP (Core AIP), a nova verzija nosi naziv Modificirani AIP (Modified AIP). Možeš li nam objasniti koja je razlika između tih dvaju protokola?
– Izvorni AIP je puno striktniji i uključuje meso, ribu, iznutrice, povrće (ali ne i pomoćnice) i ograničenu količinu voća dnevno iz razloga koje sam navela u prethodnom odgovoru. Modificirani AIP je opuštenija verzija protokola koja je objavljena ove godine. Nastala je iz nekoliko razloga. Prvi je to što su pilot istraživanja koja su proučavala utjecaj AIP-a na neke autoimune bolesti, ali i AIP Certfied Coachevi poput mene, u praksi primjetili da nije potrebna potpuna eliminacija kako bi se postigla remisija.
Drugi glavni razlog je to što je AIP nastao na temelju znanstvenih istraživanja o hrani i utjecaju na imunosni sustav, a najnovija istraživanja ne podržavaju nepotrebne restrikcije i zagovaraju što raznolikiju prehranu. Zvuči logično, ali sad pouzdano znamo da raznolikiji popis namirnica koje uključimo u prehranu (od raznolikih izvora proteina do raznolikog voća i povrća) ima pozitivan utjecaj na mikrobiom. Bogat i raznolik mikrobiom ima direktan utjecaj na imunosni sustav. U organizmu je sve povezano.
Na praktičnoj razini, ključna razlika je u tome što Modificirani AIP uključuje sjemenke (a to znači i kavu), grahorice (pravilno pripremljene) i pseudožitarice (riža napokon više nije u sivoj zoni, unatoč tome što ne spada pod pseudožito). Ovo je važna promjena jer pokazuje da AIP nije zapeo u vremenu, već da prati istraživanja i osluškuje zajednicu te se u skladu s time i mijenja.
Možeš li nam pojasniti proces reintrodukcije namirnica u Modificiranom AIP-u, uključujući važnost postupnog uvođenja namirnica i praćenje reakcija tijela?
– Izvorni AIP ima četiri faze reintrodukcije, dok Modificirani ima samo dvije. U prvoj fazi uvode se žutanjci, orašasti plodovi, mliječno i dio pomoćnica. U drugoj fazi uvodi se bjelanjak, bezglutenske žitarice, pomoćnice i male količine alkohola.
Sam proces reintrodukcije je naporan i nekima najteži dio protokola. Kreće se s minimalnim količinama namirnice koju testiramo pa se radi pauza i prate reakcije. Ako reakcije izostanu, količina se povećava sve dok ne pojedemo cijelu porciju nakon čega tu namirnicu više ne jedemo minimalno 3 dana. U tom periodu pratimo fizičke, psihičke i emocionalne simptome i njihov intenzitet. U ovoj fazi svakako preporučujem voditi dnevnik jer vrlo brzo može postati teško pratiti uzroke i posljedice.
Kako si saznala za AIP i zašto si se odlučila baviti njime i na profesionalnom nivou?
– Za AIP sam saznala sasvim slučajno u Facebook grupi ‘Štitnjača – prirodni hormoni i alternativa’ gdje su se okupljale progresivne žene kojima standardni pristup tretiranja autoimunih bolesti nije davao rezultate. U grupi smo komentirale najnovije pristupe, saznanja, istraživanja i knjige te eksperimentirale na samima sebi.
Odluka da profesionalno radim s ljudima koji imaju autoimune bolesti došla je spontano. Moj put dobivanja dijagnoze je bio dugotrajan, mukotrpan i prije svega nepotreban. Smatrala sam da je potrebno pričati o problematici autoimunih bolesti iz holističke perspektive. Osim razumijevanja kako prehrana i stil života utječu na razvoj bolesti, niz sitnih stvari o kojima često i ne razmišljamo, također imaju utjecaj. Na svojem profilu često spominjem da ne možemo biti zdravi na bolesnom planetu i u bolesnom društvenom uređenju. No ako želimo mijenjati svijet, najprije moramo krenuti od sebe.
Ti si Autoimmune Paleo Certified Coach, a podršku nudiš putem društvenih mreža, ali i videokonzultacijama. Možeš li nam reći malo više o tome? Kome preporučaš konzultacije?
– Konzultacije su idealne za sve one koji su spremni regulirati i optimizirati vlastito zdravlje. Radim s ljudima koji imaju razne autoimune dijagnoze, ali i s onima koji nemaju dijagnozu, ali imaju simptome (loša probava, nekvalitetan san, nemogućnost začeća ili održavanja trudnoće), pa žele vidjeti što možemo napraviti da poslože situaciju. Moja uloga je prvenstveno educirati i biti podrška, a cilj je da sve promjene budu dugoročno održive i postanu rutina. U svojem radu kombiniram različite pristupe i teorije, a klijente različitim intenzitetom pratim kroz otprilike godinu dana.
