Poštovana doktorice,
Zbog posla mog muža zadnjih 5,6 godina morali smo se često seliti iz grada u grad i jednom smo promijenili i državu. Na mojoj kćeri u zadnje vrijeme primjećujem da se zatvara i da joj narav u nekim situacijama više nije tako vesela i bezbrižna kao prije.
Sva ova preseljenja sigurno utječu na nju, ali kad pokušamo s njom razgovarati, o tome ona se zatvara i samo se ode igrati (često sama sa sobom). Nedavno su nam prijatelji iz prošlog mjesta gdje smo živjeli došli u posjet i iako je taj posjet bio kratkotrajan i zabavan, na mojoj kćeri sam kasnije primijetila veliku tugu na licu.
Svaki put kad nekog pozdravlja, a taj netko nije stalno tu, ona se rastuži i udalji od nas. Kako joj pomoći da što bezbolnije prolazi kroz sve te promjene i što učiniti da ne ostave negativne posljedice na njezin psihički i emocionalni razvoj?
Poštovana,
Prije svega bih vas umirila glede ponašanja vaše kćeri. Što snažnije izražava svoju neugodu i što vi bolje čujete ono što vam želi reći – lakše će dugoročno integrirati sve izazove čestih selidbi i promjena prebivališta. Znate i sama kako su česte selidbe i za dijete, ali i za cijelu obitelj, vrlo zahtjevan proces, a pogotovo za djevojčicu koja odrasta ovako kao što je to vaš slučaj. Uz to, ne znam sve detalje i ne znam ide li vaša kći već u školu i jesu li promjene vezane i za promjenu škole ili ne.
Za dijete je izuzetno važno da ostvari i njeguje veze sa svojim vršnjacima pa su u tom smislu česte selidbe za njega veliki izvor stresa i žalosti, jer mora ponovno sve »osjetiti« iznova. Uz to, pa možda i važnije, odrasli se također navikavaju na novu okolinu te smo možda manje dostupni djeci, pogotovo jer i sami uspostavljamo neku novu emotivnu sigurnost i stabilnost, što dodatno utječe na harmoniju obiteljskih odnosa.
Maleno dijete koje ne govori rado o tim bolnim osjećajima ne želi spominjati selidbu te nerado priča o njoj. Djetetu će najviše pomoći ako njegujete vaš odnos, ako je on stabilan, usmjeren djetetu i ako se zajedno igrate, zabavljate, provodite puno vremena zajedno u opuštenoj atmosferi bez obzira na to gdje ste. Takvo vaše stabilno obiteljsko okruženje za dijete će biti sigurnost, dom, korijen – čak i u slučaju da se vaše prebivalište mijenja. Pobrinite se da vaše dijete ne provodi vrijeme samo, stalno joj nudite svoju fizičku prisutnost i na taj će se način u svakom okolišu lako snaći (uspostaviti kontakt s vršnjacima, uključiti se u okolinu…).
Osim toga, pokušajte izvesti svaku selidbu tako da se u miru oprostite s okruženjem iz kojega odlazite te da se svakom novom okolišu predstavite, uspostavite kontakt sa susjedima, vrtićem, školom. Tako će se vaša kći osjećati dobro i imat će osjećaj kontrole nad svim tim promjenama, a isto tako će osjećati da se s vašim odnosom ništa nije promijenilo.
Trebat će joj i razumijevanje u žalovanju za prijateljima pri čemu ćete joj pomoći tako da joj omogućite kontakt s njima, i ponudite rame za plakanje da se vama može požaliti zato što ta djeca odlaze i njenog života.
Tako će djevojčica lakše sačuvati lijepe uspomene, ako to budu sjećanja na vašu prisutnost, nježnost, mnogo pažnje i bliskosti, kroz koju je upoznala različite krajeve i ljude, a vaš će odnos tako postati snažniji i bliskiji.
Svako dobro,
Dr. Katarina Kompan Erzer
