Žene nakon 40. godine na poslu trpe novu vrstu diskriminacije

Nova istraživanja otkrivaju zabrinjavajuću istinu o položaju žena na tržištu rada: dok se iskustvo muškaraca često smatra prednošću, žene nakon 40. godine mogu se suočiti s kombinacijom dobne i rodne diskriminacije. Naime, za mnoge muškarce srednje životno doba predstavlja vrhunac profesionalne karijere. Četrdesete i pedesete godine često su razdoblje najveće zarade, poslovnog utjecaja i profesionalnog priznanja.

‘Fatherhood bump’ – svojevrsna prednost na poslu i u plaći

Muškarci koji postanu očevi nerijetko čak ostvaruju i takozvani ‘fatherhood bump’ – svojevrsnu prednost na poslu i u plaći jer ih okolina podsvjesno počinje doživljavati kao odgovornije, zrelije i predanije karijeri. S godinama njihovo iskustvo postaje kapital. Mudrost, znanje i profesionalni staž smatraju se vrijednim resursom, a mnogi postaju mentori i autoriteti unutar svojih organizacija.
No, za žene ista životna i profesionalna iskustva često ne donose isti rezultat. Istraživanje predstavljeno u Harvard Business Reviewu pokazuje da žene mogu biti suočene s diskriminacijom zbog godina praktički tijekom cijele karijere.

Za žene ne postoji ‘idealna dob’ za uspjeh u karijeri

Istraživačice Amy Diehl, Leanne M. Dzubinski i Amber L. Stephenson ispitale su gotovo tisuću žena na vodećim pozicijama u visokom obrazovanju, neprofitnim organizacijama, pravnom i zdravstvenom sektoru. Njihov je cilj bio otkriti s kakvim se oblicima pristranosti žene susreću tijekom profesionalnog života. Rezultati su pokazali zabrinjavajući obrazac: žene mlađe od 40 godina često smatraju premladima i nedovoljno iskusnima, dok žene između 40. i 60. godine počinju doživljavati kao prestare, zahtjevne ili problematične.

Drugim riječima, čini se da za profesionalne žene ne postoji mitska ‘savršena dob’. Uvijek je postojao neki razlog povezan s godinama zbog kojeg žene nisu shvaćali ozbiljno, umanjivali su vrijednost njihovih mišljenja ili ih nisu željeli zaposliti i promovirati, upozorile su istraživačice.
Jedna od žena nakon objave istraživanja sažela je iskustvo mnogih: “To je točno moje iskustvo. Prvo sam bila premlada, a onda sam se praktički preko noći pretvorila u – prestaru.”

Žene nakon 40. smatraju ‘teškima za upravljanje’

Posebno zabrinjavaju nalazi koji se odnose na žene između 40. i 60. godine života. Prema iskustvima ispitanica, žene srednje životne dobi mogu biti percipirane kao osobe koje imaju:
• ‘previše obiteljskih obveza’
• probleme povezane s menopauzom
• manju fleksibilnost
• ‘težak karakter’
• previše samopouzdanja
• potrebu da ‘previše propituju autoritet’

Istodobno, muškarci iste dobi često ne nailaze na iste predrasude. U pojedinim primjerima iz istraživanja, žene u kasnim četrdesetima nisu bile zaposlene jer se pretpostavljalo da imaju ‘previše obiteljskih obveza i približavaju se menopauzi’.
Žene u pedesetima pak opisivane su kao osobe koje bi zbog problema povezanih s menopauzom mogle biti ‘teške za upravljanje’. Poslovi su, međutim, u nekim slučajevima dodijeljeni muškarcima približno iste životne dobi. Ista dob. Isto iskustvo. Potpuno drugačija percepcija.

Muškarac u pedesetima je ‘u najboljim godinama’, žena je – prestara?

