Izbjegavanje glutena u prehrani, odnosno bezglutenska prehrana, sve više postaje hit među dijetama i prehrambenim stilovima svijeta. Jedno je sigurno – osobe oboljele od celijakije su osuđene na doživotnu bezglutensku dijetu, a ostatak osoba koje žele biti samo “trendseteri” ili iz preventivnih razloga izbjegavaju gluten imaju mogućnost povremenog “izleta” u glutenski svijet (kao što je kod nekih bio i svojevrsni “izlet” u bezglutenski svijet).
Jako je bitna razlika imamo li zaista dijagnosticiranu celijakiju, alergiju na gluten, intoleranciju (točnije rečeno preosjetljivost) na gluten ili samo preventivno izbjegavamo gluten. Kod osoba oboljelih od celijakije striktno su zabranjeni “glutenski izleti” jer i mala količina glutena može štetno djelovati na cjelokupnu homeostazu organizma, pridonijeti pogoršanju cjelokupnog stanja organizma ili pak razviti neko drugo bolesno stanje povezano s celijakijom, a sve u sklopu “mismatchaa” imunološkog odgovora aktiviranim upravo glutenom.
Pomutnja nastaje upravo zbog brojne ponude bezglutenskih proizvoda koji su pripremljeni korištenjem bezglutenskih namirnica i proizvoda dobivenih tim namirnicama. Kako je upravo bezglutenski proizvod ono “što se danas prodaje”, brojni proizvođači su počeli u svoje prodajne “portfolije” uvrštavati upravo takve proizvode bez imalo znanja o tome što jedan bezglutenski proizvod znači osobi oboljeloj od celijakije. Upravo ti isti proizvođači i ponuditelji bezglutenskih proizvoda, bez imalo znanja o celijakiji i o terminu “popratna kontaminacija”, ugrožavaju zdravstveno stanje (a usudila bih se napisati i živote) oboljelih od celijakije.
Radi se o tome da jedan bezglutenski proizvod, recimo slastica ili pekarski proizvod, da bi zaista u potpunosti bio “gluten free”, mora biti pripremljen od deklariranih bezglutenskih namirnica (a ne po principu, ovo ne sadrži gluten “samo po sebi”), na površinama koje nisu mogle biti kontaminirane glutenom (odvojene površine za rad ili dobro oprane i očišćene površine ako se na istim radnim površinama radi s glutenskim i bezglutenskim namirnicama) te mora stajati odvojeno na policama od glutenskih proizvoda ili barem zaštićen od kontaminacije glutenom. Dosta današnjih prodavača, restorana i sl. upravo zbog trenda bezglutenskih proizvoda u svojoj ponudi nudi nešto “gluten free” što se kosi s pravilom o popratnoj kontaminaciji i, kao što sam ranije u tekstu navela, može ugroziti zdravstveno stanje osoba oboljelih od celijakije.
Ovim tekstom apeliram upravo na takve, sadašnje i buduće proizvođače i ponuditelje bezglutenskih proizvoda da se prije uvođenja u ponudu određenog bezglutenskog proizvoda dobro educiraju o pojmu “popratna kontaminacija”, kontaktiranjem naših brojnih udruga oboljelih od celijakije ili grupama na društvenim mrežama gdje se okupljaju osobe oboljele od celijakije koje su na “svojem križnom putu” dijagnosticiranja celijakije prošle pakao neprepoznate celijakije ili upravo konzumacijom takve “gluten free” hrane zamijetile pogoršanje zdravstvenog stanja.
