Kad je Chris Stewart prije gotovo dva desetljeća upoznao Ana-Mariju Volarić u jednom londonskom noćnom klubu, Hrvatsku je poznavao uglavnom kroz njezinu noviju, ratnu povijest. Sve se promijenilo kada je prvi put stigao u Hrvatsku i zemlju upoznao Majinim (kako od milja zove suprugu) očima: kroz splitsku tržnicu, dalmatinske otoke, domaće maslinovo ulje, vino, sir i, kako kaže, potpuno drukčiji ritam života.
Iz tog osobnog iskustva nastala je i poslovna priča koja danas traje već 15 godina. Maja i Chris pokrenuli su Taste Croatia, najprije kao mali štand, a potom i kao trgovinu na londonskom Borough Marketu, jednom od najpoznatijih svjetskih prehrambenih marketa. Njihova misija nije samo prodavati hrvatske proizvode, nego Britancima ispričati priču koja stoji iza njih – o ljudima, otocima, tradiciji, autohtonim sortama, proizvodnji i hrvatskoj gastronomiji.
U razgovoru za Naturalu govore o tome kako je sve počelo, zašto su kvaliteta i autentičnost najvažnije pri odabiru proizvoda, kako su Britanci tijekom godina počeli otkrivati hrvatske okuse, ali i o izazovima koje su donijeli Brexit, pandemija i poslovanje uz obiteljski život. Otkrivaju i koja bi tri proizvoda ponudili nekome tko prvi put susreće Hrvatsku te zašto vjeruju da hrvatska gastronomija u Velikoj Britaniji ima golem potencijal.
Chris, prije nego što ste upoznali Maju, kakvu ste predodžbu imali o Hrvatskoj i kako se ona promijenila kada ste zemlju doživjeli njezinim očima?
Prije nego što sam upoznao Maju u jednom londonskom klubu, moja predodžba o Hrvatskoj uglavnom je bila oblikovana njezinom novijom poviješću. Doživljavao sam je kao zemlju koja se još oporavlja od rata, s kompleksnom i teškom prošlošću. Sve se promijenilo već tijekom mog prvog posjeta Hrvatskoj s Majom. Sjećam se kako sam je vidio u njezinu prirodnom okruženju, kako šeće lokalnom tržnicom u Splitu i kupuje rajčice i sir. Nakon toga odvela me na Brač, Hvar i Vis, gdje sam prvi put doživio ljepotu i kulturu dalmatinskog otočkog života.
Najviše me iznenadio ritam života, osjećaj mira i spokojstva ili, kako kažu domaći – polako. Svakodnevni život imao je potpuno drukčiji ritam. Činilo se da ljudi imaju vremena uživati u svemu oko sebe, hrani, obitelji i jedni drugima.
A onda je tu bila hrana – i vino. Otkrio sam nevjerojatnu kvalitetu i jednostavnost hrvatskih namirnica: domaće sireve, rajčice sazrele na suncu, svježe ubrane limune i iznimno kvalitetno maslinovo ulje proizvedeno od maslina iz drevnih maslinika koji se obrađuju stoljećima. Otkrio sam i nevjerojatna hrvatska vina, proizvedena od autohtonih sorti poput Plavca malog, koji mi se činio kao da u svakoj čaši nosi karakter dalmatinske obale. Sve je imalo svoju priču, osjećaj mjesta i povezanost sa zemljom. Namirnice su bile jednostavne, ali njihova kvaliteta izvanredna.
Vrlo sam brzo shvatio da je Hrvatska puno više od zemlje kakvom sam je zamišljao. Djelovala mi je kao neotkriveni dragulj – mjesto iznimne prirodne ljepote, bogate kulture, nevjerojatne hrane i vina te toplih i autentičnih ljudi. To prvo iskustvo ostalo je sa mnom i na kraju postalo velik dio inspiracije za ono što smo supruga i ja zajedno izgradili.
Kako je nastala ideja za Taste Croatia? Je li postojao trenutak kada ste shvatili da hrvatski proizvodi zaslužuju mjesto na Borough Marketu i britanskoj gastronomskoj sceni?