Amy Diehl ističe kako je upravo to srž rodno uvjetovanog ageizma. Muškarac u pedesetima može biti doživljen kao iskusan, stabilan i na vrhuncu svoje karijere. Žena iste dobi, s istim profesionalnim iskustvom, može biti percipirana kao ‘prestara’.
“Kada ste žena srednje životne dobi, često vas povezuju s obiteljskim obvezama, menopauzom ili idejom da ste jednostavno teški za upravljanje”, upozorava Diehl. A problem možda postaje još izraženiji kako žene postaju sigurnije u sebe. Kako žene sazrijevaju i napreduju u karijeri, sve manje se boje reći što misle. A nekim muškarcima se to jednostavno ne sviđa.
Drugim riječima, žena koja je nekada bila tiha i oprezna s godinama postaje sigurnija, iskusnija i spremnija zauzeti se za sebe. No upravo se te kvalitete ponekad počinju interpretirati kao problem.

Samopouzdana žena ili ‘prijetnja’ radnom okruženju?

Nancy Hanks, poslovna stručnjakinja koja je podijelila vlastita iskustva, kaže da se s diskriminacijom susretala u različitim fazama karijere. Kada je s 29 godina bila ravnateljica osnovne škole, njezino se znanje ponekad dovodilo u pitanje zato što je bila – premlada. Danas, u ranim četrdesetima, susreće se s drugačijom vrstom predrasuda.
“Kada ste u prostoriji i spremniji ste zauzeti se za sebe, kada se ne bojite zauzeti prostor i pokazati da ste samouvjeren lider, to nekima može biti zastrašujuće”, objašnjava.
I upravo tu nastaje paradoks. Žena je tijekom godina stekla više iskustva, više znanja i više samopouzdanja – upravo ono što bi trebalo predstavljati prednost. No ponekad se te kvalitete počinju doživljavati kao prijetnja. “Postala sam sigurnija u sebe, etabliranija i iskusnija, ali sada se upravo to može promatrati kao nešto negativno”, ističe Hanks.

Dobna diskriminacija i dalje je jedan od ‘društveno prihvatljivijih’ oblika diskriminacije

Dok su mnogi oblici diskriminacije danas predmet otvorenih rasprava, komentari o godinama često se i dalje iznose bez puno razmišljanja. Šale o godinama, komentari poput ‘zar nije prestara za to?’ ili pretpostavke o nečijoj energiji, sposobnostima i prilagodljivosti često prolaze kao nešto bezazleno.
No posljedice mogu biti ozbiljne.
Dobna diskriminacija može utjecati na: zapošljavanje, mogućnost napredovanja, visinu plaće, percepciju stručnosti, dodjeljivanje vodećih pozicija i osjećaj pripadnosti na radnom mjestu. A kada se dobna diskriminacija spoji s rodnom diskriminacijom, posljedice za žene mogu biti još izraženije.

Kako zaustaviti diskriminaciju žena nakon 40. na radnom mjestu?

Stručnjakinje upozoravaju da odgovornost ne smije biti isključivo na ženama koje su diskriminaciji izložene. Organizacije, menadžeri, kolege i osobe uključene u procese zapošljavanja moraju reagirati kada primijete diskriminatorne komentare.
Ako netko tijekom selekcijskog procesa odbaci kandidatkinju zbog pretpostavki o njezinim godinama, obiteljskim obvezama ili menopauzi, važno je da netko reagira. “Saveznici trebaju reagirati u tom trenutku i reći: ‘To nije u redu. Ne bismo trebali umanjivati vrijednost ove osobe zbog njezinih godina ili obiteljskih obveza”, poručuje Diehl. Promjena radne kulture počinje upravo u takvim trenucima.

Iskustvo žena nakon 40. nije problem – ono je vrijednost

Jedna od najvažnijih poruka istraživanja jest da žene srednje i starije životne dobi ne bi trebale dopustiti da ih diskriminacija uvjeri kako više nisu relevantne. Godine donose nešto što se ne može steći preko noći: iskustvo, profesionalnu širinu, otpornost, samopouzdanje, znanje i sposobnost donošenja boljih odluka.
“Svi donosimo vrijednost”, poručuje istraživačica Amber L. Stephenson. A možda je upravo to pitanje koje bi si svaka profesionalna žena trebala češće postaviti: Koju vrijednost donosim – zahvaljujući svemu što sam do sada prošla i naučila?
Jer problem nije u tome što žene nakon 40. postaju manje sposobne. Problem je u tome što radna okolina još uvijek prečesto ne zna prepoznati njihovu stvarnu vrijednost.