Medicina i farmacija

Sve što treba znati o analizi krvi

Piše: dr.med. spec.transf.med. Anka Dorić. Kako se snaći u obilju specijaliziranih referentnih vrijednosti i raznih ''normala'' kad je riječ o pretragama krvi?

Sve što treba znati o analizi krvi

Svatko od nas u životu obavi poneku krvnu pretragu, bilo preventivno, radi očuvanja zdravlja, ili zbog bolesti, zahtjeva posla, pa i radoznalosti. Ponekad jednostavne krvne pretrage spašavaju život, a ponekad se rade već u novorođenačkom dobu pa čak i fetalnom, kako bi se otkrile rijetke, ali opasne nasljedne metaboličke bolesti, poput fenilketonurije, konatalne hipotireoze i drugih.

U obilju Internet informacija i ekspanzijom primjena novih znanja i tehnologija, kao i uvođenja sofisticiranih metoda dijagnostike raznih bolesnih stanja i zdravstvenih poremećaja, sve češće želimo znati kako i kada te kakve nam je pretrage nužno učiniti, što one znače za zdravlje i bolesti koje nas snalaze. S druge strane, njihovo oblije pred liječnike postavlja, u njihovom djelomičnom neznanju baš o svemu iz medicine, često nerealna očekivanja da se rade raznovrsne pretrage ''za svaki slučaj'' kako ne bi došlo do propusta i pogrešaka koje bi nas možda mogle ''skupo'' koštati .

Kako bismo iz svega toga izvukli najbolje uz što manje osobnih i troškova zajednice, važnost interaktivnog procesa na relaciji liječnik-pacijent kod postupka racionalnog rasuđivanja što je najbolje za nas očita je. Valja prikupiti konkretne podatke i čekati da uz naše puno povjerenje što i kako dalje, zaključke donese naš liječnik ili liječnički tim. Informacije i činjenice koje su relevantne prikupljaju se kroz razgovor (anamnezu), fizikalni pregled i niz pretraga (hematoloških, biokemijskih, molekularnih, mikrobioloških, cito-histoloških i drugih).
 

Sve što treba znati o analizi krvi
 

Pa podsjetimo se koje nam i zašto mogu pomoći da već za par sati nakon vađenja uzorka krvi saznamo što to u našem tijelu fali ili ga ima previše. Na taj način lakše ćemo se orijentirati u ''šumi'' specijaliziranih informacija referentnih vrijednosti i raznih ''normala'' koje se mogu razlikovati ovisno o spolu, dobi, vrsti bolesti zahvaćenog organa te drugim čimbenicima koji mogu utjecati na ''krvnu sliku'' i ''opću biokemiju'' svakog ponaosob.

>>Sve što treba znati o analizi urina 

Laboratorijska dijagnostika

Ukratko se pretrage o kojima je ovdje govora mogu podijeliti u dvije cjeline: opće ili rutinske (ujedno i najčešće, rade se uvijek kod svake obrade ) i specijalističke ili tzv. visokodiferentne.

Za postavljanje indikacije analize, kao i integraciju dobivenih nalaza u dijagnostički proces, odgovoran je liječnik koji temeljem stručnog znanja odlučuje što je od pretraga potrebno i najsvrsishodnije učiniti. U tome mu pomažu i razni od struke doneseni algoritmi. Njima se prema indikaciji odabiru ključne (ciljane) pretrage te one kojima je svrha procjena stanja i proširenosti bolesti, tj. procjena prisustva komplikacija i prognoze bolesti (tzv. proširena dijagnostika).

Rutinske pretrage

U rutinske se pretrage ubrajaju pretrage poput sedimentacije, kompletne krvne slike, diferencijalnog nalaza leukocita - leukograma, ureje, kreatinina i šećera u krvi, aktivnost fibrinogena, protrombinsko vrijeme i aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, a sve su one iz domene laboratorijske hematologije i koagulacijske pretrage.