Maja: Sjećam se kada sam prvi put došla na Borough Market i odmah se zaljubila u to mjesto – u prizore, mirise, raznolikost trgovaca i različite vrste hrane iz cijelog svijeta. Bio je to kao mali London. Oduvijek sam željela promovirati Hrvatsku, a ne samo priču o njezinih 1244 otoka, i tako se rodila ideja. Jedino što je trebalo riješiti bilo je što ćemo prodavati i, naravno, pokušati dobiti prostor. Na Borough Market svakoga dana stiže više od 500 prijava.
Sljedeći put kada smo bili u Hrvatskoj posjetili smo jedan sajam na kojem je bilo nekoliko OPG-ova. Naš prvi ‘regrutirani’ proizvod bio je kolač od smokava iz Konobe Kali, s kojom smo nastavili surađivati još mnogo godina. Oni su bili upravo tip proizvođača kakve smo tražili: mali, obrtnički proizvođač s kvalitetnim namirnicama.
Imali smo sreće i dobili prostor za štand. Prvi radni dan bio je neposredno prije Božića. Imali smo maleni stol s možda 20 proizvoda ukupno. Bila sam presretna kada sam vidjela da ljudi kupuju. Padao je snijeg i bilo je ledeno. Počeli smo s džemovima i kolačem od smokava, a odatle je sve krenulo. Prvih nekoliko godina definitivno je bilo posvećeno educiranju ljudi. Svi su Hrvatsku poznavali kroz nedavni rat i, nažalost, to je bila njihova jedina asocijacija. Ali ti prvi dani pokazali su mi i nešto drugo – da je kvaliteta najvažnija. Ljudi su bili spremni probati nove proizvode iz novih zemalja, pod uvjetom da su napravljeni na pravi način i od kvalitetnih sastojaka.
Taste Croatia oduvijek je bio puno više od prodaje hrane. Koju ste priču željeli da ljudi ponesu nakon posjeta vašem štandu i kako se ta misija tijekom godina mijenjala?
Maja: Prvih nekoliko godina bilo je najvažnije educirati kupce i pokazati im da Hrvatska proizvodi nevjerojatno maslinovo ulje, tartufe, tartufirano ulje, džemove s čak 82 posto voća, sjajne sireve, kolač od smokava i još mnogo toga. Proveli smo nevjerojatno puno vremena razgovarajući s ljudima i povezujući proizvode s njihovim iskustvima iz Hrvatske kao turista. Iako je u to vrijeme glavna asocijacija na Hrvatsku kod naših kupaca još uvijek bio rat.
Djelovali smo čak i kao svojevrsna turistička agencija – govorili smo ljudima kamo otići i što vidjeti. Ono s čime smo se natjecali bile su zemlje poput Italije i Francuske, zemlje čije su vlade godinama gradile njihove gastronomske brendove, posebno među britanskim kupcima. Čim netko čuje ‘talijanska tjestenina’ ili ‘francuski sir’, priča je gotovo završena. Ne morate ništa dodatno objašnjavati.
Hrvatsko maslinovo ulje može biti bolje od talijanskog, ali Italija i Francuska već su izgrađene kao gastronomski brendovi i destinacije. Ne treba im dodatno objašnjenje, a to je prijeko potrebno i za Hrvatsku, što bi trebalo organizirati na razini cijele zemlje, premda regionalni uredi HTZ-a to pokušavaju. Danas više ne moramo toliko educirati ljude. Turizam je ponovno doživio veliki uzlet, ljudi su u Hrvatskoj probali mnogo proizvoda, a kada nas pronađu, počinju ih tražiti i kupovati.
