Beth Kempton, spisateljica, japanologinja i nagrađivana interpretatorica životne filozofije, zaljubljenica je u japansku kulturu življenja koja odiše mistikom, ali i jednostavnim naputcima za ispunjen život. Beth je u Japanu, koji smatra drugim domom, provela dugi niz godina učeći o filozofiji japanskog života, povezivanja s prirodom i njezinim bogatstvima, kao i prihvaćanju trenutka u kojem se nalazimo. Njezina knjiga „Wabi-sabi“, u kojoj otkriva kako vidjeti ljepotu u nesavršenosti i jednostavnosti te kako se nositi s prolaznošću života koji se kreće munjevitom brzinom, dosegla je veliku popularnost u cijelom svijetu, a u Hrvatskoj je možete naći u izdanju Planetopije.
Wabi-sabi je japanski koncept prihvaćanja samog sebe i života kao nestalnog i nepotpunog, ali i činjenice da se u jednostavnosti kriju ljepota i vrijednost. Beth govori o načinu na koji njeguje taj način života te kako i vi možete uključiti wabi-sabi u svoj život i jednostavnije prihvaćati životne izazove i promjene.
Živimo u svijetu u kojem materijalizam vodi glavnu riječ, određuje što je vrijedno, a što nije vrijedno naše pažnje i vremena. Wabi-sabi je koncept koji nas uči gledati stvari „ispod površine“ i uživati u jednostavnoj nesavršenosti. Je li vam ponekad u stresnoj svakodnevici teško pronaći unutarnji mir o kojem govorite u vašoj knjizi te kako je wabi-sabi utjecao na vas i vaš život?
– Kada život postane previše bučan i prezahtjevan, volim se pozabaviti aktivnostima u kojima pronalazim svoj mir. Takve aktivnosti uključuju pisanje, šetanje, jogu, provođenje vremena u prirodi, čitanje poezije i pronalazak ljepote kroz fotografiju. Kada govorim o utjecaju wabi-sabija na moj život, primijetila sam da sam blaža prema sebi kada stvari u životu ne idu po planu. Počela sam uviđati dobro u ljudima i situacijama te sam svjesnija životnih promjena. Uvijek se podsjetim da će loše stvari u životu proći, a s lošim stvarima proći će i dobre, koje svi moramo naučiti više cijeniti.
Wabi-sabi nas uči da je sve u životu prolazno i pod utjecajem vremena, koje stalno teče. Čini mi se da se u zapadnoj kulturi teži perfekcionizmu te se ljudi uvijek grčevito drže za stvari bojeći se promjene, pronalazeći sigurnost u onome što im je poznato. Kako japanska kultura gleda na promjenu i težnju savršenstvu?
– U pisanju knjige „Wabi-sabi“ hvatala sam se ukoštac upravo s tim pitanjem jer velik dio onoga što vidimo u suvremenom japanskom dizajnu odiše savršenstvom koristeći zakone jednostavnosti i čistih linija. Kasnije sam shvatila da su japanski obrtnici, iako u poslu žele dati sve od sebe, u isto vrijeme svjesni kako je savršenstvo nedostižan cilj. Potrebna su desetljeća da bi se obrtnik u Japanu mogao nazvati „majstorom“. Japanska nas kultura uči da usavršavamo svoj zanat bez očekivanja da ćemo ikad postići savršenstvo, jer kao i u svemu, uvijek ima prostora za rad i učenje.
Živimo ubrzanim načinom života pa ponekad nemamo vremena stati i osvrnuti se oko sebe. Bitan dio vaše knjige posvećen je japanskoj ljubavi prema prirodi, koja se temelji na osnovnim istinama prirode i životnih ciklusa. Kako uključiti ljubav prema prirodi u svakodnevni život, po načelima wabi-sabija?
