Svibanj je mjesec svjesnosti o celijakiji. Ovo je još jedna od bolesti s izrazitom tendencijom porasta, a o njoj se nažalost još uvijek premalo zna. S obzirom na to da je trend bezglutenskih namirnica i bezglutenske prehrane u svakodnevnom porastu, a spoznaja da "gluten free" ili bezglutenska prehrana nije još samo jedan "modni trend“, nego jedini lijek oboljelima od celijakije, potaknula me da napišem nekoliko crtica o tome što je zapravo celijakija i zašto osobe oboljele od celijakije nisu "trendy", nego svojim bezglutenskim stilom života nastoje "normalno" živjeti.
Celijakija je moja "prijateljica" već duži niz godina, stoga mogu iz prve ruke pisati o problemima s kojima se susreću oboljeli od ove bolesti. Ne tako davno, u doba kada sam bila studentica medicine, učili su nas da je celijakija bolest specifična za dječju dob, no danas su znanstvenici došli do drugačijih saznanja te se prati izraziti porast postavljanja dijagnoze celijakije i u odrasloj dobi.
Oni koji su ponešto čitali o celijakiji, uglavnom su nailazili na informacije da je to bolest za koju je karakteristična neka vrsta alergije na pšenicu, raž, ječam i zob. O čemu se zapravo radi? Celijakija je doživotna nepodnošljivost jednog proteina imenom gluten, koji se nalazi u žitaricama pšenici, raži i ječmu. Osobe koje imaju genetsku predispoziciju za ovu bolest reagiraju abnormalnim imunološkim odgovorom kada se gluten nađe u probavnom sustavu. On izaziva oštećenje crijevnih resica i ometa njihovu osnovnu funkciju – upijanje hranjivih tvari. Osim upalnih promjena na crijevima, gluten može oštetiti i brojne druge organe i organske sustave pa oboljeli obično imaju veliki broj naizgled nepovezanih simptoma, zbog čega se celijakija i naziva "bolest s tisuću lica".
Najčešće bolesti organskih sustava povezane s celijakijom su:
Endokrini sustav:
– šećerna bolest
– autoimuna bolest štitnjače
– Addisonova bolest (insuficijencija nadbubrežne žlijezde)
– Sjogrenov sindrom (sindrom suhih usta i očiju)
– amenoreja (izostanak menstrualnog ciklusa) i poremećaji menstrualnog ciklusa
Lokomotorni sustav:
– reumatoidni artritis, poliartritis
– SLE (sistemski lupus eritematosus)
– sarkoidoza
– manjak koštane mase (osteopenija/osteoporoza)
– osteomalacija, rahitis (manjak vitamina D)
Krv i krvotvorni organi:
– anemija (sideropenična-manjak željeza i/ili perniciozna-manjak B12 vitamina)
– trombocitopenija (smanjena količina krvnih pločica, trombocita)
Probavni sustav:
– intolerancija laktoze (manjak enzima laktaze)
– insuficijencija gušterače
– mikroskopski kolitis
– sindrom iritabilnog crijeva
– autoimuni hepatitis
– primarna bilijarna ciroza i primarni sklerozirajući kolangitis (bolest žučnih putova)
Neurološki sustav:
– glavobolje i migrene
– depresije i promjene raspoloženja
– multipla skleroza
– neuropatija
– epilepsija
Koža:
– dermatitis herpetiformis (Duhringova bolest)
– alopecija (gubitak kose)
– ulkusi (čirevi) u usnoj šupljini
– promjene na zubnoj caklini
Ostalo:
– limfomi
– Down sindrom
– autizam
Kao što vidite, popis raznoraznih bolesti i stanja koja se vezuju uz celijakiju pozamašan je, a često sam znala čuti komentare poput: "Zbog čega se ovi celijakičari toliko bune? Moraju izbjegavati samo pšenicu, raž, ječam i zob, neka jedu meso i povrće!". Dragi moji, stvarnost je mnogo kompliciranija! Danas se gluten miješa i ubacuje gotovo svugdje – od hrane do kozmetičkih proizvoda, što nam izrazito otežava izbjegavanje glutena. Jeste li znali da i ruževi za usne te paste za zube također sadrže gluten? Usto, problem je i popratna kontaminacija bezglutenskih namirnica prilikom procesa proizvodnje – na pokretnim trakama na kojima se nalazi pšenica, iza nje slijedi riža, proso ili neka druga žitarica koja ne sadrži gluten te se kontaminira glutenom pšenice. Da, i najmanja količina glutena dovoljna je za kontaminaciju, a onda nam i sigurne, bezglutenske namirnice postaju opasne.
Priprema bezglutenskog obroka također treba posebnu pažnju da se izbjegne popratna kontaminacija, stoga je objedovanje izvan vlastitog doma osobama oboljelim od celijakije prava noćna mora. Nikada ne možemo biti dovoljno sigurni u educiranost kuhara ili konobara koji moraju "baratati“ odvojenim prostorom i kuhinjskim površinama za pripremu bezglutenskog obroka ili barem prikladno pripremljen postojeći prostor (čitaj: temeljito uklonjeni svi tragovi glutena što se postiže pranjem kuhinjskih površina).
Jedini je spas u prehrani deklariranim namirnicama koje ne sadrže gluten, označenim međunarodno poznatim (i priznatim) znakom prekriženog klasa te u okupljanju oboljelih u različitim udrugama i grupama na društvenim mrežama gdje članovi izmjenjuju iskustva i provode akcije o širenju saznanja o ovoj bolesti izvan okvira udruge.
Alenka Brozina, dr.med.
https://alenkaadenium.blogspot.com