Chris: S vremenom smo se s našeg prvotnog malog štanda preselili u trgovinu na Borough Marketu. To nam je omogućilo da proširimo ponudu i kupcima ponudimo puno veći izbor: od nekih od najboljih hrvatskih sireva, maslinovih ulja i suhomesnatih proizvoda do sve zanimljivije i raznovrsnije ponude vina. Ali za nas je Taste Croatia uvijek bio puno više od same prodaje proizvoda. Jedan od najljepših dijelova ovog putovanja bilo je upoznavanje malih proizvođača koji stoje iza hrane te razumijevanje strasti, predanosti i ogromnog rada koji ulažu u svoje proizvode. Iz prve smo ruke vidjeli koliko su predani tijekom berbe maslina i grožđa te koliko im je važna kvaliteta.
Postalo nam je jednako važno ispričati tu priču – podrijetlo hrane i povezati kupce s ljudima, mjestima i tradicijama koje stoje iza onoga što kupuju. Uzmimo, primjerice, paški sir. Dolazi s otoka Paga, gdje se autohtone ovce hrane divljim i aromatičnim raslinjem koje raste među kamenjarom, pod utjecajem slanih vjetrova Jadrana. To jedinstveno okruženje daje mlijeku, a potom i siru, njegov karakterističan okus. Danas je paški sir nagrađivani hrvatski specijalitet, ali iza njega stoje stoljeća tradicije i vrlo snažan osjećaj mjesta iz kojeg dolazi. Tu je i Istra, s drevnim maslinicima iz kojih dolaze iznimna ekstra djevičanska maslinova ulja, kao i poznati crni i bijeli tartufi. To nisu samo proizvodi koji su ukusni – oni vam govore nešto o krajoliku i kulturi iz koje dolaze.
Tijekom godina vidjeli smo i ogroman razvoj kvalitete i ambicija hrvatskih proizvođača hrane i vina. Pojavila se nova generacija proizvođača koja kombinira tradicionalne metode i autohtone sorte s modernim tehnikama, većim ulaganjima i stvarnom željom da hrvatske proizvode plasira na međunarodnu scenu. To je u konačnici postala naša misija: ne samo prodavati hrvatsku hranu i vino, nego ispričati priču koja stoji iza njih – o ljudima, tradiciji, krajoliku i nevjerojatnoj kvaliteti te pomoći britanskim kupcima da otkriju stranu Hrvatske koju možda nikada prije nisu upoznali.
Ono što je počelo kao mali štand danas je trgovina na najposjećenijoj tržnici na svijetu, koja je prošle godine imala 23 milijuna posjetitelja, a imamo i catering tvrtku. Pružali smo, a i dalje pružamo, catering usluge, među ostalim, za Veleposlanstvo Republike Hrvatske, Hrvatsku turističku zajednicu i Turističku zajednicu Dubrovnika, koristeći tradicionalne hrvatske namirnice u modernim i jedinstvenim kanapeima, uključujući i deserte.
Surađujete, dakle, s brojnim izvrsnim hrvatskim proizvođačima. Koje kvalitete tražite pri odabiru proizvoda i kako usklađujete očuvanje tradicije s podrškom inovacijama?
Za nas je odabir proizvoda uvijek počinjao s kvalitetom i autentičnošću. Tražimo proizvode koji imaju stvarnu povezanost s Hrvatskom i priču iza sebe – bilo da je riječ o obiteljskom receptu koji se prenosi generacijama, tradicionalnoj metodi proizvodnje ili proizvodu koji odražava karakter određenog kraja. Vrlo nam je važno i tko stoji iza proizvoda. Želimo upoznati proizvođače, razumjeti njihov način rada i dijeliti njihovu strast prema onome što stvaraju.
Za nas su podrijetlo, sljedivost i predanost kvaliteti jednako važni kao i sam okus. Tradicija je iznimno važna jer upravo ona daje hrvatskoj hrani identitet. Proizvodi poput paškog sira, dalmatinskog pršuta, tradicionalnih maslinovih ulja i autohtonih vina ukorijenjeni su u stoljećima znanja i lokalne kulture. Želimo pomoći očuvati te tradicije i osigurati da ih cijene i nove generacije kupaca. Istodobno vidimo kako se pojavljuje nova generacija hrvatskih proizvođača. Poštuju tradiciju, ali se ne boje eksperimentirati: koriste nove tehnike, razvijaju nove proizvode i pronalaze drukčije načine predstavljanja hrvatskih namirnica suvremenoj publici. Sviđa nam se ta ravnoteža. Tradicija daje temelj, a inovacija je održava živom. Na kraju, proizvod mora biti izniman, autentičan i nešto u što doista vjerujemo da će naši kupci uživati. Ako ispunjava sve te kriterije, znamo da pripada Taste Croatia priči.