Uz njih su rutinske pretrage i one iz domene biokemije koje se fokusiraju na razne metabolite i enzime, poput bilirubina, transferaze, alkalne fosfataze, ukupnih proteina, albumina, lipida (kolesterol, LDL i HDL kolesterol i trigliceridi), elektroforeza proteina i drugih, kojima se ispituju funkcije jetre, srca i drugih organa, a rade se jednostavnim metodama ispitivanja iz uzorka venske krvi. Važan parametar za otkriće upale i bolesti srca u organizmu je i CRP (C-reaktivni protein) – akutni reaktant kojeg pri raznim upalama proizvodi jetra kao odgovor na ozljedu tkiva ili infekciju.

U sklopu pretraga opće biokemije određuju se i elektroliti - natrij, kalij, kloridi, ukupni serumski magnezij i kalcij, anorganski fosfati, ali i neki elementi u tragovima - željezo i njegov kapacitet vezanja na transportne proteine u plazmi i jetri, transferin i feritin. Ovaj posljednji važan je za procjenu stvarnog manjka željeza u organizmu u skladištima jetre, što je čest preduvjet za nastanak sideropenije i sideropenične anemije od koje i danas pati veliki dio čovječanstva, osobito trudnice, djeca u pubertetu i adolescenti u siromašnim zemljama svijeta.

Sve što treba znati o analizi krvi
 

Pretrage iz domene hematologije, koagulacije i opće biokemije često se nadopunjuju i kvalitativnom analizom mokraće - fizikalni pregled na izgled i boju, određivanje relativne gustoće, kemijski pregled i mikroskopski pregled sedimenta urina - te analizom stolice na okultno krvarenje.

Specijalističke pretrage

Daleko su opširnije po obimu razne klinički relevantne specijalističke pretrage koje se obavljaju u subspecijalističkim laboratorijima, a tu pripadaju pretrage koagulacije i biokemije te razni hormoni, tumorski biljezi i drugi specijalizirani proteini, vitamini, elementi u tragovima, acidobazna ravnoteža, analize plinova, elektrolita i supstrata, lipida i lipoproteina, porfirina, lijekova, testovi opterećenja, zatim kvalitativne analize mokraće, stolice, želučanog i duodenalnog soka, znoja, pleuralnog izljeva, cerebrospinalnog likvora, zglobnih tekućina, bronhoalveolarnog lavata, ascitesa i slično.

Tu si i brojna imunološka testiranja, poput antistreptolizinskog i antistafilolizinskog titra, reumatoidnog faktora, transfuziološka ispitivanja krvnih grupa i imunih protutijela, toksikološke pretrage na etanol, fenol, metanol, klorirane ugljikovodike, lijekove i sredstva ovisnosti, ugljični monoksid i slično.

Posebno su poglavlje laboratorijske dijagnostike visokodiferentne pretrage iz domene hematologije i koagulacije agregacija trombocita, određivanje aktivnosti pojedinačnih faktora zgrušavanja, lupus antikoagulancija, proteina C i S, antitrombina, plazminogena, raznih inhibitora i inhibitor aktivatora, heparina, D-dimera, kapaciteta primarne hemostaze te elemenata u tragovima i toksičnih metala: aluminij, kadmij, kobalt, krom, mangan, nikal, olovo, selen, molibden, arsen, talij i živa.

Specifični IgE (inhalacijski i nutritivni alergeni, lijekovi, životinjski antigeni), subklase IgG1, IgG2, IgG3 i IgG4, tipizacija krioglobulina, fenotipizacija transferina, monoklonski imunoglobulini - monoklonski IgG, IgA, IgM, IgD i IgE
Vitamini: 1,25-dihidroksi-kolekalciferol, karoten, retinol, tokoferol.

Hormoni: 5-hidroksiindoloctena kiselina (HPLC), vanilmandelična kiselina (HPLC), adrenalin (HPLC), noradrenalin (HPLC), specifična antitijela protiv virusa morbila (IgG, IgM), specifična antitijela protiv virusa varičela-zoster (IgG, IgM, IgA), specifična antitijela protiv virusa herpes simpleks tip 1 (IgG, IgM), specifična antitijela protiv Borelije Burgdorferi (IgG, IgM).

