Nutricionistica Martina Linarić u svom radu spaja znanstveni pristup prehrani s dubokim razumijevanjem psiholoških obrazaca koji oblikuju naše navike. Kroz rad s klijentima različitih profila, posebno se usmjerila na odnos između hrane, emocija i dugoročnog zdravlja, naglašavajući kako promjena prehrane nikada nije isključivo fizički, već i mentalni proces.
Upravo zato razgovor s njom dolazi u pravom trenutku – kao jedna od sudionica konferencije i masterclassa ‘Sudar glave i tijela: Zašto smo sami sebi nebitni’, donosi perspektivu koja nadilazi klasične nutricionističke savjete. Njezin pristup temelji se na razumijevanju organizma kao cjeline, gdje prehrana, stres i emocionalna stabilnost zajedno određuju razinu energije, otpornost na pritisak i ukupnu kvalitetu života.
U ovom intervjuu otvara ključna pitanja modernog načina života – zašto ignoriramo signale tijela, kako nastaje emocionalno jedenje i što konkretno možemo promijeniti već danas kako bismo spriječili iscrpljenost i povratili kontrolu nad vlastitim funkcioniranjem.
Vaš rad povezuje prehranu i mentalno zdravlje – kada ste prvi put osvijestili koliko su ta dva aspekta međusobno povezana?
– Kroz iskustvo rada s različitim profilima ljudi, odmah uočite kako je hrana od našeg djetinjstva sveprisutna, u formi nagrade ili utjehe. I nekako od samih početaka mog rada s pacijentima, posebno kada govorimo o promjeni prehrambenih navika (a to znači i životnih) tu više ne govorimo o procesu koji se odvija preko noći već o dugotrajnijem procesu – gdje je izuzetno važna mentalna stabilnost.
Hrana ima direktan utjecaj na naše mentalno zdravlje jer je vežemo uz svaki životni aspekt – bilo kao nagradu ili utjehu, a onda se nerijetko prehrana definira i kao emocionalno jedenje. Stoga predstavlja neraskidivu povezanost i u radu s pacijentima, bilo da je riječ o optimizaciji prehrane s ciljem poboljšanja zdravstvenog stanja ili gubitka suvišnih kilograma – gdje je u većini slučajeva veća povezanost osobe s hranom pa tu govorimo o emotivnom jedenju.
Koliko prehrana dakle utječe na razinu stresa, anksioznosti i svakodnevnu emocionalnu stabilnost?
– Radije bi okrenula pitanje – koliko stres, anksioznost, emotivna stabilnost utječu na prehrambene navike, i tu bi odgovorila – izrazito. Tu najčešće govorimo o emotivnoj gladi, što nije realna glad – ono kad je zaista vrijeme obroka, odnosno nadopune energije – već o želji za posebnim okusima, posebnom konzistencijom hrane…
Takva emotivna stanja često znaju ovladati nama do te mjere da gubimo kontrolu nad hranom, jer hrana je često radost, užitak, podsjetnik na lijepe trenutke i slično pa nekontroliranim jedenjem podsvjesno želimo samo da u nama prevlada osjećaj ugode koji hrana čini i ‘poništi’ ove negativne emocije/stanja u kojima se nađemo kada smo pod stresom, kada postajemo anksiozni ili smo pak tužni, bespomoćni…
– To su neredoviti obroci, kada su ljudi u stanju čitav radni dan ne jesti i onda im prvi obrok u danu bude kasno popodne, kada se javlja izrazita glad pomiješana sa željom za raznim okusima, grickanjem… ovisno o tome koja je podsvjesna emocija naglašena. Ljudi se često tada pitaju zašto su toliko gladni navečer, a preko dana bez problema izdrže bez hrane? Upravo zato što su u vrijeme radnog vremena zaokupljeni poslom, zadacima, ispunjavanjem rokova, i pod navalom takvih emocija i adrenalina, glad i apetit padaju u drugi plan.
No organizam pamti taj nedostatak energije i traži nadoknadu u popodnevnim odnosno večernjim satima, kada dolazimo kući u svoju sigurnu zonu… Tada više ne možemo razdvojiti stvarnu glad od emotivne potrebe za okusima… i to je još jedan od razloga zašto ne možemo razdvojiti prehranu i emotivnu stabilnost, što ste me pitali na samom početku.
Može li način prehrane izravno utjecati na produktivnost i donošenje odluka – i kako to objašnjavate iz stručne perspektive?
– Može. Način prehrane izravno utječe na produktivnost, koncentraciju, donošenje odluka jer određuje kako i kada naš mozak dobiva i koristi energiju te kako funkcioniraju ključni neurokemijski procesi.
Mozak je veliki potrošač energije i posebno je osjetljiv na oscilacije glukoze u krvi. Ako prehrana nije uravnotežena i dolazi do naglih padova i porasta šećera, to se vrlo brzo odražava na koncentraciju, fokus i sposobnost donošenja odluka. Ako su razine šećera u krvi niske mozak nema goriva za rad i tada se najčešće javljaju umor, razdražljivost, gubitak koncentracije i pažnje / fokusa. S druge strane, redoviti obroci koji uključuju kvalitetne izvore makronutrijenata omogućuju kontinuiran dotok energije mozgu. Također, određeni nutrijenti su također jako važni u radu živčanog sustava – primjerice omega-3 masne kiseline, vitamini B skupine i magnezij, koji sudjeluju u procesima vezanima uz pamćenje, koncentraciju i regulaciju stresa.
Ako to sve promatram iz stručnog kuta, prehranu uvijek gledam kao ključni alat za optimizaciju tijelu potrebne energije, prvenstveno za bazalni metabolizam, a tu spadaju i kognitivne funkcije. Prehrana ne može biti brza intervencija koja se ‘uzima zdravo za gotovo’ i koristi kada je spremnik energije potpuno prazan, već prehrana mora postati svakodnevna navika koja dugoročno oblikuje našu produktivnost, način razmišljanja i naposljetku rad čitavog organizma.