Vaše su prezentacije pamtljive i zato što ne predstavljate samo hrvatsku hranu, nego pričate i fascinantne priče o Hrvatskoj: primjerice, od izuma torpeda u Rijeci do podrijetla kravate. Koliko je storytelling važan u povezivanju ljudi s Hrvatskom i koja vam je hrvatska priča najdraža?
Storytelling je postao vrlo važan dio onoga što radimo. Oduvijek smo vjerovali da, ako ljudima možete ispričati priču koja stoji iza proizvoda, mjesta ili tradicije, stvarate puno dublju povezanost s Hrvatskom. Ta je filozofija oblikovala i našu strategiju na društvenim mrežama. Umjesto da samo prikazujemo hrvatsku hranu i namirnice, pokušavamo pronaći fascinantne priče, zanimljivosti i neočekivane činjenice koje ljudi možda ne znaju.
Prekrasno je vidjeti kako su naše društvene mreže rasle, s povećanjem broja pratitelja, pregleda i interakcija. To nam je pokazalo da su ljudi doista znatiželjni kada im ponudite nešto zanimljivo što mogu otkriti. Posebno su nam važni baština i povijest. Želimo da ljudi Hrvatsku vide kao puno više od prekrasne turističke destinacije. To je zemlja iznimne povijesti, izvanrednih ljudi, autohtonih tradicija i izuma koji su ostavili trag daleko izvan njezinih granica – od kravate do torpeda.
Jedna od mojih omiljenih priča vezanih uz hranu je ona o soli iz Stona i njezinoj povezanosti s našim pršutom iz Šibenika, koji se suši 36 mjeseci. Stonske solane imaju povijest koja seže sve do rimskog doba i još uvijek proizvode sol. Srednjovjekovne zidine oko solana izgrađene su kako bi štitile ovaj iznimno vrijedan resurs od napada, uključujući i osmanske provale. Ono što tu priču čini posebno fascinantnom jest činjenica da se sol nekoć smatrala toliko vrijednom da joj se vrijednost mogla uspoređivati sa zlatom, a ponekad je bila i vrjednija od njega. Kada govorimo o kriški hrvatskog pršuta, dakle, ne govorimo samo o svinjetini i soli. Govorimo o stoljećima hrvatske povijesti, geografije, umijeća i tradicije. Upravo nam storytelling omogućuje da to prenesemo. Proizvod pretvara u priču, a priču u povezanost s Hrvatskom.
Taste Croatia izgradili ste zajedno kao supružnici. Kako je vaš odnos oblikovao poslovanje i što ste tijekom godina naučili radeći zajedno?
Maja: Bit ću iskrena. Bilo je iznimno teško. Svatko će vam reći da je zajedničko vođenje biznisa, uz istodobno partnerski i bračni odnos, veliki test. Prije dva dana proslavili smo 19. godišnjicu braka, ali bilo je teško – puno uspona i padova, COVID, Brexit, ozbiljna bolest. Ja i dalje radim puno radno vrijeme kao menadžerica u londonskom Cityju, u financijskom sektoru. Imamo nevjerojatnu kćer, ali nismo imali apsolutno nikakvu pomoć obitelji. Oboje smo Bikovi i oboje smo strastveni, pa ponekad treba malo vremena prije nego što se međusobno čujemo i dopremo jedno do drugoga.
