Ivanu Perić javnost poznaje kao novinarku i reporterku Hrvatske radiotelevizije, no posljednjih godina pozornost je privukla i svojom osobnom pričom o velikoj životnoj promjeni. Nakon zdravstvenih problema odlučila je promijeniti životne navike te je u 18 mjeseci izgubila oko 50 kilograma.
Promjena nije ostala samo na brojci na vagi. Ivana je počela istraživati vlastiti odnos prema hrani, kuhati, stvarati recepte i svoje iskustvo dijeliti s drugima. Objavila je dvije kuharice, a sudjeluje i na tribinama ‘Izgubi, zadrži!’, gdje govori o prehrani, navikama i održavanju postignutih rezultata.
Kako od osobne životne promjene nastane nešto što može pomoći drugima
Istodobno, posljednjih je godina pokazala i onu drugu stranu javnog dijeljenja privatnog iskustva. Uz podršku i pozitivne reakcije, suočila se i s neugodnim komentarima o svojem tijelu, izgledu i načinu na koji je izgubila kilograme. O granicama između onoga što javna osoba odluči podijeliti i onoga što ipak ostaje privatno govori otvoreno u medijskom prostoru, naglašavajući da javnost nije dobila pravo na njezin cijeli privatni život samo zato što je dio svoje priče odlučila učiniti javnim.
Upravo zato ovaj razgovor s Ivanom Perić nije samo još jedna priča o gubitku kilograma. S njom razgovaramo o onome što se događa između početne odluke i konačnog rezultata – o promjeni navika, odnosu prema hrani, kuhanju, kalorijama, održavanju postignute težine, životu na terenu i tome kako izgleda kada novinarka koja je navikla postavljati pitanja drugima odjednom mora govoriti o sebi. Ovo je razgovor o zdravlju i hrani, ali i o samoprihvaćanju, disciplini, javnom izlaganju i tome kako od jedne osobne životne promjene nastane nešto što može pomoći drugima.
Sjećate li se trenutka kada ste sami sebi rekli: ‘Dosta je, ovako više ne mogu’? Što vas je tada najviše osvijestilo?
Moj glavni pokretač bilo je zdravlje. Nalazi su mi bili loši. Visok šećer, inzulinska rezistencija, masna jetra, povišen kolesterol, problemi sa štitnjačom, a uz sve to umor i bolovi gotovo u cijelom tijelu. Tijelo mi je zapravo vrlo jasno govorilo da nešto moram promijeniti.
U jednom trenutku shvatila sam da se više uopće ne radi o tome kako izgledam, koji broj odjeće nosim ili sviđam li se sama sebi na fotografiji. Radilo se o zdravlju i kvaliteti života. O tome kako želim živjeti i kako želim starjeti. To je bio moj pravi pokretač. Nisam krenula na dijetu već sam krenula mijenjati život.
U 18 mjeseci izgubili ste gotovo 50 kilograma. Kad danas pogledate unatrag, što vam je u cijelom tom procesu bilo najteže?
Izgubila sam 50 kilograma u 18 mjeseci. Najlakše bi bilo reći da su najteži bili glad ili odricanje, ali zapravo nije bilo tako. Nisam gladovala. Imala sam plan prehrane, pet obroka dnevno i učila sam što, koliko i zašto jedem. Najteži dio bio je promijeniti glavu. Hrana nije matematika u kojoj samo oduzmete kalorije i kilogrami nestanu. Treba promijeniti navike koje ste gradili godinama, prihvatiti da rezultat neće doći preko noći i nastaviti i onda kada vaga neko vrijeme stoji. A onda, kada izgubite 50 kilograma, treba se naviknuti i na novu sebe. Na tijelo, odjeću, pogled u ogledalo, ali i na komentare drugih ljudi. To je puno veća promjena nego što sam na početku mogla zamisliti.
Zanimljivo je da vas je put mršavljenja zapravo doveo bliže kuhanju i hrani. Kako se dogodilo da ono što je nekad možda bilo problem postane dio rješenja?
Mislim da sam prvi put počela stvarno upoznavati hranu. Prije jedemo ono što smo navikli jesti i rijetko se pitamo koliko nam zapravo treba, što nas zasiti, što nam odgovara i kako neku namirnicu možemo pripremiti drukčije. Kada sam krenula mijenjati prehranu, nisam željela ostatak života jesti nešto što mi nije fino samo zato što ima malo kalorija. Počela sam eksperimentirati. Kako napraviti jelo koje volim, ali na moj način? Kako dobiti okus, volumen i sitost, a ostati u kalorijskom okviru koji mi odgovara? I tu je kuhanje od problema postalo igra i dio rješenja. Danas mi je nevjerojatno koliko se toga može napraviti od sasvim običnih namirnica.
