Već sam u nekoliko navrata pisala o celijakiji, no s obzirom na to da prosvijećenost glede celijakije kreće u smjeru trendseterskog reklamiranja i podržavanja bezglutenske dijete i onima koji nisu oboljeli od celijakije, idemo se još jednom podsjetiti što je celijakija.
Celijakija je doživotna, autoimuna, multisistemna bolest koja se razvija kod predisponiranih pojedinaca, a okidač imunološkog sustava je prolamin gluten koji se najčešće pronalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi (popratna kontaminacija). Kako je dovoljna i mala količina glutena da se razvije imunološka reakcija u oboljelih, potrebno se pridržavati doživotne bezglutenske dijete jer za sada nema lijeka za celijakiju osim bezglutenske prehrane.
Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj starosnoj dobi, a nema neke preferencije u odnosu na spol. Također postoji i entitet preosjetljivosti na gluten, koji isključuje celijakiju („non coeliac gluten sensitivity“) koja je također danas jako učestala u oba spola. S obzirom na to da smo mi žene ipak malo „kompliciranija“ stvorenja, poglavito u smislu hormonskog sustava (žao mi je dečki, naš hormonski sustav je puno, puno složeniji od najsloženijeg automobilističkog motora), osvrnut ću se ukratko na djelovanje glutena na ženski organizam.
Dobro je poznata poveznica između neuravnoteženog menstrualnog ciklusa i celijakije, no u nekim tekstovima postavlja se poveznica između preosjetljivosti na gluten te ženskih spolnih hormona (progesteron i estrogen) pa u nekim slučajevima i poremećaju rada nadbubrežne žlijezde. Posebno je osjetljiv period perimenopauze, kada dolazi do disregulacije spolnih hormona i početka "iscrpljivanja" ovarijalne zalihe kod žena.
Učestale su pojave neredovitosti menstrualnog ciklusa (dizmenoreja), nemogućnost začeća te gubitak koštane mase u žena (ponajprije osteopenija koja može progredirati u osteoporozu). Prema jednoj studiji, kod više od 19 % žena oboljelih od celijakije, amenoreja ili neki drugi menstrualni poremećaj je bio glavni simptom bolesti.
Kako se iscrpljuje ovarijalna zaliha ženskih spolnih hormona (posebice estrogena), dolazi do pogoršanja "hormonske neravnoteže", posebno kod žena koje konzumiraju gluten ne znajući da boluju od celijakije ili preosjetljivosti na gluten. Disbalans spolnih hormona prati i pojačan rad nadbubrežne žlijezde, koja reagira tako da "poveća" lučenje stresnog hormona kortizola, a ujedno i sama upalna reakcija izazvana glutenom je vrsta "stresa" za organizam te se i na taj način bilježi povećano lučenje kortizola.
Pojačano izlučivanje kortizola izaziva osjećaj umora, iscrpljenosti, san koji ne krijepi, promjene raspoloženja i pojačano skladištenje masnoća u tijelu (obično mi žene znaju reći kako su dobile “šlauf oko pojasa preko noći“). Daljnjim pojačanim izlučivanjem kortizola iscrpljuju se nadbubrežne žlijezde i dolazi do pojave sindroma kroničnog umora, odnosno kroničnog iscrpljivanja nadbubrežnih žlijezda.
Povećana količina kortizola djeluje negativno na hormonski status štitnjače, zbog toga dolazi do iscrpljivanja iste te pogoršavanja simptoma umora, bezvoljnosti pa učestalo i depresivnih epizoda. Nažalost, znam nekoliko slučajeva kada su osobe bile hospitalizirane zbog depresije da bi se tek kasnije spoznao glavni uzrok – celijakija.
Vjerujem da će većina žena pročitati ovaj tekst pa vas lijepo molim da ga proslijedite na čitanje svojoj "jačoj" polovici, kako ne bi ispalo da smo mi žene uvijek grintave, bezvoljne, anksiozne, depresivne i sl. Možda to nije nešto što je "tipično ženski", možda je u podlozi puno ozbiljnije stanje povezano s glutenom.
