Britka, brza, spontana, duhovita i jedno od omiljenijih televizijskih lica – tako bi se ukratko mogla opisati „vječita djevojčica“ Daniela Trbović, koja plijeni našu pažnju na malim ekranima posljednjih trideset godina. Da, dobro ste čuli i stvarno nije šala – trideset godina je prošlo od kada je Daniela prvi put stala pred kamere i snašla se pred njima kao riba u vodi. No, osim voditeljskog posla, ni pisanje joj nije strano.
Godine 2008. svestrana Daniela objavljuje knjigu „Hrvatica, majka, katolkinja, nepušačica…“. I kad smo već mislili da je iscrpila sve svoje talente, oduševila nas je u ‘Plesu sa zvijezdama‘, gdje je pokazala zavidnu plesačku vještinu i kondiciju s partnerom Nicolasom Quesnoitom. Što nam je sve otkrila o životu i karijeri, saznajte u nastavku.
Od nesuđene liječnice do voditeljice ‘5.com s Danielom’ – dođe li vam ponekad žao što niste postali druga Alemka Markotić nego jedno od najpoznatijih televizijskih lica?
– Mojoj je teti bilo jako žao što nisam završila medicinu jer je bijela kuta uz moju tamnu kosu jednostavno bila dobitna kombinacija. Nisam bila modno osviještena za nastavak faksa. Stetoskop i anatomske atlase proslijedila sam zainteresiranijima i ambicioznijima. Sad sam u životnoj dobi kad su mi poznanici liječnici na cijeni, a od medicine mi je ostalo taman toliko da na sebi stalno pronalazim simptome ozbiljnih bolesti. Na sreću, za jednokratnu su uporabu. Sestru imam, meni važnu i voljenu, ali nije medicinska. Prof. Markotić je ne samo vrhunska stručnjakinja, nego i sjajna govornica i zanimljiva osoba i njoj doista ne mogu konkurirati. Ja sam samo vickasta gospođa.
Zanima me ide li vam na živce kada ‘kreativni novinari’ (poput mene) pitanje studiranja medicine izvuku po 18.556 put?
– Prisjećanje na medicinu, od koje sam odustala, danas ne izaziva traume, naime, vrijeme liječi sve rane pa i moje medicinske. A postaviti pitanje kojim ćete izvući nešto zanimljivo, novo, ekskluzivno od osobe koja već trideset godina pliva u našoj maloj, medijskoj bari, doista je nemoguće. Uglavnom, sad mi je bolje nego vama. Puno je teže postaviti dobro pitanje nego dati glupi odgovor. Sretno! Sljedeće, molim!
Dat ću sve od sebe (smijeh). Kad smo kod toga što vam ide na živce, smije li uopće išta ići na živce jednoj ‘Hrvatici, majci, katolkinji i nepušačici’ ili smo sve mi koje ćemo se pronaći u ovom opisu idealne žene predodređene da sa smiješkom odrađujemo ono što život donese pred nas (smijeh)?
– Hrvatica, majka… je bio opis idealne žene za rubriku ‘Usamljena srca’ u Areni, časopisu koji pamtimo mi iz prošlog tisućljeća. A u to doba sam i ja imala drukčija očekivanja od sebe – mlado, ludo. Imala sam višak energije i manjak iskustva, dakle, ni po čemu se nisam razlikovala od drugih mladih žena i mislila sam da se mnoge stvari podrazumijevaju, da ih moram odraditi, prihvatiti, zadovoljiti očekivanja drugih. Na sreću, danas je drukčije.
Je li danas teže biti ‘Hrvatica, majka, katolkinja i nepušačica’ nego prije 12 godina, kada ste objavili knjigu? Što se od tog vremena do danas najviše promijenilo u vašem životu?
– Danas je drukčije. Sa samom sobom se bolje nosim. Možda i zato jer se ni s kim ne dijelim. U pedesetoj mi je zazvonio alarm, shvatila sam da nisam tek na pola života i ako mislim ugađati sebi, staviti sebe u fokus, zadnji je tren da se prihvatim tog odgovornog posla. Sad sam u fazi – manjak energije, ali višak mudrosti.