Analiza plodove vode: ukupni bilirubin, glukoza, alfa-1-fetoprotein, lecitin/sfingomijelin, fosfatidil-glicerol, 17-OH progesteron.
Analiza sjemene tekućine: cink, fruktoza, karnitin i kisela fosfataza, koncentracija, ukupni broj i pokretljivost spermija, broj leukocita, limunska kiselina, morfologija spermija, pH sjemene tekućine, vitalnost spermija, volumen ejakulata.
 

Sve što treba znati o analizi krvi
 

Analiza kamenaca i molekularna dijagnostika: malignih hematoloških bolesti, poremećaji koagulacije: FV Leiden, PT 20210A, nasljedne bolesti, dijagnostika autoimunih sistemskih reumatskih bolesti, sistemskih vaskulitisa, autoimunih bolesti jetre, crijeva, endokrinoloških, kožnih i autoimunih neuroloških bolesti, imunofenotipizacija stanica, funkcijski testovi leukocita i drugo.

Normalne vrijednosti parametara krvi

Budući da je krv jedino tekuće tkivo koje se sastoji od krvne plazme u kojoj plivaju brojni otopljeni proteini, hormoni, hranjive tvari, ali i krvne stanice, nije neobično da se iz ove dragocjene suspenzije živahno crvene boje (kada je zasićena kisikom) te nešto tamnije (kada je zasićena ugljičnim dioksidom) može napraviti veliki broj pretraga koje mogu dati vrijedne informacije o zdravlju i bolesti .

Prosječno zdrava odrasla osoba u krvi sadrži:
60 – 80 g/L bjelančevina,
0,8 – 2,00 μmol/L triglicerida,
2 – 4 g/L fibrinogena,
135 – 151 μmol/L natrija,
3,8 – 5,5 μmol/L kalija ,
2,2 – 2,7 μmol/L kalcija,
3,5 – 6,7 μmol/L kolesterola,
4,2 – 6,4 μmol/L glukoze,
1,7 – 7,6 μmol/L uree i
4 – 20 μmol/L bilirubina.

Vrijednost pH krvi iznosi 7,3-7,5, s tim da je venska krv ''kiselija'' od arterijske. Uz glukozu, kreatinin i kolesterol u krvi se normalno nalazi i mokraćna kiselina (acidum uricum). U slučaju da njezina koncentracija prijeđe normalu (0,42 mmol/L), što se događa u nekim bolestima, poput gihta, nastaje upala, crvenilo i otok uz jake bolove zbog nastanka uratnih kristala u vezivnom tkivu oko zglobova.

Interpretacija nalaza u rutini polazi od formalnog pristupa da se očita rezultat i usporedi s normalom unutar referentnih vrijednosti te pogleda postoji li otklon u smislu smanjenja ili povećanja rezultata u odnosu na referentni raspon, tj. da se prepozna i logično rastumači patološki nalaz. Važno je kada i kako je uzet uzorak, u kakvim je uvjetima transporta dopremljen u laboratorij, koliko je vremena prošlo od uzimanja uzorka do samog postupka testiranja i kako je pohranjen pa sve do mogućih grešaka u interpretaciji, tumačenjima otklona od normalne i druge pojedinosti.
 

VRSTE PRETRAGA

Sedimentacija

Među najčešće primjenjivane dijagnostičke pretrage dugo je godina svrstavana SE - sedimentacija eritrocita. Patološke promjene u sedimentaciji posljedica su promjene odnosa površine / volumena crvenih krvnih stanica, eritrocita, kao posljedica stvaranja većih nakupina eritrocita (rouleaux formacija). Ona raste s porastom broja tih formacija koje se ubrzano talože zbog povećane gustoće mase, jer su sile taloženja veće od sila plutanja.

SE predstavlja brzinu kojom se eritrociti talože na dno uspravno postavljene epruvete. Normalna SE isključuje postojanje bolesti, dok je ubrzana parametar koji daje informaciju o postojanju poremećaja i bolesti - infekcija, stanja praćenih nekrozom, kroničnih upalnih bolesti, anemija, malignih bolesti te nekih fizioloških stanja poput starenja, menstruacije, trudnoće. Sedimentacija je najčešće smanjena kod nekih hematoloških bolesti (policitemije, sferocitoze, srpaste anemije) te bolesti praćenih manjkom fibrina.

