Često u odnosu sa svojim ljubimcima koristimo riječ NE sa željom i ciljem da ih prekinemo u nečemu što rade što se nama ne sviđa. U riječ NE pritom unosimo negativnu emociju – unosimo ljutnju i grub ton. No, shvaćaju li naši ljubimci riječ NE onako kako mi to očekujemo? Kada naš ljubimac radi nešto što nam nije po volji, reagiramo na način koji je nama ljudima razumljiv, vičemo NE. Pritom smo uvjereni da oni to shvaćaju ovako: “mom čovjeku se ne sviđa to što radim, to znači da trebam prestati” ili “kada čujem NE, ne smijem više raditi to što radim ili će se moj čovjek naljutiti”.
Ukoliko smo više puta koristili riječ NE kao zabranu da ljubimac nešto napravi ili da ga prekinemo u nečem, a on to poslije ipak i dalje ponavlja, još se više ljutimo te smatramo svojeg ljubimca bezobraznim, razmaženim, tvrdoglavim i slično.
Psi čuju “kazna” dok mi vičemo”NE”
No ako pogledamo tu situaciju s gledišta našeg ljubimca, stvari su nešto drugačije. Psi uče preko momentalnih asocijacija i posljedica. U psećim očima to izgleda ovako: “kad čujem riječ NE, odmah nakon nje slijedi negativna posljedica – dakle, kad čujem NE, najbolje je prestati bilo što raditi ili otići što dalje od čovjeka da izbjegnem negativnu posljedicu”.
Dakle, riječ NE ponavljanjem postaje predznak i signal da slijedi nešto neugodno. To pojačavamo i svojim govorom tijela (mijenja nam se postura, izraz lica, mišići u tijelu se stežu, disanje se ubrzava i pliće je), te svojim tonalitetom (govorimo dublje, glasnije). No važno je razumjeti da su psi oportunisti (moraju biti kako bi preživjeli) te važu u tome času li je ono što žele od veće vrijednosti za njih od negativne posljedice. Ukoliko je odgovor potvrdan, tada logikom prirode izabiru tu vrijednost unatoč našem vikanju NE. Psi uče i iz okolnosti, te mogu povezati da se NE pojavljuje samo kada smo mi prisutni te je tada bolje nešto prestati raditi ili ne početi raditi jer će posljedica biti negativna. No kad mi nismo u jednadžbi, prilika za to da dođu do vrijednosti je otvorena.
Naučite komunicirati
Problem se javlja kod korištenja riječi NE i zato jer je ona preopćenita. Ako naš pas primjerice skače po nekoj osobi i mi tada vičemo NE, što tada pas zaključuje? Dok skačem, čujem NE – NE jednako negativna posljedica – bolje da prestanem (ili da se mankem), no što točno da radim? Da nisam na stražnjim nogama, da ne gledam osobu, da je ne želim liznuti po licu, da ne mičem prednjim šapama? Dakle, pas će prestati skakati (osim ako mu je želja da dođe do nečijeg lica veća ili je u povijesti za to bio nagrađivan pažnjom i maženjem), no neće nužno jasno povezati što je trebao točno prestati raditi, te će proces učenja puno duže trajati uz frustraciju osobe na koju skače, našu, kao i samoga psa.
Može se dogoditi i jedna puno opasnija stvar. Recimo da svaki puta kad naš pas vidi drugoga psa, dijete ili čovjeka, mi viknemo NE zato što nas je pas naglo potegnuo sa željom da se ode upoznati i pozdraviti. I recimo da pritom pas doživi veću negativnu posljedicu nakon što je čuo NE (jako ga zaboli vrat zbog ogrlice i zbog cukanja ili ga udarimo po stražnjici). Poslije nekoliko takvih situacija može povezati da su drugi psi, djeca ili ljudi izvor te nelagode i boli, pa se njegovo veselje prema njima pretvara u strah i želju/potrebu da se obrani. Na taj način možemo sami stvoriti psa koji više nije prijateljski raspoložen prema svijetu.
Najveća opasnost koja se skriva iza NE je ta da smo možda spriječili psa u njegovom naumu, no nismo promijenili želju psa da ostvari svoj naum i dođe do nečega (onoga što je njemu vrijedno). Posljedično frustracija raste i pas je mora na neki način izbaciti. Pogotovo ukoliko je riječ NE sastavni dio našeg odgoja. Pas tada uči da ni do čega što je njemu vrijedno ne može doći i frustracija samo raste. Tada dobivamo psa koji je tempirana bomba, te je pitanje vremena kada i na koji način će frustraciju izbaciti. To može biti na kraju spektra i napadom na nas ili druge ljude, djecu, pse.
S druge strane možemo dovesti psa do toga da se povuče u sebe jer je naučio da je bolje ne raditi ništa, jer sve što pokuša rezultira negativnom posljedicom. Mi tada mislimo kako je naš pas jako poslušan, no zapravo smo ga samo doveli do toga da se ne usudi više “biti pas”, već se šulja unutar onog malog kvadranta u kojem posljedice nisu bile negativne.
Što raditi umjesto da vičemo NE?
Prvo, radimo prevenciju. Paralelno s tim učimo psa što želimo da radi. Ako pas krene ili radi nešto što nam se ne sviđa, prekidamo ga u tome na pozitivan način i preusmjeravamo na to da radi ono što želimo. Ugrađujemo što veću vrijednost u ono što želimo da pas radi jer će tako sam to početi birati, te ćemo automatski smanjiti šanse da radi nama nepoželjne radnje. Razumjet ćemo da je pas životinja koja ima svoje pseće potrebe i da su stvari koje su nama grozne za psa najprirodnije. Zato ćemo se potruditi naći balans i pružiti psu mogućnost da ima priliku “biti pas".
Također ćemo preko odnosa i odgoja imati ponašanje svog ljubimca pod kontrolom kako bi se lakše i bezbolnije uklopio u ljudski način života, pa i zbog svoje sigurnosti i sigurnosti okoline. Za pomoć ćemo se obratiti educiranoj i stručnoj osobi koja će nam pomoći da psa odgajamo i školujemo na način koji psa potiče i motivira da uči, te u kojem pas rado sudjeluje. Time riječ NE postaje nepotrebna, smanjuje se naša frustracija – automatski i frustracija našeg ljubimca.
Jelena Kallay
Dip. Animal Behavior Technology, Dip. ABT
Certificirani kliker trener, KPA CTP