Da danas pišete knjigu, kakav biste joj naslov dali i koja bi joj bila tematika?
– Svoga tela gospodar! Dobro, gospodarica. Bavila bih se ženama, svakodnevicom, pisala bih o onom što me okružuje. Uostalom, knjiga koju spominjete samo su ukoričene kolumne koje sam pisala nešto više od osam godina, iz tjedna u tjedan za Novi list. U proteklih dvanaest godina odnos prema ženama bitno se promijenio. Na lošije. Ojačao je konzervativni diskurs, upliću se u naša reproduktivna i druga prava i pokušavaju nas vratiti tamo gdje ni naše majke nisu bile.
Zanima me s kojim ste se najvećim predrasudama susreli u svom poslu? Ljuti li vas kada vas novinari pitaju za bore, celulit, kilograme i kako se nosite s godinama… a nikome od njih ne padne na pamet pitati vaše muške kolege za njihovu prorijeđenu kosu ili pivske trbuščiće?
– Definitivno ne mjerimo istim metrom žene i muškarce. U svakodnevnom životu, a posebno u medijskom poslu. Bespoštedni smo prema ženama. I mi žene same i javnost. Izgleda da samo žene stare, dok muškarci postaju mudriji. Mogu biti ćelavi, sijedi, rošavog tena, mlitavi, debeljuškasti, neugledni, ali zato su profesionalci, znaju posao, zbog toga su možda i šarmantni. Kad bi ženi koja tako izgleda uopće dopustili da se popne na pozornicu? Drago mi je da nemam žensko dijete jer pritisak okoline, fotošopirana stvarnost kojom nas tove, žene svodi na objekte, ukras, dekor. Fizički izgled nikad nije bio moja komparativna prednost pa je i moje starenje pred kamerama manje dramatično.
Recite nam, kako se točno i kada dogodila ljubav prema televiziji? Kada ste shvatili da ste rođeni pod ‘sretnom televizijskom zvijezdom’ i da će HRT gotovo cijeli radni vijek biti vaš drugi dom?
– Moju zvjezdanu karijeru odredio je slučaj. U kafiću su mi prišli i pozvali me na probno snimanje za televiziju Z3. Kao u nekom sladunjavom, američkom filmu. Sutradan sam se još premišljala, ali sam ipak otišla. Na Z3 su face već bili Karmela, Blaža, Fodor, Meštar, i ja sam im se pridružila. Radila sam, ali to je prije svega bilo uzbudljivo istraživanje, učenje, uživanje i zabava. Zato sam i danas sretna jer živim od posla koji volim i koji me još uvijek pokreće i uzbuđuje.
Što čini dobru voditeljicu i koliko vam je trebalo da ispečete voditeljski zanat? Koje su vam voditeljice bile uzori i imate li aspiracije da jednog dana i vi podučavate svoje mlađe kolegice?
– Ne postoji škola za voditelje, ali voditeljski posao bi trebao biti cjeloživotno učenje. Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem. Svaka emisija je ispit, nema života na staroj slavi. Divila sam se osobama koje su svojim znanjem i osobnošću plijenile pažnju s malih ekrana mojeg djetinjstva i mladosti, a onda sam imala sreće, sjedila sam u šminki pokraj njih i bili smo kolege. Helga, Ksenija, Vesna, Jasmina, Željka, Oliver – oni su bili pametno, obrazovano, profesionalno i lijepo lice naše televizije.
Od vaših prvih pojavljivanja pred kamerom, još kada ste s Hamedom Bangourom vodili ‘Hit depo’, odavali ste dojam osobe koja se dobro snalazi u svemu što radi. No, zanima me u kojim situacijama ipak osjetite nesigurnost ili tremu?
– Ja sam tremaroš. Ne oduzmu mi se noge, ne padam u nesvijest, ali prije nekih velikih događanja, prije uvodne najave svoje emisije, uvijek sam uzbuđena, spremna za ispaljivanje. Bitno je da se priča zakotrlja i onda sam u sedlu, na pozornici – na sigurnom, na svom.
