Između 15 i 20 posto klinički prepoznatih trudnoća završava spontanim pobačajem. Iza te statistike kriju se iskustva žena o kojima se često premalo govori, a koja mogu biti praćena tugom, šokom i osjećajem krivnje. Upravo je spontani pobačaj bio tema pete epizode podcasta ‘Vulva je WOW!‘, u kojoj ginekologinja dr. Ana Micevska Slavec govori o gubitku trudnoće iz medicinske i psihosomatske perspektive.
Što se događa sa ženskim tijelom nakon gubitka trudnoće? Kako se živčani sustav nosi sa šokom i emocionalnim opterećenjem? Zašto se mnoge žene pitaju jesu li mogle nešto učiniti drukčije i kako im pružiti podršku bez umanjivanja njihove boli?
Od osobnog iskustva do drukčijeg pristupa medicini
U razgovoru s voditeljicom Martinom Tuta gošća povezuje medicinsko znanje s razumijevanjem psihosomatskih procesa. Kontinuirano se educirajući u području integrativne tjelesne psihoterapije, dr. Micevska Slavec u svom radu pozornost ne posvećuje samo nalazima, hormonima i dijagnozama nego i emocionalnom iskustvu žene, reakcijama njezina živčanog sustava i individualnim potrebama.
Put dr. Micevske Slavec prema tjelesno orijentiranoj psihoterapiji započeo je prije desetak godina, kada se i sama suočila sa zdravstvenim tegobama. Unatoč intenzivnim bolovima koji su joj otežavali svakodnevno funkcioniranje, medicinski nalazi bili su uredni. To ju je potaknulo na istraživanje povezanosti tjelesnog i emocionalnog zdravlja. Kroz vlastiti psihoterapijski rad počela je prepoznavati koliko je dugo zanemarivala vlastite potrebe i potiskivala emocije, a stečene spoznaje danas integrira u rad s pacijenticama.

Tjelesno i psihičko zdravlje nisu odvojeni sustavi
Njezin pristup polazi od razumijevanja da tjelesno i psihičko zdravlje nisu odvojeni sustavi. Dugotrajni stres, emocionalna opterećenja i traumatska iskustva mogu utjecati na tjelesno funkcioniranje, zbog čega je psihološku dimenziju važno uzeti u obzir i u zdravstvenoj skrbi.
Takav pristup ne zamjenjuje medicinsku dijagnostiku i liječenje, nego ih nadopunjuje. Osobito je važan u situacijama poput gubitka trudnoće, kada žena, uz fizičke promjene, prolazi i kroz intenzivno emocionalno iskustvo. Kako ističe gošća, ženama tada ne treba rečenica poput ‘Ma dobro, zatrudnjet ćeš ti idući put’, nego netko tko će razumjeti njihovu bol.
Šok za cijelo tijelo, ali i um
Prema podacima koje u razgovoru iznosi dr. Micevska Slavec, između 15 i 20 posto klinički prepoznatih trudnoća završava spontanim pobačajem. Kada se uzmu u obzir i vrlo rani, biokemijski gubici trudnoće, koji često prođu neprepoznato, ukupan broj mogao bi biti znatno veći. Unatoč tome što je riječ o relativno čestom iskustvu, o spontanom se pobačaju još uvijek nedovoljno govori, a žene se nerijetko suočavaju s osjećajem da svoju bol moraju prešutjeti ili što prije nastaviti dalje.
Gubitak trudnoće ne predstavlja samo fizički događaj. Može izazvati snažnu reakciju živčanog sustava te osjećaje šoka, nevjerice, bespomoćnosti i emocionalne preplavljenosti. Integrativna tjelesna psihoterapija, u čijem se području gošća kontinuirano educira, posebnu pozornost posvećuje odnosu između tjelesnih osjeta, emocionalnih iskustava i reakcija živčanog sustava.
