Znate već sve dijaloge, šale, zaplete i završetke omiljene serije, a ipak joj se iznova vraćate? Iako bi netko mogao pomisliti da je riječ o nedostatku mašte ili lijenosti, psiholozi smatraju da iza te navike postoji sasvim drugo objašnjenje. Ponovno gledanje poznatih serija, tzv. comfort TV, može nam pružiti osjećaj sigurnosti, smirenosti i emocionalne utjehe, osobito nakon napornog ili stresnog dana.
“Kada ponovno gledamo omiljenu seriju, zapravo svom mozgu darujemo predvidljivost”, objašnjava dr. Danielle Roeske, psihologinja u zdravstvenoj ustanovi Newport Healthcare. Odabir nove serije zahtijeva više mentalnog angažmana: ne poznajemo likove, ne znamo kakva nas radnja očekuje i nismo sigurni hoće li nam se sadržaj svidjeti. S poznatom serijom nema takve neizvjesnosti. Zato, ako se nakon napornog dana najradije vraćate već pogledanim epizodama, nema razloga za grižnju savjesti. Ta navika ne mora značiti da izbjegavate novosti, nego da tražite nešto što vam pruža osjećaj ugode.
Zašto nas privlači ponovno gledanje istih serija?
Kada je svakodnevica nepredvidljiva ili preopterećujuća, poznati sadržaji mogu djelovati umirujuće. Znamo što slijedi, prepoznajemo likove i ne moramo se mentalno pripremati za neočekivane zaplete. Takav oblik gledanja posebno može odgovarati osobama koje su pod stresom ili snažnije emocionalno reagiraju na sadržaje koje prate.

Dr. Roeske ističe i da se iza ove navike ponekad kriju sentimentalnost i empatija. Omiljene serije često povezujemo s određenim razdobljima života, ljudima i uspomenama: “Ponovno gledanje često je povezano sa sjećanjima na određene osobe, događaje ili životna razdoblja. Vraćanje tim pričama način je ponovnog povezivanja s nečim što nam je važno”. Naravno, ne postoji samo jedan razlog zbog kojeg se vraćamo istim serijama. Nekima je važan osjećaj nostalgije, drugima poznati humor, a trećima jednostavno činjenica da uz omiljene likove mogu isključiti misli nakon napornog dana.
Je li ponovno gledanje serija zdrav način nošenja sa stresom?
U psihologiji popularna je i ideja takozvane comfort television, odnosno televizijskog sadržaja kojem se vraćamo zbog osjećaja ugode i sigurnosti. Dr. Roeske takvu naviku opisuje kao oblik emocionalne samoregulacije. Drugim riječima, prepoznajemo da smo pod stresom, emocionalno iscrpljeni ili preopterećeni te svjesno biramo sadržaj za koji znamo da će nam pomoći da se opustimo.
Prema njezinim riječima, sposobnost prepoznavanja vlastitih emocionalnih potreba i odabira aktivnosti koja nam pomaže da se osjećamo bolje može biti znak emocionalne inteligencije. Pritom nije riječ samo o tome što znamo kako će završiti epizoda. Važan je i osjećaj povezanosti s likovima koje već dobro poznajemo. Oni nam, na neki način, pružaju poznato društvo bez potrebe za dodatnim emocionalnim ili mentalnim naporom.
Istraživanja psihologinje Shire Gabriel, profesorice na Sveučilištu u Buffalu, bavila su se načinom na koji televizijski sadržaji mogu pridonijeti osjećaju povezanosti i pripadnosti. Njezini radovi upućuju na to da poznati televizijski likovi mogu pružiti svojevrstan osjećaj društvene povezanosti. Iako je riječ o izmišljenim osobama, gledatelji mogu razviti osjećaj bliskosti s njima.
“To može biti vrlo zdrav dio očuvanja snažnog osjećaja vlastitog identiteta i povezanosti s drugima u suvremenom svijetu”, izjavila je Gabriel za časopis Time. U istraživanju objavljenom 2009. godine u časopisu Journal of Experimental Social Psychology, Gabriel i njezini suradnici Jaye L. Derrick i Kurt Hugenberg ispitivali su mogu li omiljene televizijske serije ublažiti osjećaj društvenog odbacivanja.
Rezultati jednog eksperimenta pokazali su da su sudionici koji su se nakon zamišljene prijetnje bliskom odnosu prisjetili omiljenog televizijskog programa bili manje podložni padu samopoštovanja, negativnom raspoloženju i osjećaju odbačenosti. Drugo istraživanje, koje je provela psihologinja Jaye L. Derrick, bavilo se povezanošću poznatih priča i mentalnog umora. Pokazalo se da su se sudionici nakon zadataka koji su zahtijevali samokontrolu češće okretali poznatim sadržajima, a povratak takvim pričama mogao im je pomoći u obnavljanju osjećaja samokontrole.
Ponekad nam je poznata priča upravo ono što nam treba
Ponovno gledanje omiljene serije ne mora biti znak dosade, lijenosti ili nedostatka interesa za nove sadržaje. Ponekad je to jednostavan način da si nakon zahtjevnog dana priuštimo predah. Poznati likovi, humor i priče koje već volimo mogu nam pružiti osjećaj kontinuiteta i sigurnosti u svakodnevici koja je često nepredvidljiva.
Zato sljedeći put kada ponovno pokrenete seriju koju ste već pogledali nekoliko puta, ne morate se pitati zašto ne gledate nešto novo. Možda vam upravo poznata priča trenutačno najviše odgovara.
Pročitaj i ovo:
- Pripremite kokice: Ovo su serije koje ćemo gledati ove jeseni
- Zašto ste u jesen nostalgičniji? Psiholozi otkrivaju što se događa
- Je li dobra odluka provesti cijeli vikend na vlastitom kauču?