Kada se danas prisjetite ‘Hit depoa’ – što najljepše pamtite iz tog vremena? Ima li neka anegdota koju još nikome niste otkrili?
– Uživanje i zabava – to pamtim prije svega. ‘Hit depo’ nisam doživljavala kao posao. Bili smo sjajna ekipa koja je trajala 14 godina. Zabavljali smo se tijekom emisije, družili sa sjajnim gostima i nakon emisije tulumarili. Istulumarila sam se za tri života. Danas to više ne bih mogla pratiti. I da, nedavno je Hamed na svom podcastu objavio da nikad nismo bili par. Šteta. Mislim to što nas je razotkrio i demistificirao.
Da danas vodite ‘Hit depo’, koji biste strani ili domaći hit često puštali?
– Puštala bih Hladno pivo, TBF, Vojka V, Detour, Pavel, Jinx i svakako bih imala retro blok, domaći i strani – pedesete, šezdesete, ne znam jesam li retro ili Alzheimer.
Bilo je u ‘Hit depou’ i puno improvizacije, a malo pridržavanja scenarija – plivate li u takvim tv-formatima kao riba u vodi? Jesu li vam najprirodniji?
– U ‘Hit depou’ i nismo imali scenarij, imali smo top listu, redoslijed unutar emisije i potpunu slobodu da sve to uobličimo na svoj način. Bili smo opušteni, prirodni, svoji. Potpuno neopterećeni nekom formom. Nije nam preostalo ništa drugo nego da budemo to što jesmo.
‘5.com s Danielom’ se često uspoređuje s hrvatskim ‘The Graham Norton Showom’ – nedostaje li još takvih emisija na našim programima? Je li i vama dosta vijesti, politike, ozbiljnosti… Volite li zato stvari okrenuti na šalu?
– Graham Norton je iz drugog sazviježđa. Svi razgovori su ‘light’, a nisu banalni. Duhovit je i spontan, zabavan, brz. A tek produkcija… Puno je teže napraviti zabavnu razgovornu emisiju od političkog panela. Biti pametan ne znači biti dosadan. S tim da su u našim političkim emisijama uglavnom samo dosadni. Kroz humor i uz pristojnu dozu autoironije možete puno toga reći.
Moram priznati da jako rezoniram s vašim humorom i da me znate baš opustiti i nasmijati. Koliko vam je važno da nikad ne prijeđete granicu dobrog ukusa?
– Važno mi je, što ne znači da možda nisam prešla granicu, ali svjesno riskiram. Pitanje je i stila – ja volim crni humor. Netko možda voli nešto svjetlije boje. Vaš ukus ne dijeli moj sin koji mi zna reći: „Baš si morala biti duhovita!“
Što si kažete kada iz vaših usta izađe nešto pogrešno, a pred kamerama ste ‘live’ – jeste li u takvim situacijama prestrogi ili blagi prema sebi?
– Nitko ne voli griješiti, posebno urbi et orbi. Ali uvijek se mogu iščupati zbog nekog lapsusa da to ne bude drama nego show. Neku veću glupost nikad nisam izvalila.
A je li vam se ikad dogodilo da zablokirate usred emisije?
– Jednom sam u emisiji uživo zaboravila tekst. Potpuna praznina, ništa. Grozan osjećaj, trajao je nekoliko milisekundi, ali meni je to bila vječnost. U idućoj najavi imala sam tekst u rukama. Zlu ne trebalo!
Recite mi koji su vam bili najbolji trenuci u karijeri? Na koje ste najponosniji?
– Na jednom humanitarnom koncertu na prepunoj Kantridi, dakle, pred više od deset tisuća ljudi, izašla sam na pozornicu i nadomak mikrofona poletjela u zrak i sletjela na stražnjicu. Publika je bila zadovoljna, a kad mi je Gobac, kojega sam trebala najaviti, cjelovima liječio natučenu stražnjicu, doživjeli smo ovacije. Kome se oči ne bi ovlažile od sreće prisjećajući se te zgode.