Referentne vrijednosti: muškarci (20-50 god.) 3-13 mm/h, žene ( 20-50 god.) 4-24 mm/h, a u dobi iznad 50 godina vrijednosti se penju na 23 u muškaraca do 25 mm/h u žena.

Hematološke rutinske pretrage - kompletna krvna slika (KKS) i leukogram

Ova se skupina pretraga rutinski radi u svakog bolesnika radi procjene općeg zdravstvenog stanja i otkrića infekcija, poremećaja poput anemija, metaboličkih bolesti i stanja uhranjenosti organizma te izloženosti otrovnim materijama. Njome se dobiva uvid u broj i kvalitetu krvnih stanica: eritrocita, leukocita i trombocita te drugih parametara koji ukazuju je li organizam zdrav ili bolestan.
Većina se laboratorijskih pretraga krvi radi iz uzorka venske krvi pacijenta u količini od oko 3-5 mL, a krv se vadi iz kubitalne vene lakatne jame. Poželjno je da osoba bude natašte, osim ako drukčije ne odredi liječnik. U slučaju hitnoće, krv se vadi bez obzira je li osoba natašte ili ne.
 

Sve što treba znati o analizi krvi
 

Nakon vađenja krvi, čistim se tamponom pritisne mjesto uboda te ga je potrebno držati oko 5 minuta da bi se izbjegao nastanak modrica (hematoma) na mjestu uboda, do čega dolazi razlijevanjem krvi iz vene u okolno tkivo. Sam nalaz KKS uobičajeno je gotov za petnaestak minuta, a za dodatnu diferencijalnu dijagnostiku leukocita potrebno je još oko sat i pol.
Uobičajeno se KKS i opća biokemija u većini laboratorija danas može dobiti u roku od par sati.

Koje informacije možemo dobiti iz krvne slike:

Broj eritrocita označava broj crvenih krvnih stanica koje sadrže hemoglobin i sudjeluju u prijenosu kisika kroz krvne žile do tkiva u organizmu. Služi za otkrivanje anemija, eritrocitoza i policitemija, a na promjene ovog parametra mogu utjecati i biološki čimbenici, poput dobi, spola, ali i nadmorska visina.
Hemoglobin, hematokrit i srednji volumen eritrocita (MCV) važni su za razlikovanje anemija, broj trombocita značajan je indikator za objašnjenje krvarenja, hemoragijskih bolesti, praćenje tijekom kemoterapije, bolesti koštane srži i slično. Na njihov broj također utječe menstrualni ciklus, snažan napor, bakterije i niz drugih čimbenika.
Na broj leukocita i diferencijalni leukogram osim bioloških čimbenika utječu i pušenje, napor, dnevni ritam, mjesto odakle je uzeta krv te masnoće u krvi. Važni su u dijagnosticiranju infekcija, upala, nekroza tkiva, otrovanja, anemija, kolagenoza, leukemija, tumora i slično.


Parametri krvne slike

Pretraga Jedinica Referentni interval
Eritrociti 10^12/L 4,34 do 5,72
Hemoglobin g/L 138 do 175
Hematokrit L/L 0,415 do 0,53
MCV fL 83 do 97,2
MCH Pg 27,4 do 33,9
MCHC g/L 320 do 345
RDW % 9 do 15
Trombociti 10^9/L 158 do 424
MPV fL 6,8 do 10,4
Leukociti ukupni 10^9/L 3,4 do 9,7
Neutrofilni granulociti % 44 do 72
Limfociti % 20 do 46
Monociti % 2 do 12
Eozinofilni granulociti % do 7
Bazofilni granulociti % do 1
Neutrofilni granulociti 10^9/L 2,06 do 6,49
Limfociti 10^9/L do 3,35
Monociti 10^9/L do 0,84
Eozinofilni granulociti 10^9/L do 0,43
Bazofilni granulociti 10^9/L  


Leukociti su stanice imunološkog krvotvornog sustava koje nastaju u koštanoj srži, a svaka od grupa tih stanica ima posebnu funkciju. Njihovo povećanje nalazi se kod raznih bakterijskih infekcija, dok im je kod virusnih zaraza broj često smanjen, a slično je i kod citostatske kemoterapije te otrovanja nekim lijekovima.

