Domaćica Sanja dolazi iz male i šarmantne Virovitice u kojoj je skrojila život po svojoj mjeri. Otkad je ispekla svoj prvi biskvit pomislila je kako to uopće nije teško i ubrzo se bacila na posao pečenja, snimanja, fotkanja i dijeljenja recepata na blogu www.domacica.com.hr i Instagram profilu @domacica.sanja. Svoju je blogersku avanturu započela sasvim slučajno, u želji da svojim prijateljima i poznanicima na jednom mjestu omogući pronalazak svojih recepata, no priča se nastavila razvijati i dalje, a pratitelji su se samo nastavili nizati.
Svoje je omiljene recepte pretvorila i u kuharicu ‘Iz života domaćice’, a prišapnula nam je i da priprema novu. Između pisanja bloga i kuharica, fotografiranja, rada u vlastitom fotografskom studiju i brige oko vlastite obitelji, ipak stigne pronaći i nešto vremena za sebe koje voli ispuniti mirom i tišinom. Pa, kako joj to uspijeva?
Sanja, iako si tek u ranim tridesetima, tvoja ljubav prema kuhanju traje već godinama. Što te inspiriralo da se ‘ozbiljnije’ primiš kuhače, a naposljetku i da pokreneš blog Domaćica Sanja?
– Tako je, krenulo je sredinom mojih dvadesetih, a vodim blog već nekih osam godina. No, zapravo, baš i ne volim kuhati, više me zanima pečenje kolača i fotografiranje. S blogom sam krenula sasvim slučajno, dok još blogeri nisu bili popularni, niti je bilo influencera. Tada sam ‘utjecala’ samo na svoje prijatelje i poznanike kojima sam na jednom mjestu sabirala svoje recepte, da me ne traže svako malo (smijeh). Tako sam krenula, preko noći, nakon guglanja što je to uopće blog.
Što ti je, osim dijeljenja recepata, najljepše kod pisanja bloga i vođenja Instagram profila @domacica.sanja? Je li to interakcija s pratiteljima, pokazivanje kreativnosti kroz fotografiju ili nešto treće?
– Vjerojatno sve to skupa. Dijeljenje mišljenja, prilika da stvaram nešto što volim, prilika da još nekome uspije neki kolač ili recept ili da samo nekoga inspiriram na stvaranje nečeg lijepog. Moja zajednica koja me prati, novi prijatelji, ljudi od svugdje okupljeni na jednom mjestu… Sve je to jedna mala čarolija!
Kad smo kod Instagram fotografija, izgledaju zaista sjajno. Jesi li sama brusila zanat?
– O, da, jesam, trebalo mi je puno godina, a i dan danas učim. Pomalo sam otkrivala, isprobavala, fotografija nije laka, a sada s godinama vidim da je potrebno imati i ono nešto više od samog znanja… Dati svoj touch svemu, izbrusiti neki svoj stil, vizual, dati dio duše u sve što stvaramo.
Kako su izgledali tvoji kulinarski počeci? Možeš li se sjetiti koje si prvo ‘ozbiljnije’ jelo napravila?
– Bili su šaroliki! U početku ništa nisam znala, ni ispeći kruh ni biskvit. Sjećam se da sam, kada sam prvi put ispekla biskvit, samoj sebi rekla: „Ajme pa ovo uopće nije teško, zašto nisi prije probala?“
U pripremi kojih jela najviše uživaš? Možeš li izdvojiti neki svoj najdraži recept?
– Većinom su to sve neki brzi recepti jer ne volim biti dugo u kuhinji, više volim ovaj post proces uživanja uz jelo, stvaranje uspomena, bilježenje fotoaparatom, pričanje priče i pisanje.
Koji su tvoji kulinarski uzori? Od koga si najviše naučila?
– Nemam nekih uzora, volim kako kuhaju naše mame i bake i kako one to sve ‘od oka’ i kako sve imaju u malom prstu. Jednog dana bih voljela i ja tako jer imam osjećaj da one znaju sve.
Napisala si i sjajnu kuharicu ‘Iz života domaćice’. Kakve recepte možemo tamo pronaći? Pripremaš li i nešto novo?
– Je, to je jedna bezvremenska kuharica koja će još dugo živjeti i biti dio vaših domova i tako sam sretna jer se koristi u kuhinjama diljem Hrvatske i regije. Ona u sebi krije svašta, od bakinih recepata do nekih modernijih ideja. Više je onako za zaviriti po ideju, uzeti recept i uživati. Nekada ju možete i samo prelistati i pustiti da vas ponese u neki drugi bezbrižni svijet. I da, spremam jednu božićnu, izaći će čim bude spremna, valjda će jednom biti (smijeh)!
Postoji li namirnica koju nećemo pronaći u tvojoj kuharici?