– Ljudi u Japanu ne promatraju samo prirodu, oni vode svoj život kroz prirodu. Japanski rječnik definira prirodu kao „stvari kakve jesu“. U svojoj suštini, doživljaj wabi-sabija je intuitivan odgovor na istinsku prirodu stvari, to je ljepota koja nas podsjeća da je sve prolazno, nesavršeno i nepotpuno. Planine se ne pomiču zbog unaprjeđenja na poslu, niti rijeke prestaju teći zbog vaše popularnosti na društvenim mrežama. Cvijeće cvate bez obzira na to jeste li napravili pogrešku. Priroda nas prihvaća onakve kakvi jesmo. S prirodom se možemo povezati na brojne načine: fizički, provodeći vrijeme u prirodi, usvajajući tradicije koje štuju prirodu i njezine promjene ili uživajući u literaturi koja slavi prirodu i njezina bogatstva.
Naši su domovi odraz našeg duševnog stanja i onoga što nam je bitno u svakodnevnom životu pa se zato često nađemo u pretrpavanju doma sitnicama koje nam zapravo ne trebaju. U svojoj knjizi dom koji je nadahnut wabi-sabijem opisujete kao oazu u kojoj njegujete stvari s kojima imate emotivnu vezu i koje prizivaju uspomene umjesto da impulzivno kupujete nove stvari. Kako se okružiti stvarima koje će nam pružiti nadahnuće i kako u skladu s wabi-sabijem pronaći svoj prirodni stil?
– Postoji ljupka fraza na japanskom, igokochi ga yoi, koja u doslovnom prijevodu znači „biti ovdje-srce-mjesto-dobro“, a koristi se kako bi se opisao osjećaj udobnosti i toplog osjećaja bivanja kod kuće. Volim o domu misliti kao o mjestu na kojemu će naše srce biti sretno. „Produhovljena jednostavnost“ je moj naziv za raščišćivanje i stiliziranje doma sa srcem, bez previše truda ili svođenja našeg doma na minimalizam. Wabi-sabi nas uči kako prigrliti „produhovljenu jednostavnost“ i cijeniti stvari koje imamo kod kuće. Dom je mjesto za život, a život sam po sebi nije organiziran i uredan. Dobro je to da s malo pažnje i ljubavi možemo stvoriti dom koji će reflektirati ono što nam je najbitnije.
Ponekad se svi uhvatimo kako brojimo sate i minute do kraja godišnjeg odmora, prekrasne večere s prijateljima ili početka novog radnog tjedna u kojem nas čeka puno izazova. Jedan od najvećih izazova modernog čovjeka je duboko udahnuti i stati na trenutak ovdje i sada. Kako u potpunosti uživati u danim okolnostima ne razmišljajući o onome što nas čeka sutra, prekosutra ili za mjesec dana?
– Svi mi sa sobom nosimo fantastičan alat koji nam može pomoći u tome – naša osjetila. Kada se povežemo s osjetilima, vraćamo se u sadašnji trenutak. Miris kave, cvrkut ptica, mali mrav na tlu… vratit će nas „na zemlju“, u trenutak u kojem se nalazimo, i bit ćemo potpuno prisutni. Spajanje osjetila s osjećajem zahvalnosti prizemljuje nas te ostajemo samo mi i trenutak. Moja su djeca moji najveći učitelji kada govorimo o bivanju u trenutku. Kada me u potpunosti uvuku u svoje igre, ne postoji drugo mjesto gdje bih radije bila. Pisanje također ima sličan efekt na mene – često me transportira negdje izvan moje mašte te potpuno udubi u iskustvo pisanja.
Trenutno živite u Devonu, ruralnom dijelu Engleske, ali Japan uvijek navodite kao svoj drugi dom. Zašto je Japan za vas toliko poseban i koliko je utjecao na to da budete osoba kakva ste danas?