Danas puno kuhate i stvarate vlastite recepte. Što se promijenilo u vašem odnosu prema hrani – uživate li u njoj danas više nego prije?
Apsolutno. Mislim da danas u hrani uživam više nego prije, samo na potpuno drukčiji način. Prije je užitak često značio količinu. Danas mi je važan okus, kombinacija namirnica, tekstura, način pripreme. I nema više one podjele na ‘dobru’ i ‘zločestu’ hranu nakon koje se zbog nečega što ste pojeli osjećate krivima. Hrana je hrana. Važne su količine, učestalost i ono što radimo većinu vremena. Meni je upravo taj normalniji odnos prema hrani jedna od najvećih pobjeda cijelog procesa.
Kad pogledamo vaše recepte, nema tu neke tužne ‘dijetalne hrane’. Koliko vam je važno pokazati ljudima da zdravo ne mora značiti bljutavo, dosadno i bez užitka?
Jako mi je važno, jer mislim da mnogi odustanu upravo zato što zamišljaju da ih čeka tanjur kuhane brokule i život bez svega što vole. Ja tako ne bih mogla živjeti. Volim začine, volim da je tanjur lijep, volim hrskavo, kremasto, slatko, slano… Zašto bi hrana koja je kalorijski prihvatljivija morala biti kazna? Moji recepti nastali su upravo iz te potrebe da jedem fino, da se najedem i da pritom znam što sam stavila na tanjur. Zdrava hrana može biti jednostavna, pristupačna i, prije svega, ukusna.
Organizacija i volja. Nema tu neke velike tajne. Moj posao znači da jedan dan sjedim u redakciji, drugi sam na terenu od ranog jutra, treći vozim nekoliko sati do snimanja i nikad ne mogu računati da ću točno u 13 sati mirno sjesti za stol.
Zato planiram unaprijed i vrlo često nosim hranu sa sobom. Ako znam da me čeka cijeli dan na terenu, ne prepuštam slučaju što ću jesti kad ogladnim. Pripremim obroke, ponesem nešto što mogu pojesti u hodu i uvijek imam neku rezervu. Ne uspije svaki dan biti savršen, niti mislim da mora biti. Ali kad imate svoju rutinu, jedan nepredvidiv dan više vas ne izbaci iz svega.
Jeste li ikada pomislili da će kuhanje postati toliko važan dio vašeg života: od snimanja recepata do dvije kuharice i radionica?
Nikada! Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću imati dvije knjige recepata, snimati recepte, održavati radionice i da će me ljudi zaustavljati i pitati gdje kupujem psilijum ili kako pripremam tofu, rekla bih mu da je nešto ozbiljno pobrkao. Sve se dogodilo vrlo spontano. Počela sam dijeliti ono što sama jedem. Ljudi su počeli tražiti recepte, spremati ih, kuhati po njima i slati mi fotografije. Iz toga je nastala prva knjiga, zatim druga, radionice… I to mi je možda najljepši dio svega. Nešto što je počelo kao moja osobna borba danas nekome drugome može biti ideja, poticaj ili motivacija.
Na radionicama ‘Izgubi, zadrži!’ susrećete ljude koji se bore s istim problemima s kojima ste se i sami susretali. Što najčešće čujete od njih i prepoznajete li u njihovim pričama i sebe od prije nekoliko godina?
Stalno. Čujem: ‘Sve sam probala’, ‘Ne jedem puno, a debljam se’, ‘Krenem pa odustanem’, ‘Nemam vremena’, ‘Ne mogu bez slatkoga’, ‘Skinem kilograme pa ih vratim’, ali i ‘Zdrava hrana je skupa’, ‘Moram kuhati za cijelu obitelj, ne mogu još posebno i za sebe’ ili jednostavno: ‘Sve mi je to previše komplicirano.’ I u puno tih rečenica prepoznajem sebe od prije nekoliko godina. Zato Maja i ja na tribinama ne glumimo da imamo čarobnu formulu. Nemamo je. Pričamo o svojim iskustvima, pogreškama, padovima i onome što je nama pomoglo. I uvijek naglašavam da nisam nutricionist ni liječnik. Mogu ispričati svoj put i možda nekome pokazati da promjena jest moguća i da ne mora sve biti ni skupo ni komplicirano. A meni su posebno dragi oni trenuci kada netko nakon tribine dođe i kaže: ‘Dobro, sutra krećem.’ Ne zato što će sutra biti na dijeti, nego zato što je odlučio napraviti nešto za sebe.
