Edit Glavurtić

Jeliel – anđeo strasti

Živjeti strastveno ili životariti? - Edit Glavurtić u svojoj kolumni Anđeli oko nas

Jeliel – anđeo strasti

Anđeo strasti slici života dodaje žarke boje, i preobražava sve što dodirne.

Bez strasti i zanosa, svakodnevica bi bila siva, predvidljiva i dosadna.
A život treba slaviti i živjeti kao svečanost, jer je neponovljiv i jedinstven.
Čak i kad se čini da sve miruje i ništa se ne događa, život je premijera. 
Svi naši rastanci i sastanci, proljeća i tuge, čekanja i zagrljaji… ništa, baš ništa se ne ponavlja, sve je uvijek prvi put. 
 
Jeliel – anđeo strastiZato mi se ponekad čini da nemam izbora. Živim strastveno jer ne želim živjeti djelomično, ne želim unaprijed odbaciti neko iskustvo zato jer se bojim poraza. 
Čini mi se da bih se time odrekla važnog dijela sebe, onog koji traži da se izrazi, da osjeti i spozna, da objasni i poveže sve ostalo. Kakva god cijena bila.
Potaknuta Anđelom strasti trčala sam ispod duge, rukama pokušavala zaustaviti slap, utišavala svoje unutarnje vatre, u potrazi za pravom zagrizla mnoge zelene jabuke…
 
Anđeo me vodio da se predam osjećaju, trenutku ili zagrljaju bez zadrške, kao da je to posljednje što ću doživjeti.
I da u tom intenzivnom, žarkom osjetu uvijek tražim nijansu prave mjere.
Da slikajući, ljubeći ili putujući strastveno proživim trenutak stvaranja, poljupca i potrage, a da i dalje ostanem slobodna i svoja.
Gospodarica svoje strasti, u svakom trenutku.
 
Kad se razmišlja o strasti, najčešća asocijacija je fizički oblik ljubavi.
Što je sasvim pogrešno, jer je premalo. Kao kad bi se spektar boja sveo na dva tona.
Anđeo strasti šapuće da svaka ljubavna potraga počinje zaljubljenošću u Život sam.
Otkrićem svega što on u svojoj beskrajnoj raznolikosti jest, ljudi i prostora, daljina i čuda, oceana u kaplji vode, vrtova u latici ruže, svemira u jednoj zvijezdi.
I zove me strastveno uroniti u sve to, otkrivati bez straha, disati život, kušati ga, omotati se u njega, zaplesati s njim, nasloniti mu glavu na rame. 
Ponekad ga opsovati.
Ali i prisvojiti svaku ikad odsviranu notu, svaku rimu i boju, svaki trenutak.
Dočekati i ispratiti s istim žarom. Zaplakati i nasmijati se iz iste punine.
Osjetiti gorčinu i slador kad boli, i kad mazi jednako.
 
 
Jeliel – anđeo strasti 
 
Puccini,  O Soave Fanciulla iz opere "La Boheme"
Luciano Pavarotti i Mirella Freni
 
 
 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.