– Zaljubila sam se u Japan u svojoj devetnaestoj godini, kada sam prvi put tamo provela godinu dana s jednom obitelji u Kyotu. „Pala“ sam na misterij, atmosferu, na poeziju jezika, japanski osjećaj za ljepotu i kulturu. Puno je vremena prošlo od tog prvog zaljubljivanja dok nisam shvatila da će me upravo Japan naučiti nekim od najvažnijih životnih lekcija. Četvrtinu stoljeća nakon što sam provela godine života radeći u Japanu, moja fascinacija za tim mjestom samo se produbila.
Ljudima su danas dostupni razni alati kojima mogu poboljšati život i živjeti svoj puni potencijal. Prije devet godina počeli ste raditi online-predavanja „Do what you love“ kako biste ženama pomogli pronaći tu malu skrivenu iskru u sebi da bi mogle shvatiti što žele raditi u životu i na koji način ostvariti svoje ciljeve. Što vas je potaknulo na stvaranje takve platforme i mislite li da je ljudima, kako bi došli do promjene, bitno preuzimati rizike i neprestano izlaziti iz svoje zone komfora?
– Počela sam raditi „Do What You Love“ jer znam puno ljudi koju su zapeli na poslovnom planu i životnom putu koji ih nisu usrećivali, žaleći se da nemaju drugih opcija. Htjela sam nadahnuti ljude na kreaciju svog života neopipljivim alatima koji će im pomoći razviti samopouzdanje, optimizam i vjeru u ono što rade. Kada prepoznate gdje ste u prošlosti bili hrabri i prešli preko prepreka, to vas potakne da pokušate ponovo biti hrabri, a to je uvijek nagrađeno brojnim prilikama, novim životnim perspektivama i avanturama. Rizik je osobna stvar, ono što se nekome čini kao velik rizik i stvara mu stres, drugome je to nevažan pothvat.
Imate sjajnog muža, koji je ujedno i vaš poslovni partner za kojega kažete da vas podržava u svemu što radite. Često susrećemo ljude koji su vrlo talentirani, dobri u poslu koji rade, ali nemaju potporu voljenih te ne skupe dovoljno hrabrosti da potpuno zasjaju. Koliko vam je bitno imati ljude oko sebe koji vas razumiju i vjeruju u vas, dajući vam vjetar u leđa u trenucima kada sumnjate u sebe i svoj posao?
– Sumnja u samog sebe prati nas cijeli život. Potrebno je vrijeme i energija kako bi se izgradilo povjerenje u sebe i ako mijenjate smjerove u životu, kad-tad ćete se naći u poziciji da ponovo ništa ne znate. Tada se opet javlja sumnja u sebe, samokritika koja nas pokušava zaustaviti u naumu. Imati ljude koji vas podržavaju oko sebe ono je što u tim trenucima najviše vrijedi, pogotovo kada te podsjete za što si sve sposoban. Kada pronađeš ljude koji su na istom životnom putu kao ti i voljni su podijeliti to iskustvo s tobom, to uvijek može biti svojevrsno uže za spašavanje.
Vaš poslovni i privatni život zasigurno vam oduzimaju dobar dio vremena za posvetiti se samoj sebi. Za kraj nam otkrijte kako njegujete svoje privatno vrijeme?
– Moja djeca su veoma mala i znam da je ovo vrijeme koje provodim s njima vrlo vrijedno. Zato ga volim provoditi radeći jednostavne obiteljske stvari poput vrtlarenja, odlaska na plažu, pričanja priča i vožnje bicikla. S druge strane, kao spisateljici, potrebno mi je puno vremena u miru da bih se mogla posvetiti svom radu pa balansiram između aktivnog provođenja vremena s obitelji i istraživanja najvećih životnih pitanja. Svaki sam dan zahvalna na tome što istraživanje života mogu nazvati svojim poslom.
Pročitaj i ovo:
- Maja i Bruno Šimleša: “Sav trud je uzaludan ako ste previše nekompatibilni”
- Daniela Trbović: “U 50-oj sam shvatila da je zadnji tren da si krenem ugađati”
- Kristina Ukalović: “Učilište Adrianus je platforma iza koje stoje iskustvo, znanje i kvaliteta rada”
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!