Hemoglobin (Hb) je krvni protein koji krvi daje crvenu boju. Osnovna mu je funkcija transport kisika u eritrocitima iz pluća u tkiva i transport ugljičnog dioksida iz tkiva u pluća. Referentne vrijednosti: za muškarce 140-180 g/l, a za žene 120-160 g /l.

Hematokrit (Htc) predstavlja volumen eritrocita u jedinici pune krvi te zajedno s hemoglobinom i brojem eritrocita služi u dijagnostici raznih oblika slabokrvnosti i bolesti krvi - anemija.

Trombociti su krvne pločice važne u hemostazi i zgrušavanju krvi. Povišen broj nalazi se kod bolesti i stanja s povišenim i smanjenim zgrušavanjem krvi, tromboza i trombocitopenija, a smanjen je i kod nekih autoimunih bolesti, infekcija, onkoloških bolesti te tijekom liječenja citostaticima.

U KKS pretragama nalaze se i neke eritrocitne i trombocitne konstante koje daju informaciju o kvaliteti eritrocita. To su veličina eritrocita - MCV (mean cell volume), prosječna količina hemoglobina u eritrocitu - MCH (mean cell hemoglobin), prosječna koncentracija hemoglobina u eritrocitu - MCHC (mean cell hemoglobin concentration) i raspodjela eritrocita po volumenu RDW (red cell distribution width) .

Trombocitne konstante daju informaciju o izgledu, volumenu i veličini trombocita na koje utječu razna stanja i čimbenici. To su: raspodjela trombocita po volumenu - MPV (mean platelet volume) i prosječni volumen trombocita PDW (platelet distribution width).

Sve što treba znati o analizi krvi
 

Diferencijalna krvna slika - leukogram - podrazumijeva broj pojedinačnih vrsta stanica leukocita. Tri su glavne vrste leukocita: granulociti (neutrofilni, bazofilni i eozinofilni), monociti i limfociti.

Neutrofilni granulociti s monocitima čine osnovu stanične imunosti. Povećan broj (neutrofilija) nalazi se kod trauma, opeklina, infarkta i bakterijske infekcije, a jako su povišeni kod leukemije i drugih malignih bolesti. Snižen broj (neutropenija) nalazi se kod virusnih i autoimunih bolesti, bolesti koštane srži, manjka vitamina B12, tuberkuloze i nekih drugih kroničnih bakterijskih bolesti.

Bazofilni granulociti sudjeluju u alergijskom odgovoru organizma. Povećan broj (bazofilija) nalazi se kod viroza, raznih autoimunih hemolitičkih bolesti i slično.

Eozinofilni granulociti povišeni su u krvi kod raznih alergijskih i parazitarnih bolesti i poremećaja. Povećan broj (eozinofilija) nalazi se i kod astme, urtikarija, ekcema te kod oporavka od infekcije.

Limfociti sudjeluju u imunološkom odgovoru protiv virusnih i nekih kroničnih autoimunih i bakterijskih bolesti. B limfociti proizvode antitijela, a T limfociti posreduju u staničnom odgovoru na strane antigene. Djeluju kao citotoksični i tzv. pomoćnički limfociti. Povećan broj (limfocitoza) nalazi se kod raznih virusnih zaraza, ali i kroničnih bolesti uzrokovanih bakterijama.
Smanjen broj (limfopenija) može biti posljedica leukemija, liječenja kortikosteroidima, radioterapije i kemoterapije te AIDS-a.

Monociti su najkrupnije imunološke stanice i glavna funkcija im je fagocitoza (probava tijelu stranih antigena, mikroba i stanica). Povišen broj (monocitoza) nalazi se u bolestima krvi, akutnim i kroničnim infekcijama te kod malignih bolesti.
.
Fibrinogen je protein koji pomaže zgrušavanje, a višak može značiti upalne promjene zbog ateroskleroze. Može uzrokovati ugruške te posljedično srčani ili moždani udar. Hiperfibrinogenemiju imaju i osobe koje su na kontraceptivnoj hormonskoj terapiji, pušači i ovisnici o alkoholu. Normalne vrijednosti za muškarce i žene kreću se između 1.8 - 3.5 g/L.