– Ne znam sada napamet, ali u mojoj se obitelji slabo jede meso pa kod mene baš i nema takvih recepata.
Dogodi li ti se nekad da ne znaš što bi kuhala za ručak ili da jednostavno nemaš vremena za kompliciranija jela? Imaš li neki go to recept za takve prilike?
– Često mi se to dogodi. Zna mi se dogoditi i to da mi se baš nešto jede, a nemam volje stajati 2-3 sata u kuhinji, no uvijek je tu kompromis. Brze salate ili nešto iz instant lonca moji su go to saveznici.
Misliš li da za kuhanje ipak treba imati određenu dozu talenta ili da se sve može naučiti ako ima volje?
– Može se naučiti, naravno, ali ako misliš graditi karijeru chefa treba i talenta, itekakvog.
Koji koristan trik kod kuhanja ti je olakšao život?
– Možda nije trik, ali imam mali timer u kuhinji i kada bilo što kuham ili pečem samo ga navinem i krenem dalje raditi stvari po kući bez straha da će nešto izgorjeti ili iskipjeti.
Postoji li neko jelo koje ti je bilo baš teško savladati, a sada ga pripremaš k’o od šale?
– Više sam ziheraš pa se ni ne primam nekih kompliciranih stvari, tako da bih rekla da ne postoji.
Osim u tradicionalnoj domaćoj kuhinji, uživaš li i u nekoj stranoj?
– Volim nama bliske kuhinje, ono na što sam navikla okusima. Doista nisam veliki gurman iako se, eto, bavim hranom.
A što tvoji dečki, suprug i sin, najviše vole da im pripremaš? Jesu li izbirljivi?
– Jako izbirljivi, ali i jako jednostavni po pitanju želja, oboje bi mogli živjeti na tjestenini (smijeh).
Jesi li imala problema s uvođenjem namirnica dok je tvoj sin Noa bio beba ili je od početka bio mali gurman?
– Nije gurman, puno toga ne voli i ne jede, od početka je tako nekako. Možda je i moj pristup bio kriv, možda sam trebala više nuditi neke stvari, no vjerujem da će kroz život sve jesti.
Kako žongliraš s poslom, pisanjem bloga, fotkanjem za Instagram, brigom oko kuće i Noe? Uspiješ li pronaći i nešto vremena za sebe?
– Ponekad ni sama ne znam kako, radim na nekoliko fronti, a puno toga Instagram ni ne vidi. Imam i foto studio u gradu pa sam se posvetila i toj strani posla. Srećom, imamo bake ovdje koje mi stvarno puno pomažu i stvarno smo sretnici jer su tu, pa dok Noa uživa s njim ili dok je u vrtiću, nađem vrijeme za sebe. Moram, trebam i svi bi trebali barem sat vremena u danu!
Kakav je život u Virovitici? Koje bi njegove pozitivne strane istaknula? Bi li ga ikad mijenjala selidbom u veći grad?
– Miran, polagan, blizak, sretan, opušten – tako smo si nekako postavili. Volimo blizinu svega, šume, polja, grada, naših ljudi. Mala mjesta su posebna. Probala sam život u većem gradu, odgovarao mi je dok sam bila mlađa, sada mi itekako više paše ovako. Tako da za sada ni ne pomišljamo na veći grad.
Par brzopoteznih
Najdraže jelo iz djetinjstva mi je…
– Popara.
Omiljeni dio dana mi je…
– Jutro i prva kava.
Jelo koje pripremam za svoje najizbirljivije goste je…
– Plata sa svime i svačime pa uvijek svi nađu nešto za sebe.
Za večeru najviše volim jesti…
– Sve! Kad bi bilo zdravo jesti navečer, sve bih jela baš tada (smijeh).
Svoju kuharicu bih mogla opisati u ove 3 riječi…
– Bezbrižna, domaća, bakina.
Najljepše provedeno vrijeme mi je…
– U društvu ljudi s kojima zaboravim da imam mobitel.
Moj najdraži ritual za opuštanje je…
– Tišina i samoća.
U majčinstvu mi je najljepše…
– Njegovo postojanje, što je tu, mali čovjek, obitelj koju smo stvorili, naša obitelj.
Slatko ili slano?
– Kako kada, ali više slano.
Meso ili riba?
– Riba.
Riža ili tjestenina?
Ljeto ili zima?
– Ljeto zbog haljina, zima zbog Božića.
Pročitaj i ovo:
- Ana Radišić: ”Inspiraciju pronalazim u svakom danu, u razgovorima, situacijama, ljudima”
- Sara Kostović: “Zbog alergija na hranu oduvijek pazim što jedem”
- Tara Beata: “Pomoću art terapije svoj um možete učiniti ugodnijim mjestom za život”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