Koliku ulogu prehrana ima u razvoju burnouta i iscrpljenosti u modernom poslovnom okruženju?
– Prehrana ima značajnu, ali često zanemarenu ulogu u razvoju burnouta i kronične iscrpljenosti. Iako nije glavni uzrok, ali može biti važan faktor koji ili doprinosi problemu – ili pomaže u njegovoj prevenciji odnosno oporavku. Često zbog užurbanog načina života zaboravljamo na potrebu za redovitim obrocima, pravdajući se nedostatkom vremena, nemogućnošću konzumacije hrane tijekom rada itd., ali tijelo takvim ponašanjem dovodimo do čestih oscilacija šećera u krvi, paljenja ‘signala’ da je razina energije niska i davanje zadatka tijelu da zaustavlja procese u tijelu i prelazi u usporeniji način rada, koji se manifestira kao umor zamor itd…
Učestalim ponavljanjem ovakvih epizoda, tijelo se dovodi u stanje povećanog lučenje inflamatornih čestica što zasigurno pridonosi i razvoju burnouta ili drugih zdravstvenih poteškoća… Danas se pouzdano zna da je stres jedan od najgorih i najučestalijih krivaca za razvoj upalnih stanja (uz nedostatak sna, ali to je također usko povezano, jer kada smo pod stresom i kvaliteta sna je izrazito loša i organizam je u stanju iscrpljenosti) koja za posljedicu imaju prijevremeni razvoj genetski naslijeđenih bolesti.
Kako iz vaše prakse izgleda tipičan obrazac prehrane kod osoba koje su na rubu izgaranja?
– Vrlo slično opisima iz prijašnjih pitanja, a tu su neredoviti obroci, izgladnjivanje, praćeno nekontroliranim unosom hrane u kasnije sate u danu. Češća konzumacija brze hrane, zbog kako se najčešće pravdaju nedostatka vremena…
Naziv masterclassa sugerira ‘sudar glave i tijela’ – zašto često svjesno ignoriramo signale koje nam tijelo šalje?
– Mislim da ih često ignoriramo jer smo mišljenja da ćemo ‘se posvetiti sebi’ kada budemo imali više vremena za sebe… Zapravo se zavaravamo i odlažemo signale u neke posebne ladice – ja ih zovem ‘za kasnije’, samo je pitanje koliko je organizam u stanju izdržati to kasnije, a da to ne bude prekasno, odnosno da je bolest već zavladala tijelom.
Koji su najčešći fizički i mentalni znakovi da smo već prešli granicu i ušli u stanje kroničnog stresa?
– Gledano s fizičke strane, javlja se konstantan umor, nekvalitetan san, glavobolje, napetosti u mišićima, probavne smetnje pa i anksiozna stanja popraćena bržim otkucajima srca. S mentalne i emocionalne strane, česti znakovi su razdražljivost, osjećaj preopterećenosti, pad koncentracije i produktivnosti, zaboravljivost te smanjena motivacija. Ljudi često opisuju i osjećaj ‘magle u glavi’, kao i poteškoće u donošenju odluka. Ako stres potraje, osoba može osjećati iscrpljenost čak i kod manjih napora odnosno zadataka.
Kod dugotrajnog stresa može doći i do povlačenja iz društvenih aktivnosti, osjećaja iscrpljenosti čak i nakon manjih zadataka te sve slabije sposobnosti oporavka. Ključno je prepoznati da ovi simptomi nisu ‘normalno stanje’, nego signal organizma da su resursi iscrpljeni.
Koja je jedna konkretna promjena u prehrani koju bi svatko mogao uvesti već danas kako bi poboljšao energiju i otpornost na stres?
– Uvesti uravnotežen doručak, kako bi osigurao tijelu potrebnu energiju za obavljanje zadataka koji su pred njim u prijepodnevnim satima. Konstantan dotok energije i izostanak velikih oscilacija šećera u krvi ključan je kako bi organizam radio punim kapacitetom i imao dovoljno energije prvenstveno za bazalni metabolizam, ali i sve ostale aktivnosti u danu bilo one mentalne ili fizičke. Usporedimo se samo sa sportašima, koji itekako vode računa o adekvatnom unosu energije kako bi uopće mogli izdržati neku tekmu, biciklističku utrku i sl., zašto smo mišljenja da naš organizam ne treba energiju za sve dnevne zadatke u danu, ma da one bile samo mentalne prirode.
Jedna ste od sudionica masterclassu Sudar glave i tijela: Zašto smo sami sebi nebitni koji organizira Prodajni mindset – Što će sudionici konkretno naučiti na masterclassu te po čemu će se ovo predavanje razlikovati od klasičnih savjeta o prehrani i zdravlju?
– Raduje me sudjelovanje u ovom masterclassu na kojem ćemo kolega i ja iz domene psihologije pokušati prisutnima pojasniti način funkcioniranja našeg organizma, koji je puno više od jedi često i uravnoteženo i nauči se nositi s negativnim emocijama, jer su one sastavni dio života. Ne bih otkrivala previše nego bih pozvala sve da nam se pridruže i zakorače s nama u poimanje holističkog pristupa vlastitom organizmu i što to zapravo u praksi znači.
Pročitaj i ovo:
- Kad tišina postane terapija: kako floating vraća tijelo i um u ravnotežu
- Barbara Udovičić: “Živimo u vremenu ‘toksične pozitivnosti’ koja nas iscrpljuje”
- Krunoslav Nujić otkriva kako preživjeti burnout i naučiti vrijedne lekcije o životu
