Vrlo brzo nam pokaže gdje smo poremetili ravnotežu. Samo treba promatrati i učiti. Etika koju nas priroda uči je davanje, što je također i ženski princip. Priroda cijelo vrijeme daje i to obilato. Ženski princip pita "kako", a muški "koliko". Materijalnog ima količinski puno, ljudski svijet je u sadašnjem trenutku bogatiji nego ikad prije. Ali, upitna je kvaliteta i tog materijalnog i načina života koji većina ljudi živi na ovoj planeti.
Prestali smo uzgajati "stare" sorte koje takođe daju koliko nam treba, i prešli na uzgoj sorti koje daju brži i sigurniji profit. Stare sorte jedva da zahtijevaju održavanje i ulaganje, a nove su obično takve da mi više služimo njima nego one nama. Troši se puno da bi se dobilo isto toliko koliko se dobije organskim uzgojem. Ovo je svijet kvantiteta a ne kvaliteta, barem što se tiče hrane i namirnica koje unosimo u svoje tijelo.
Naučili smo jesti hranu koja nije kvalitetna pa nam je treba više. Istovremeno uzgojem hrane na način koji se primjenjuje u posljednjih stotinjak godina ubrzano uništavamo zemlju/Zemlju i dajemo se ustrašiti vijestima da nas ima previše, a hrane premalo. Organskim uzgojem se dobiva jednaka količina, boravimo u našim vrtovima i voćnjacima, površine su manje i imamo dovoljno uroda. Uvijek postoji višak koji možemo, ako ništa drugo – pokloniti.
Organiziranjem ljudi koji se žele baviti takvim načinom života ojačavamo grupu sličnomišljenika, podržavamo jedni druge u životu i bliži smo prirodi. Bez obzira koliko se čovjek osjeća superirornim prema prirodi, on je dio nje, pa je život u skladu s njezinim zakonitostima – sasvim prirodna stvar.