Ali još smo zajedno, volimo se i guramo dalje. Stalno smišljamo nove ideje. Ono što nam je zajedničko jest način na koji se odnosimo prema ljudima. Naši zaposlenici su nam glavni prioritet i svi su nam i dalje prijatelji. To nam znači više od svega. Naravno, kupac je uvijek u pravu, ali bez zadovoljnih zaposlenika nema ni zadovoljnog poslovanja ni zadovoljnih kupaca.
Chris: Graditi Taste Croatia zajedno kao supružnici svakako je imalo svoje izazove, ali istodobno je to jedna od najispunjavajućih stvari koje smo zajedno napravili. Tijekom godina naučili smo da je jedna od najvažnijih stvari – slušati jedno drugo. Ne slažemo se uvijek. i vjerojatno je to dobro, ali naučili smo poštovati mišljenja onog drugog i prepoznati da svatko od nas u posao donosi različite snage.
Naučili smo i važnost kompromisa. Nije uvijek riječ o tome tko je u pravu. Ponekad jednostavno morate pronaći sredinu. I, baš kao u braku, morate znati kada nešto pustiti. Na putu smo napravili mnogo pogrešaka, posebno u prvim godinama. Ali naučili smo da se njima ne treba stalno vraćati. Napraviš pogrešku, naučiš iz nje, shvatiš što si mogao napraviti drukčije i nastaviš dalje. U mnogim slučajevima upravo su ta iskustva ojačala posao i pomogla nam donositi bolje odluke. Mislim da su se naše različite osobnosti i snage dobro nadopunjavale. Ne pristupamo nužno stvarima na isti način, ali zajedno možemo sagledati različite strane problema i pronaći bolja rješenja. A možda je jedna od najvažnijih stvari koju smo naučili – odvojiti vrijeme za sebe.
Kada zajedno radite i vodite posao, vrlo lako se dogodi da posao postane jedina tema razgovora – na poslu, kod kuće i svugdje između. Morate se odmaknuti od svega toga, provoditi vrijeme zajedno bez razgovora o poslu i sjetiti se da ste prije svega supružnici. Nakon svih ovih godina naučili smo da je zajednička izgradnja poslovanja vrlo slična izgradnji uspješnog braka: slušajte, kompromitirajte, koristite međusobne snage, učite iz pogrešaka i zajedno nastavite naprijed.
Maja: Mislim da je općenito najveći izazov samo vođenje posla, i to posla koji zapravo predstavlja nešto novo, jer u početku nikoga nije pretjerano zanimala hrvatska hrana dok ja istodobno radim puno radno vrijeme. Imali smo dijete, bez ikakve pomoći obitelji. Chrisu je tijekom COVID-a dijagnosticiran rak, tako da smo morali proći i kroz to. A tu je i Brexit, koji je sve učinio puno, puno težim.
Chris: Svakako smo ponosni što je Taste Croatia tijekom posljednjih 15 godina odigrao veliku ulogu u predstavljanju hrvatske hrane i vina britanskim kupcima. Trenutačno smo jedini hrvatski deli u Ujedinjenom Kraljevstvu, a mnogi hrvatski proizvodi koje prodajemo i promoviramo pronašli su put na britansko tržište upravo zahvaljujući našem radu. Zapravo bismo voljeli da u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji više hrvatskih delikatesnih trgovina i drugih trgovaca hrvatskim proizvodima.
Više poslovanja koje promovira hrvatske proizvode povećalo bi vidljivost, što bi zauzvrat stvorilo veću potražnju i otvorilo više mogućnosti hrvatskim proizvođačima za ulazak na britansko tržište. Posebno nas veseli vidjeti kako su hrvatski proizvodi koji su nekoć bili gotovo nepoznati u Ujedinjenom Kraljevstvu počeli dobivati priznanje koje zaslužuju.