Bilirubin je žučni pigment koji upućuje na probleme s jetrom. Nastaje razgradnjom tzv. hem pigmenata, proteina koji sadrže željezo. Povišene vrijednosti upućuju na oštećenja i bolesti jetre, žuči i krvnih stanica eritrocita. Određuju se tzv. nekonjugirani (slobodan u serumu) i tzv. konjugirani – vezan sa šećerima u jetri. Putem žuči izlučuje se u crijeva i stolicom van iz organizma. Uz njega se kod bolesti jetre najčešće rade tzv. jetreni enzimi: ALT, AST, ALP i Gama-glutamil transferaza (GGT). Povišenje GGT-a znak je alkoholnog oštećenja jetre te bolesti jetre i žuči.
Referentne vrijednosti: muškarci: 11 - 55 U/L, žene: 9 - 35 U/L.
 

Alanin-aminotransferaza (ALT) Referentne vrijednosti
djeca (8-12 god) 11-37 U/L
muška djeca (13-18 god) 10-33 U/L
ženska djeca (13-18 god) 10-29 U/L
odrasli (>20 god) muškarci i žene 12-48 10-36 U/L

 

Apartat aminotransferaza (AST) Referentne vrijednosti
djeca (8-12 god) 14-39 U/L
M (13-70 god) 11-38 U/L
Ž (13-18) 14-32 U/L
Ž (> 18 god) 8-30 U/L

 

Alkalna fosfataza (ALP) Referentne vrijednosti
djeca (8-12 god) 179-472 U/L
M (13-14 god 228-650 U/L
Ž (13-14 god) 89-435 U/L
M (15-16 god) 97-503 U/L
Ž (15-16 god) 79-193 U/L
M (17-18 god) 67-264 U/L
Ž (17-18 god) 50-125 U/L
M (20-70 god) 60-142 U/L
Ž (20-50 god) 54-119 U/L
Ž (>50 god) 64-153 U/L


Koncentracija albumina i ukupnih proteina pokazuje koliko je jetra sposobna sintetizirati proteine. Referentne vrijednosti ukupnih proteina za muškarce i žene kreću se u rasponu 60 - 80 g/L.

Ureja - povišeni nivo ureje u krvi znači poremećaj rada bubrega, a može biti posljedica opstrukcije mokraćnih putova, zatajenja srca ili gastrointestinalnog krvarenja. S druge strane, ureja u krvi može porasti uslijed dehidracije, šoka, opeklina, konzumacijom nekih lijekova i slično. Snižena ureja u krvi može biti znak bolesti jetre ili uzrokovana nisko-proteinskom dijetom izgladnjivanjem i drugim poremećajima prehrane.

Metaboliti i supstrati

 Pretraga Jedinica Referentni interval
Glukoza mmol/L   4,2 do 6
Kreatinin umol/L 79 do 125
Urati umol/L 182 do 403
Ukupni bilirubin umol/L 3 do 20

       
Enzimi

Pretraga Jedinica Referentni interval 
AST - aspartat aminotransferaza U/L 11 do 38
ALT - alanin aminotransferaza U/L 12 do 48
GGT - gama glutamiltransferaza U/L 11 do 55 
ALP - alkalna fosfataza U/L 60 do 142  

   
Elektroliti

Pretraga Jedinica Referentni interval
Kalij mmol/L 3,9 do 5,1
Natrij mmol/L 137 do 146
Ukupni kalcij mmol/L 2,14 do 2,53


Lipidi i lipoproteini

Pretraga Jedinica Referentni interval
Kolesterol mmol/L 3,5 do 5
Trigliceridi mmol/L   <1,7
HDL kolesterol mmol/L Muškarci: >1,0 Žene: >1,2  
LDL kolesterol mmol/L <3,0  

 
Fizikalno-kemijski pregled mokraće (test trakica)