Kad pomislim na vas prve riječi koje mi padnu na pamet su ‘spontana, britka i duhovita’. Nikad ne bih rekla ‘stroga’, kao što ste to bili u ‘Najslabijoj karici’. Je li to bio jedini show na televiziji u kojemu niste mogli biti potpuno – svoja?
– Moram priznati da mi nije teško palo da budem Zlica od Opaka. Voditeljica koja nije prijateljica je bio imperativ tog formata i ja sam s lakoćom prigrlila čangrizavu sebe. Bilo je lijepo igrati se s drukčijom sobom i rešetati natjecatelje. A koliko sam tek informacija napabirčila tijekom šest sezona kviza!? Naravno, većinu sam zaboravila.
Za razliku od nekih vaših kolega koji mi djeluju kao da imaju lice ‘za po doma’ i ono ‘za televiziju’, vi mi djelujete kao ista ona osoba koju gledamo na malim ekranima. Koliko vam je važna ta autentičnost u životu?
– Imam i ja lice za televiziju. Za razliku od onog za po doma, našminkano je. Čak se i sin ugodno iznenadi kad se vratim sa snimanja. Naravno da se prilagođavam emisijama koje vodim, ali ih bojim svojim načinom i to ne zato što mislim da je to najbolje, nego zato što ne znam drukčije. I nikad nisam mislila da sam veća od života zato što sam na ekranu. Televizijska sam radnica.
Prebacit ćemo se sada s autentičnosti na ljepotu. Naime, ‘ljepota žene izvana i iznutra’ tema je ovoga broja – zanima me kada ste se zadnji put osjetili lijepom? Kada ste zadnji put rekli sama sebi: ‘Hej, predivna si, izgledaš sjajno!’
– Ne pamtim. Ali, kad me moja vizažistica Zdravka našminka za emisiju i zadovoljna je onim što je uspjela napraviti i kaže mi: „Pogledaj se, kako dobro izgledaš!“, ja primijetim razliku, ali mi treba neko vrijeme da izbalansiram to kakvom se osjećam s odrazom u ogledalu. Pouka je – ne trebam se stalno šminkati, nego se trebamo stalno voljeti.
Što mislite, je li ženska ljepota osjećaj iznutra, vizual izvana, oboje ili pak nešto treće – kako biste je definirali?
– Meni su lijepi i privlače me duhoviti muškarci i žene. Pametni, jer od njih nešto mogu naučiti, zanimljivi su. Upoznala sam, naravno, i jako lijepe ljude koji brzo izblijede.
Smatrate li da općenito previše pažnje poklanjamo vanjskom izgledu, često zanemarujući sadržaj?
– Daaaaaa. Sa svih strana nas žene bombardiraju i u stvari nam poručuju da smo pune mana – kosa nam je suha ili tanka, koža masna, naborana, nokti listaju, bedra narančina kora, nadlaktice zastavice. I tako unedogled. I u potrošačkom raju kupnjom proizvoda odrješenje nam daju. Mi smo flagelantice. Kako uz sve to što nam nude za naše dobro, biti dobro i usredotočiti se na sadržaj?
U ‘Plesu sa zvijezdama’ otkrili ste ne samo da nemate dvije lijeve, nego da imate i dvije dobre i spretne noge. Koje još adute skrivate u rukavu? Imate li još neke skrivene talente koje ćete nam tek otkriti u novim emisijama ‘5.com s Danielom’?
– Razotkrivena sam odavno. Adute sam potrošila. Već me i kuk boli. Još mi je samo ostao skriveni antitalent – ne znam pjevati. Neću vam to priuštiti.
Pročitaj i ovo:
- Anita Dujić: “Često sam se susretala s predrasudama i podcjenjivanjem, ali to me nikad nije puno pogađalo”
- Mirna Medaković Stepinac: “Prepuštam se i uvijek uzimam najbolje od života”
- Lana Klingor Mihić: “Ništa ne znam napraviti na pola i bez strasti”
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