Na svom Instagramu redovno ugošćuješ gošće i intervjuiraš ih o nizu tema povezanim sa zdravljem, prehranom i autoimunim bolestima. Koliko su te suradnje i dijeljenje osobnih priča važne za promicanje svijesti o autoimunim bolestima?
– Suradnje su izuzetno važne i jako ih volim jer uvijek tvrdim da je više glava pametnije od jedne. Iako je moj spektar znanja i interesa širok, nisam stručnjak za svako područje i tu se lijepo nadopunjujem s drugima. Zdravlje i bolest su kompleksne priče na koje utječe niz faktora i koje je potrebno promatrati iz više stručnih perspektiva.
Redovito ističeš važnost vođenja dnevnika i praćenja simptoma, a čak si i s umjetnicom Orla Bird osmislila Self<3Care dnevnik. Zašto je praćenje simptoma važno i imaš li koji savjet kako da lakše prijeđe u naviku?
– Praćenje simptoma, kvalitete sna, menstrualnog ciklusa, razina stresa, jelovnika, broja koraka ili drugih pokreta su važni jer ne možemo toliko informacija držati u glavi. Dosljednim zapisivanjem kategorija koje su nam važne, možemo se osvrnuti i uočiti obrazac. Mnoge žene znaju da za vrijeme PMS-a osjećaju pojačanu potrebu za slatkišima, ali takvih faza kroz mjesec ima cijeli niz. Recimo, osobe koje pate od glavobolja, možda zaključe da se glavobolja javlja svaki put dva dana nakon što jedu mliječne proizvode ili drugi dan menstruacije.
Koji su najveći mitovi povezani s autoimunim bolestima s kojima si se susrela u svom poslu?
– Najpoznatiji mit je da se oko autoimunih bolesti ne može ništa učiniti. To nije istina. Autoimune bolesti imaju tri faze, a čak i u zadnjoj fazi možemo napraviti puno, ako ništa drugo, smanjiti upalu i regulirati imunosni sustav kako ne bi postali dio statistike i razvili dodatnu dijagnozu.
U zdravstvenom sustavu pristup tretiranju AI je prepisivanje terapije kad je tkivo dovoljno uništeno ili simptomi dovoljno izraženi, ali čak ni terapija neće djelovati u svojem punom potencijalu sve dok temelji nisu posloženi.
Mit o tome da ne možemo napraviti ništa jer je tijelo pokrenulo autoimunu reakciju, da ne možemo sniziti antitijela i da prehrana i stil života nemaju nikakvu ulogu, što perpetuiraju nedovoljno informirani zdravstveni radnici, je blago rečeno, frustrirajuće i štetno.
Iako daješ savjete o prehrani, često ističeš kako “fakat nije sve u hrani”, a ta se krilatica nalazi i u tvojoj Instagram biografiji. Kako si skovala taj moto i zašto fakat nije sve u hrani?
– Smatram da postoje tri glavna stupa zdravlja: prehrana, spavanje i pokret. Ako stavimo naglasak na hranu, ali potpuno zanemarimo spavanje ili funkcionalno kretanje možemo poništiti sav trud oko ‘savršenog jelovnika’. Osim toga, izlaganje dnevnom svjetlu, stvaranje/igra, opuštanje i druženje s ljudima koje volimo, može značajno utjecati da naš ‘zdrav’ način života bude dugoročno održiv te da ostvarimo svoje pune potencijale. To nisu zanemarivi detalji.
Epigenetika nas uči da stanje uma utječe na tijelo i cjelokupno zdravlje tako da fokus na hranu uz zanemarivanje svega drugog, nije put do zdravlja.
Primjetila sam da se ljudi dijele u dvije kategorije. U jednu spadaju oni koji su spremni jesti 5 namirnica ako treba i jako su skloni restrikcijama. Hrana im daje prividan osjećaj kontrole. Drugi su oni koji se nisu spremni odreći trenutnog užitka i ne mogu osvijestiti dugoročnu štetu koju si rade. Za obje kategorije je dobro napraviti odmak od hrane i fokusirati se na druge elemente zdravlja.
Kako se hrvatsko zdravstvo nosi s autoimunim bolestima? Što bi promijenila da možeš?
– Izuzev nekoliko iznimki koje daju nadu u bolje sutra, javno zdravstvo je sustav koji obeshrabruje i liječnike i pacijente da učine one najvažnije korake koji bi doveli do prevencije autoimunih bolesti. Voljela bih kad bi se više radilo na edukaciji i prevenciji. Prosječna osoba s autoimunim dijagnozom godinama obilazi liječnike u potrazi za odgovorima.