Istarsko ekstra djevičansko maslinovo ulje odličan je primjer. Kada smo počeli, vrlo je malo britanskih kupaca bilo upoznato s istarskim maslinovim uljem. Danas ono dobiva sve veće međunarodno priznanje i smatra se jednim od najboljih maslinovih ulja na svijetu. Britanske kupce upoznali smo i s hrvatskim crnim i bijelim tartufima, autohtonim vinima, od kojih mnoga danas dobivaju međunarodna priznanja i nagrade Decantera, kao i sirevima s otoka Paga, koji su osvojili zlatne medalje na World Cheese Awardsima i dobili tri zvjezdice na britanskom Great Tasteu. Tu su i hrvatski pršut te cijeli niz iznimnih suhomesnatih proizvoda, sireva, konzerviranih proizvoda, meda i drugih obrtničkih specijaliteta.
Dubina i raznolikost hrvatske gastronomije nevjerojatne su, a mnogi ih ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu još jednostavno nisu otkrili. Kroz Taste Croatia pokušavali smo pokazati da Hrvatska nije samo prekrasna turistička destinacija – ona je i gastronomska destinacija, s proizvodima koji mogu stajati uz bok najboljima iz Italije, Francuske i Španjolske. Imali smo sreću da smo dobili medijsku pozornost i za Taste Croatia i za proizvode koje predstavljamo, a danas imamo stalne kupce koji dolaze iz cijelog svijeta upravo u potrazi za hrvatskim proizvodima. To je iznimno nagrađujuće i pokazuje da za njima postoji stvarna potražnja. Mislim da još uvijek postoji značajan prostor za nadogradnju svega što smo postigli.
Prema našem iskustvu, nažalost je bilo malo koordinirane potpore hrvatske vlade u promociji hrvatske hrane i vina u Ujedinjenom Kraljevstvu. Smatramo da je to propuštena prilika. Puno snažniji program promocije hrane mogao bi napraviti veliku razliku: primjerice, dovođenjem hrvatskih proizvođača u Ujedinjeno Kraljevstvo, organiziranjem sajmova i degustacija te stvaranjem prilika da se veliki i mali obrtnički proizvođači upoznaju s britanskim kupcima iz delikatesnih trgovina, specijaliziranih trgovina i supermarketa.
Tržište definitivno postoji. Možda je u početku riječ o niši, ali riječ je o visokokvalitetnoj niši s golemim potencijalom. Britanske potrošače sve više zanimaju podrijetlo, autentičnost, autohtone sorte i obrtnička proizvodnja, a upravo na svim tim područjima Hrvatska ima toliko toga ponuditi. Izazov je sada učiniti te proizvode dostupnijima. Kada bi više hrvatskih proizvođača bilo izravno predstavljeno britanskim kupcima i kada bi više hrvatskih prehrambenih tvrtki uspostavilo prisutnost na ovom tržištu, povećala bi se vidljivost, stvorila potražnja i naposljetku otvorilo puno veće tržište za hrvatsku hranu i vino u Britaniji.
Kada bi vam na štand prvi put prišao netko tko nikada nije čuo za Hrvatsku, koja biste mu tri proizvoda ponudili da kroz njih upozna zemlju: i zašto baš ta tri?
Da mi na štand priđe netko tko nikada nije čuo za Hrvatsku, vjerojatno bih mu ponudio tri proizvoda: istarsko maslinovo ulje, paški sir i pršut iz Šibenika sušen 36 mjeseci na morskom zraku. Prvi bi bio ekstra djevičansko maslinovo ulje iz Istre jer je riječ o jednoj od velikih priča o uspjehu hrvatske gastronomije. Istarska ulja danas se smatraju među najboljima na svijetu i redovito se pojavljuju u Flos Oleiju, industrijskom vodiču koji ocjenjuje vodeća svjetska maslinova ulja. Neka od ulja s kojima smo surađivali ostvarila su ocjene 98/100. Čak je i Gordon Ramsay istarsko maslinovo ulje opisao kao ‘tekuće zlato’. Posebno smo ponosni što smo jedno od naših istarskih ulja uspješno uvrstili u prestižni Fortnum & Mason na Piccadillyju, gdje je od njihova degustacijskog panela dobilo ocjenu 10/10. Za mene je to bio dokaz da se hrvatski proizvođači mogu natjecati na najvišoj razini.
