Nedostaje li nam ljubavi? Bilo da smo svakodnevno okruženi ljudima ili vrijeme najčešće provodimo sami, bilo da smo u vezi ili »soliramo«, osjećamo li se voljenima? Imamo li u svome životu bar jednu osobu koja nas uistinu razumije? Možemo li bez straha dijeliti svoje najiskrenije osjećaje i misli? I – što je najvjerojatnije temelj ljubavi – prihvaćamo li uistinu sami sebe?
Odmalena gledamo crtane filmove i čitamo bajke o romantičnim ljubavima koje bi nam jednoga dana trebale donijeti ispunjenje. Dječaci maštaju o prelijepim princezama za koje će se boriti i koje će osvojiti svojom snagom, moći i domišljatošću. A djevojčice, koliko god skrivale svoju istinsku čežnju, zapravo žele princa na bijelom konju, koji će ih spasiti od ovoga okrutnog i nesigurnog svijeta. Svi oni traže, čekaju, uspoređuju i vrednuju svoje životne prilike prema najranije stečenim slikama o tome kako bi ljubav trebala izgledati. I često su nezadovoljni, misle da su donijeli krivi izbor te se osjećaju prevarenima.
Tijekom odrastanja dječaci počnu smišljati načine kako će se domoći što boljeg automobila, dubljeg džepa i impresivnije muskulature, a djevojčice započnu s »igrama bez granica« zvanim – uljepšavanje. I nikad ništa nije dovoljno dobro! Konstantno se trudimo biti što ljepši i impresivniji ne bismo li privukli idealnog partnera te napokon pronašli to životno blago koje se zove »ljubav«. A dotad smo u iščekivanju, stavljamo svoj život »na hold« sve dok nas okolnosti ne iznenade i ne donesu nam novu ljubavnu priču.
Ne skriva li se ipak potencijal istinske ljubavi u nečemu drugome? Čini se da najintenzivnije doživljavamo partnersku ljubav koja uključuje i intimnost, a takva bliskost, ako se gradi na zdravim temeljima, zaista može biti kruna svih odnosa. No razlika između partnerske ljubavi i svih drugih ljubavi zapravo i nije velika. Meni je ona poput razlike između finog čokoladnog kolača i istog takvog kolača koji na sebi ima i šlag (pod uvjetom da volite šlag).
Ljubav prožeta sviješću ima bezbroj predivnih lica. Vidim je u majci koja, iako umorna od posla, po tisućiti put priprema objed svome djetetu. Vidim je u kućnom ljubimcu koji se neobuzdano veseli svome vlasniku i poslijepodnevnoj šetnji. U prijatelju koji je uvijek tu, spreman saslušati i razumjeti nas. U učitelju koji će prepoznati talent u introvertiranom djetetu i dodatno se potruditi oko njega. U muškarcu koji predano skrbi za svoju obitelj. U ženi koja će imati suosjećanja za drugu ženu i spremno odbiti nemoralnu ponudu oženjena muškarca. U zagrljaju bake i djeda koji šeću parkom…
Neovisno o tome živimo li kao samci, jesmo li u vezi ili braku, svatko sam za sebe odlučuje koliko će ljubavi imati u svome životu. Da, moje je uvjerenje da ljubav ima više veze sa svjesnošću, preuzimanjem odgovornosti i odlučivanjem, nego s površnim emocionalnim promjenama i izvanjskim prilikama. Po mojem je mišljenju ljubav sveobuhvatna i duboka, uzima puno stvari u obzir i ne povređuje. Ona je hrabra, snažna i raste iz dana u dan – ako smo joj predani. Vjerujem da je ona u samoj jezgri naših bića. Kad bismo započinjali svoja jutra pitanjem »Što bi ljubav učinila sada?«, imali bismo uvijek vrijednog kormilara i plovili bismo oceanom ispunjenog života.
S ljubavlju,
Mela