Pretraga Jedinica Referentni interval 
Izgled   bistar 
Relativna volumna masa kg/L 1,002 do 1,03
Boja   svijetlo žuta
Leukocitna esteraza Lkcx10^6/L < 10
Nitriti umol/L negativni
pH pH jedinice 5 do 9
Eritrociti/hemoglobin Eritrx10^6/L < 10
Glukoza mmol/L < 0,8
Askorbinska kiselina g/L 0
Ketoni mmol/L   <0,5
Urobilinogen umol/L < 17
Bilirubin umol/L 0
Proteini g/L   <0,2  


CRP – C reaktivni protein - zamjenski test za sedimentaciju

CRP je najaktualniji marker za otkriće akutnih upalnih reakcija, koristan i u procjeni napredovanja bolesti i učinkovitosti terapije. Poznat je u laboratorijskoj dijagnostici kao najviše ispitivani protein plazme koji služi kao upalni marker i važan indikator upale, nekroze tkiva i traume. Ima visoku osjetljivost i malu specifičnost. Uz njega, u krvi postoje i drugi tzv. upalni proteini, poput fibrinogena, amiloida A i interleukina 6. Kod zdravih osoba CRP je prisutan u vrlo niskim koncentracijama.

CRP pripada pentraksinskoj proteinskoj porodici, a proizvode ga jetra i masne stanice (adipociti). Po sastavu je glikoprotein, a prema svojstvima član je skupine proteina poznatih kao reaktanti akutne faze upale, s obzirom na to da njegove vrijednosti strelovito rastu u slučaju akutne upale pa mogu porasti i stotinu puta u roku od 24 sata. Stoga se posljednjih godina u dijagnostici često koristi kao zamjenski test za sedimentaciju eritrocita (SE) koja se u dijagnostičke svrhe koristi više od 50 godina.

Sve što treba znati o analizi krvi
 

U fazi nespecifičnoga imunog odgovora organizma na neku infekciju, CRP je važan imunološki protein. Povećanje njegove koncentracije u krvi nastaje već šest do devet sati nakon početka infekcije, a maksimum doseže za jedan do tri dana, nakon prethodnog porasta koncentracije interleukina 6 kojeg izlučuju različite imunološke stanice. Njegovi imunološki učinci su brojni - aktivacija komplementa, supresija ili aktivacija određenih tipova T-limfocita i proizvodnje nekih citokina te mogućnost vezanja bakterijskih polisaharida i fosfolipida iz tkiva oštećenih upalom, traumom ili infekcijom.

Najčešća primjena CRP-a

Najčešće se koristi za potvrdu postojanja akutnih upala i organskih bolesti, poput infarkta srčanog mišića, infekcije ili tromboze, te raznih kroničnih bolesnih stanja, kao što su kronične upale, reumatske bolesti i maligni tumori. Osobito je važan za razlikovanje virusnih od bakterijskih upala. Naime, kod virusnih infekcija koje prate povišena sedimentacija i povišen broj leukocita, CRP ostaje u nižim granicama vrijednosti nego ako je posrijedi bakterijska infekcija, u slučaju koje je njegov porast puno viši.

Uspješno se primjenjuje i u razlikovnoj dijagnostici upala zglobova i mišića, kod ranog otkrića upala zglobnih ovojnica, kao pomoć u dijagnostici simptoma i bolesti probavnog sustava, osobito za razlikovanje iritabilnog kolona od organskih bolesti crijeva te razlikovanje ulceroznog kolitisa od Crohnove bolesti.

Osim za otkriće akutnih upalnih reakcija, procjene koncentracije CRP-a korisne su i u procjeni napredovanja bolesti i učinkovitosti terapije. Poznavanje vrijednosti CRP-a od iznimne je važnosti u dijagnostici i praćenju terapije infekcija nedonoščadi i novorođenčadi. Nakon kirurških operacija, koncentracija CRP-a raste za dva do šest sati, a pada do trećeg dana nakon operacije. Ne dođe li do pada vrijednosti CRP-a nakon tog vremena, to upućuje na infekciju kao komplikaciju operativnog zahvata.