Drugi bi bio Paški sir, poznati ovčji sir s otoka Paga. Osvojio je tri zvjezdice na Great Taste Awardsima i sve više dobiva međunarodno priznanje kao jedan od velikih svjetskih sireva. I na kraju, dao bih im naš 36 mjeseci sušeni pršut iz Šibenika. Prekrasno je maslačan, nježan i gotovo se topi u ustima. Suši se uz pomoć poznate morske soli iz Stona, još jednog proizvoda s višestoljetnom poviješću, a prethodno se posluživao i u šibenskom restoranu Pelegrini s Michelinovom zvjezdicom.
Volim ta tri proizvoda jer zajedno pričaju sjajnu priču o Hrvatskoj. Maslinovo ulje predstavlja Istru i njezinu drevnu tradiciju uzgoja maslina. Paški sir predstavlja otoke, autohtone pasmine i stoljetnu tradiciju proizvodnje sira. A pršut predstavlja Dalmaciju, jadransku klimu i tradicionalni proces sušenja i zrenja. I što je najvažnije svi su iznimno ukusni. To je obično trenutak kada kupac prijeđe put od: ‘Nisam znao da Hrvatska ovo proizvodi’ do: ‘Gdje to mogu kupiti?’
Nakon toliko godina u Londonu, što budućnost nosi za vas dvoje? Možete li zamisliti da napustite London i trajno se preselite u Hrvatsku ili ćete svoju misiju promoviranja Hrvatske iz Borough Marketa nastaviti još godinama?
Maja: Već neko vrijeme razgovaramo o preseljenju u Hrvatsku, iako će London uvijek biti naš dom. Hrvatsku volimo i nedostaje nam, ali teško mi je prihvatiti neke stvari koje se godinama ne mijenjaju – posebno nepotizam i korupciju. Voljela bih da Hrvatska postane zemlja u kojoj se poduzetnike vrednuje prema onome što rade, a ne prema tome koga poznaju.
Ipak, u Hrvatskoj imamo mnogo uspješnih i naprednih poduzetničkih prijatelja koji rade nevjerojatne stvari unatoč nepovoljnom političkom i poslovnom okruženju. Ideja nam definitivno ne nedostaje, a možda se jednog dana uključim i u politiku. Mislim da Hrvatskoj trebaju uspješni ljudi s integritetom, koji doista žele dobro svim građanima, a ne samo odabranoj nekolicini. Za sada u Londonu uskoro pokrećemo nešto drukčije. Pratite nas.
Chris: U jednom trenutku definitivno se namjeravamo preseliti u Hrvatsku. Nakon 15 godina izgradnje Taste Croatia, života i rada u Londonu i svega što je s tim došlo, voljeli bismo naposljetku uživati u sporijem i opuštenijem ritmu života – malo više polako.
Osjećamo da smo tijekom godina dali Taste Croatia sve što smo mogli. Nevjerojatno smo naporno radili kako bismo hrvatsku hranu, vino i proizvođače predstavili britanskim kupcima i jako smo ponosni na ono što smo postigli. Ali zasad definitivno nismo gotovi. Želimo nastaviti razvijati i unapređivati posao, širiti ponudu, podržavati proizvođače s kojima radimo i, što je najvažnije, nastaviti služiti našim vjernim kupcima na Borough Marketu.
A nismo spremni ni samo sjediti prekriženih ruku! Imamo novi plan za budućnost koji će donijeti nešto drukčije i uzbudljivo na londonsku gastronomsku scenu – nadovezujući se na sve što smo naučili tijekom posljednjih 15 godina, ali vodeći priču u novom smjeru. Dakle, iako je Hrvatska definitivno dio naše budućnosti, London još nije završio s nama. Pratite nas!
Pročitaj i ovo:
- Domagoj Sever: Fotografija s putovanja je bitna, ali ne smije postati važnija od iskustva
- Dejan Nemčić: Škola ne treba stvarati samo dobre učenike, nego i dobre ljude
- Dinka Juričić: Moja kuća je utočište i dom putnicima iz cijelog svijeta