Pritom ne reagiraju sve žene jednako. Neke će odmah zaplakati, dok će druge ostati u stanju nevjerice ili prividne smirenosti. Ne postoji jedan ispravan način reagiranja na gubitak, kao ni univerzalni obrazac emocionalnog oporavka. Zato je, uz medicinsku skrb, važno ženi pružiti siguran prostor za izražavanje emocija i postavljanje pitanja. Jednako je važno ponuditi joj razumljive informacije o mogućnostima daljnjeg medicinskog postupanja i, kada okolnosti dopuštaju, dovoljno vremena za donošenje odluka.

‘Jesam li mogla nešto učiniti drukčije?’
Jesam li previše radila? Jesam li se trebala više odmarati? Je li stres mogao nešto promijeniti? Jesam li mogla spriječiti ono što se dogodilo? To su pitanja koja mnoge žene postavljaju nakon spontanog pobačaja. Uz tugu zbog gubitka javlja se i potreba za pronalaženjem objašnjenja, a ponekad i krivca. Prečesto ga žene pronalaze upravo u sebi.
Jedan od važnih dijelova razgovora zato je posvećen psihosomatici, odnosno povezanosti psihičkih procesa i tjelesnog zdravlja. Međutim, razumijevanje te povezanosti ne znači da je žena svojim mislima, osjećajima ili svakodnevnim stresom uzrokovala spontani pobačaj. Uobičajene stresne situacije, svađe i svakodnevne aktivnosti nisu dokazani uzroci spontanog pobačaja. Velik dio ranih spontanih pobačaja povezan je s kromosomskim nepravilnostima na koje žena nije mogla utjecati.
Upravo zato psihosomatski pristup ne bi smio postati još jedan razlog za samooptuživanje, nego način boljeg razumijevanja vlastitih tjelesnih i emocionalnih reakcija. Važno je razlikovati brigu o vlastitom zdravlju od preuzimanja odgovornosti za događaj koji žena nije mogla kontrolirati.
Bez požurivanja i nametanja rokova
Nijedna žena ne prolazi kroz gubitak trudnoće na isti način. Neke nakon fizičkog i emocionalnog oporavka požele što prije ponovno zatrudnjeti, dok je drugima potrebno više vremena, pa se na novu trudnoću odluče tek nakon nekoliko godina. Ne postoji univerzalan vremenski okvir ni za emocionalni oporavak ni za donošenje odluke o novoj trudnoći.
Jednako tako, neke će žene odmah otvoreno govoriti o svom iskustvu, dok će drugima trebati vrijeme da pronađu riječi za ono što se dogodilo. Ono što im je zajedničko jest potreba da njihove emocije budu prepoznate i prihvaćene, bez umanjivanja boli i požurivanja procesa tugovanja.
Kako naučiti pružiti podršku i preispitati vlastiti odnos prema krivnji
No jedna od važnih poruka ove epizode nadilazi iskustvo trudnoće i njezina gubitka. Riječ je o osjećaju krivnje koji mnogi od nas nose još od djetinjstva. Odrastamo u društvu u kojem se za svaku pogrešku traži krivac pa i sami učimo preuzimati odgovornost čak i za ono na što nismo mogli utjecati. Kada nam se dogodi nešto bolno, često je najlakše okriviti upravo sebe.
Zato peta epizoda podcasta „Vulva je WOW!” nije namijenjena samo ženama koje su prošle kroz gubitak trudnoće nego i njihovim partnerima, članovima obitelji, prijateljima te svima koji žele bolje razumjeti ovo iskustvo, naučiti pružiti podršku i preispitati vlastiti odnos prema krivnji. Ponekad ne možemo promijeniti ono što se dogodilo. Ali možemo promijeniti način na koji o tome razgovaramo, kako pružamo podršku i koliko dopuštamo sebi da se krivimo za ono na što nismo mogli utjecati.
Pročitaj i ovo:
- “Vulva je WOW!”: Prvi podcast o ženskom intimnom zdravlju u Hrvatskoj i regiji
- Nastasja Chiara Petrić: O gubitku kćeri i majčinstvu nakon tragedije
- Neplodnost nije tema o kojoj treba šutjeti: kada potražiti pomoć i što očekivati od liječenja?


