Nova studija sugerira kako je ključni okidač crvenila više povezan s pojačanim osjećajem samosvijesti, osjećajem viđenosti ili izloženosti pred drugima, a ne nekim kognitivnim proračunom onoga što drugi ljudi misle o nama.
Korisno je znati, zahvaljujući istraživanju na skupini od 40 tinejdžera i 20-godišnjaka koji su bili prisiljeni gledati snimke sebe kako pjevaju karaoke dok leže u aparatu za magnetsku rezonancu, da više dokaza o vezi između crvenila i samosvijesti ne znači nužno da to možemo spriječiti.
Objašnjenje fiziološke reakcije
Charles Darwin je još davne 1872. prikladno opisao crvenilo kao ‘najneobičniji i najljudskiji izraza’. Pojačava se samo kad vam netko ukaže da ste pocrvenili, dok vas optužuju za neko djelo, bez obzira na to jeste li krivi ili ne. Objašnjenja fiziološke reakcije dovoljno su jednostavna; navala krvi u lice koja zacrveni obraze, a ponekad i uši, vrat, gornji dio prsa i čelo.
Ali zašto netko pocrveni, to je godinama zbunjivalo ljude. Je li to sram ili neugoda zbog nespretne pogreške ili nešto što bi moglo biti zasluženi kompliment ili osjećaj da ste izloženi pred svima?
Zašto se crvenimo u obrazima?
Crvene li ljudi jer su iznenada zabrinuti što drugi misle o njima i osjećaju li se osuđenima? Ili je to nenamjerna, emocionalna reakcija koja se javlja prije nego što smo mogli razmisliti o tome? Studija iz 2004. pokazala je da je crvenilo intenzivnije na jednoj strani lica u usporedbi s drugom – ako je netko, primjerice, gledao u osobu sa strane dok je pjevala. Ali mnoge od studija, poput najnovije, toliko su male da se ne mogu izvući čvrsti zaključci.
“Dok se bljedilo straha može objasniti u smislu preusmjeravanja protoka krvi s kože na skeletne mišiće, manje je očito zašto bi neugodnost zbog određenih vrsta društvenih problema trebala biti popraćena povećanim protokom krvi u području lica”, pita se i psiholog Ray Crozier.
Skeniranje mozga u potrazi za odgovorima
U novoj studiji Milica Nikolić, istraživačica psihologije na Sveučilištu u Amsterdamu, i njezini kolege pokušali su razriješiti neke od dilema o crvenjenju s pomoću skeniranja mozga njihovih karaoke pjevača, uz prikazivanje snimki njih samih ili drugih ljudi kako pjevaju.
Iznenađujuće, samo je nekolicina studija mapirala obrasce moždane aktivnosti kod ljudi koji su se osjećali posramljeni ili nesvjesni, i dok su primijetili fiziološke znakove pojačanog uzbuđenja, niti jedna nije mjerila pokazatelje konkretno crvenila.
Nikolić i kolege otkrili su kako su se obrazi volonterki užarili dok su gledale sebe naspram drugih kako pjevaju, što i nije toliko iznenađujuće. Funkcionalna magnetska rezonanca (fMRI) skeniranja mozga bila je jasnija. Pokazali su da crvenilo aktivira područja mozga uključena u emocionalno uzbuđenje i pažnju, dok su područja uključena u mentaliziranje, odnosno, zamišljanje ili razmišljanje o vlastitom ili tuđem ponašanju, mislima ili namjerama – bila ‘vidljivo odsutna’.
Replikacijska kriza desetljećima muči psihologe
“Ova otkrića pridonose aktualnim teorijskim raspravama o prirodi crvenila i podupiru ideju da socio-kognitivni procesi višeg reda možda nisu nužni za pojavu crvenila”, zaključuju Nikolić i kolege.
Međutim, tim kaže da njihove rezultate treba ‘tumačiti s pažnjom’ jer obrasci moždane aktivnosti povezani s mentalnim procesima ‘tako složenim i prožimajućim kao što su uzbuđenje, pozornost i mentaliziranje nisu posve različiti’. Hoće li se ti rezultati moći ponoviti u većoj, raznolikijoj skupini ljudi – ne samo studenticama – također ostaje za vidjeti. Ta, tzv. replikacijska kriza desetljećima muči psihologe.
Pročitaj i ovo:
- Prestanite se uspoređivati s drugima i dopustite si rasti
- Pasivno-agresivne osobe: Kako ih prepoznati i izaći s njima na kraj?
- Nije sve u kremama! Kad bi koža birala, ovako bi izgledao tvoj jelovnik