Referentne vrijednosti i ostale primjene CRP-a u dijagnostici

Prije vađenja krvi u medicinskom laboratoriju nisu potrebne posebne pripreme. Koncentracija CRP-a određuje se iz uzorka tekućeg dijela krvi (seruma ili plazme) biokemijskim testiranjem raznim metodama (ELISA test, brza imunodifuzija, aglutinacija...), a posljednjih nekoliko godina najčešće metodom imunoturbidimetrije.

Referentna vrijednost CRP ne razlikuje se u muškaraca i žena, a varira od laboratorija do laboratorija - od 0 do 1,0 mg/dL ili manje od 10 mg/L. Uz to, nema statistički značajnih razlika s obzirom na razinu CRP-a u odnosu na dob. Pozitivan CRP test daje informaciju o postojanju upalnih zbivanja u organizmu, među kojima su najčešća karcinom, bolesti vezivnog tkiva, infarkt srca, infekcije, upalne bolesti crijeva, lupus eritematodes, pneumokokna upala pluća, reumatoidni artritis, reumatska groznica, tuberkuloza, itd. Normalna razina u krvi ne isključuje mogućnost blažih upala ili kroničnih bolesti, kao što su ulcerozni kolitis ili sistemski lupus eritematodes.

Do promjena vrijednosti CRP-a u serumu dovode razni biološki i analitički uzroci. Od bioloških su to pojačan fizički napor, visoka kronološka dob, trudnoća (osobito posljednjih nekoliko mjeseci), uzimanje oralnih kontraceptiva, pušenje i visoka nadmorska visina. Najčešća dva analitička čimbenika koja imaju utjecaj na vrijednost CRP-a su povišene masnoće (lipemija) i tzv. reumatoidni faktori.

Pušači imaju i statistički značajno više serumske vrijednosti CRP-a od nepušača, dok u serumu osoba s normalnim i povišenim vrijednostima kolesterola i triglicerida nema statistički značajne razlike u vrijednostima ovog proteina. Osim kod kardiovaskularnih bolesti, povišena razina CRP-a česta je kod šećerne bolesti i arterijske hipertenzije.

CRP – važnost u procjeni kardiovaskularnog rizika

Prema vrijednostima visoko osjetljivog CRP-a (tzv. high sensitivity - hs-CRP) može se procijeniti rizik od kardiovaskularnih bolesti:
hs-CRP manji od 1 mg/L - nizak rizik
hs-CRP od 1-3 mg/L - umjeren rizik
hs-CRP veći od 3 mg/L - visok rizik.

Nerealno snižene vrijednosti CRP-a viđaju se u analizama krvi osoba na terapiji lijekovima za smanjenje masnoća u krvi (statinima) i terapiji aspirinom.
 

Sve što treba znati o analizi krvi
 

Mjerenje koncentracija CRP-a u serumu pokazalo se dobrim pokazateljem rizika za nastanak infarkta srčanog mišića u osoba kod kojih istodobno postoji nekoliko čimbenika rizika za tu bolest, ali i kod onih koji imaju niske vrijednosti LDL kolesterola u krvi. Kako je dokazano da CRP potiče aterosklerozu, povišene vrijednosti mogu pomoći u objašnjenju razloga zbog kojih neke osobe dožive akutni infarkt srčanog mišića ili moždani udar iako su im koncentracije lipida u krvi normalne.

Prema brojnim istraživanjima, ovaj se protein pokazao i kao visoko prediktivan u smislu najave mogućega novog, tj. ponovljenog infarkta, moždanog udara ili bolesti perifernih arterija, a koristan je i za praćenje učinkovitosti liječenja kardiovaskularnih bolesti.

 

 
Sve što treba znati o analizi krvi  
Sve što treba znati o analizi krvi

Napisala:  Anka Dorić, dr. med. spec. transf. med. 

Voditeljica Odjela za transfuzijsku medicinu, Imunološki zavod, Zagreb; Predsjednica Nacionalne udruge za planiranje obitelji, spolno i reproduktivno zdravlje i prava “Plan A”; Stručna suradnica savjetovališta Poliklinike Virogena Plus; Stručna suradnica ECCA-e, Europske udruge za rak vrata maternice

 

 

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.