Jako čudno. Cijeli profesionalni život ja držim mikrofon i postavljam pitanja drugima. Odjednom je mikrofon bio okrenut prema meni i trebalo je govoriti o stvarima koje su vrlo osobne. U početku mi nije bilo jednostavno, posebno govoriti o kilogramima i pokazivati stare fotografije. Ali vrlo brzo sam shvatila da nema razloga skrivati ih. To sam također ja. Žena sa 118 kilograma nije bila manje vrijedna od ove danas. Samo tada nisam dovoljno brinula o sebi i svom zdravlju. Ako moja priča nekome pomogne da se pokrene, onda mi nije problem govoriti ni o neugodnim dijelovima tog puta. Zapravo mislim da upravo o njima treba govoriti, jer društvene mreže prečesto pokazuju samo ‘prije i poslije’, a između te dvije fotografije nalazi se cijeli život.
Vaša transformacija privukla je puno podrške, ali bilo je i ružnih komentara. Kako danas reagirate kada netko misli da ima pravo komentirati vaše tijelo ili način na koji ste smršavjeli?
Danas puno mirnije nego na početku, iako neću glumiti da me baš nikada ništa ne dotakne. Čovjek sam. Ono što mi je fascinantno jest koliko ljudi misli da javna osoba automatski postaje javno vlasništvo pa se može komentirati je li premršava, predebela, ima li viška kože, kako joj izgleda lice ili je li ‘sigurno’ smršavjela na način na koji govori. Ja sam odlučila javno govoriti o svom putu, o lakšim i težim trenucima skidanja kilograma, o prehrani, uspjesima, ali i problemima.
Ali to što sam taj dio svog života odlučila podijeliti s javnošću ne znači da je i moj privatni život, onaj iza kamere, automatski postao javno dobro. Ja određujem granicu do koje se može ići i zbog toga se nikome neću ispričavati. Različito mišljenje mi ne smeta. Možemo razgovarati i ne moramo se slagati. Ali vrijeđanje nije mišljenje. Na mojim društvenim mrežama vrijede moja pravila i vrijeđanje drugih ili mene jednostavno ne dopuštam. Naučila sam i da ne moram svakome dokazivati svoju istinu, pogotovo nekome tko ju je unaprijed odlučio ne čuti.
Što ste kroz cijelo ovo iskustvo naučili o mršavljenju, a voljeli biste da ste to znali prije deset ili dvadeset godina?
Da ne moram napraviti sve savršeno da bih napravila nešto dobro za sebe. Godinama razmišljamo po principu ‘od ponedjeljka’. Onda u srijedu pojedemo nešto što nije bilo u planu i zaključimo da je sve propalo pa ćemo ponovno krenuti sljedećeg ponedjeljka. Danas znam da jedan obrok ništa ne određuje, kao što ni jedna salata neće promijeniti život. Rezultat donosi ono što radimo mjesecima i godinama. Dosljednost je važnija od savršenstva. I voljela bih da sam puno ranije shvatila koliko su važne količine. Možete jesti vrlo kvalitetnu i nutritivno bogatu hranu, ali ako stalno unosite više energije nego što trošite, kilogrami neće nestati. I još nešto! Kretanje! Počela sam hodanjem, a danas idem u teretanu i radim treninge snage. Ja, koja stvarno nikada nisam bila fan sporta. To je možda najbolji dokaz koliko se čovjek i njegove navike mogu promijeniti.
I na kraju, a možda i najvažnije – kada danas kuhate, razmišljate li još uvijek o kalorijama i kilogramima ili ste došli do trenutka kada jednostavno kuhate zato što volite dobru hranu?
I jedno i drugo. Kalorije nisam izbacila iz glave i ne mislim da trebam. One su meni bile odličan alat da naučim koliko zapravo jedem, koliko pojedina namirnica nosi energije i, što je još važnije, koliko energije moje tijelo dnevno treba. Nakon gubitka 50 kilograma za mene je počela faza održavanja, a ona zapravo traje cijeli život. Naravno da i dalje pazim na unos i na ono što mom tijelu treba kako ne bih ni nastavila mršavjeti ni ponovno dobivala kilograme. Tu je matematika prilično jasna!
Mršavimo kada smo u kalorijskom deficitu, debljamo se kada smo u suficitu, a kod održavanja je cilj pronaći ravnotežu između unosa i potrošnje. Ali više nisam rob brojki. Danas mogu pogledati tanjur i prilično dobro procijeniti što je na njemu jer sam kroz sve ove godine naučila puno o hrani, namirnicama i porcijama. A kuham zato što stvarno volim dobru hranu. To mi je možda i najveći paradoks cijele moje priče: morala sam izgubiti 50 kilograma da bih napokon naučila istinski uživati u hrani. Danas hranu ne doživljavam kao neprijatelja. Ona nije bila moj problem, problem je bio moj odnos prema njoj. Kad sam promijenila taj odnos, promijenilo se puno više od broja na vagi.
Pročitaj i ovo:
- Diana Krznarić: Žene sve više treniraju da prežive tempo života!
- Marina Bošnjaković: Održivi fitness nije dijeta, nego način života koji traje
- 15 navika koje sabotiraju mršavljenje (i kako ih izbjeći)