Problem je specijalizacija i to što prosječan endokrinolog ne razumije priču o probavi i utjecaju hrane na hormone, ali još gore je to što ne surađuje s kolegom gastroenterologom. Pacijenti ne mogu doći do osnovnih uputnica jer ne postoji svijest o važnosti optimalne razine nutrijenata za funkcioniranje svih sustava u tijelu i sve više idemo prema tome da je zdravlje rezervirano za one koji si ga mogu platiti. Privatno.
Liječenje autoimunih bolesti je zahtjevno, dijagnosticiranje zna biti jako dugotrajno. S kojim se sve teškoćama susreće osoba sa simptomima autoimune bolesti koja još nema dijagnozu?
– Svi koji nemaju vrlo jasne nalaze koji su izvan referentnih intervala pa ih se može ubaciti u ladicu, susreću se s gashlightingom i umanjivanjem. Prosječna osoba koja ima simptome bez dijagnoze proživljava svoje najgore strahove. Ne zna što joj se događa i prestrašena je, a kroz kontakt s zdravstvenim radnicima rijetko nailazi na podršku ili razumijevanje.
Sustav melje s obje strane pa liječnici nemaju vremena saslušati pacijente i posvetiti im potrebno vrijeme, a žene, osobe s prekomjernom kilažom i oni s kroničnim bolovima ili bolestima su najčešće žrtve sustava. Uvjerava ih se da umišljaju i traže pažnju, umanjuje se njihova patnja jer su ovo nevidljive bolesti s kojima se može živjeti. Ne nosiš gips da svi vide da imaš slomljenu nogu, nitko ti se neće ustati u tramvaju, iako možda jedva stojiš na nogama od umora itd.
Kako okolina može podržati nekoga tko se bori s autoimunom bolešću ili sa simptomima iste?
– Sjajno pitanje! Okolina ima jako važnu ulogu u tome da se osoba s autoimunom bolesti ne osjeća izolirano i neshvaćeno. Najviše problema nastaje prilikom socijalizacije i situacija koje uključuju hranu. Najmanje što možete napraviti za osobu s autoimunom dijagnozom je pitati što ne smije jesti. Drugi vidovi podrške uključuju sve ono što zdravi ljudi uzimaju zdravo za gotovo. Naime, ljudi s AI dijagnozama imaju ograničene razine energije i kapaciteta za nošenje sa svakodnevnim situacijama i obavezama, posebno kada još nisu krenuli na put prema oporavku. Tada jednostavno pitanje poput ‘što ti je potrebno’ može napraviti ogromnu razliku u nečijem životu i danu. Nekad će to biti potreba da ti netko pripremi obrok ili prošeće psa, a nekad nam samo treba zagrljaj.
Što radiš kada imaš loš dan? I što te inspirira i u tim trenucima?
– Ovisi o tome je li loš dan uzrokovan emocionalnim ili fizičkim simptomima, ali svakako pokušam usporiti. Otkažem sve što nije neophodno. Ako mogu, ranije idem na spavanje. Jako mi pomaže boravak u prirodi pa obavezno izdvojim malo više vremena za šetnju u kojoj promatram krošnje ili oblake, ili samo sjedim kraj mora. Podsjetim se da sve prolazi. Kad sam emocionalno iscrpljena, volim nazvati nekoga tko me može slušati i podržati dok kukam ili uzeti dnevnik i izbaciti sve na papir.
Važno mi je pokrenuti tijelo, čak i ako mi se baš jako ne da. Nekad pomogne ples na najdražu playlistu, nekad yoga, a nekad zamolim partnera za snažniju masažu. U svakom slučaju, prakticiram nježnost.
Imaš li na obzoru neke nove projekte?
– I da i ne. Jedini novi projekt u koji se namjeravam upustiti je priča o fermentaciji s Dorom, poznatijom kao Orla Bird. Prošle godine sam radila jako puno. Pokrenula sam ciklus webinara ‘Sve faze AIP-a’ i napravila online program ‘Prevencija autoimunih bolesti (ili dodatnih dijagnoza)’. Ove se godine želim dodatno posvetiti tim pričama i osobnim edukacijama. Moj rad nije ‘seksi’ i većina ljudi nije spremna na promjenu dok voda ne dođe do grla. Želim nastaviti educirati i dizati svijest o tome zašto je bolje spriječiti, nego liječiti. A to je spor i ponekad naporan put.
Pročitaj i ovo:
- Celijakija i bezglutenska prehrana nisu samo trend
- Štitnjača: Sitna, ali bitna žlijezda, na čiju funkciju možemo utjecati promjenom svog životnog stila
- Celijakija i hormoni: Kako gluten utječe na tvoje raspoloženje?
