Drugi dio interviewa pogledajte ovdje.
Programom cijepljenja djeca u Hrvatskoj štite se protiv 10 bolesti te ukupno primaju 45 doza cjepiva. Iako se u kalendar cijepljenja postepeno uključuje sve više cjepiva, stručnjaci se još uvijek nisu usuglasili treba li nam doista ovaj oblik zaštite te jesu li uopće cjepiva sigurna po zdravlje
Prošle su godine javnost podigli na noge slučajevi roditelja koji su odbili cijepiti svoju djecu u sklopu Programa cijepljenja zbog burnih reakcija na cjepivo. Tri su majke tom prigodom sjele na klupu prekršajnog suda, a jedan je otac iste godine oslobođen optužbi zbog neprovođenja imunizacije.
No, mišljenja o cijepljenju i dalje su podvojena, ne samo u javnosti, već i među stručnjacima. Iako većina i dalje podržava Program cijepljenja, sve je glasnija skupina onih koji tvrde da takve mjere ne samo da više nisu potrebne, već su čak i dugoročno štetne po zdravlje djece. Kako sada stvari stoje, u Hrvatskoj je na snazi Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Odbiju li roditelji cijepiti dijete, liječnik ih je dužan prijaviti Sanitarnoj inspekciji koja tada može naplatiti novčanu kaznu. Zaključi li da je djetetu doista uskraćena odgovarajuća zdravstvena zaštita, može ih prijaviti i Centru za socijalnu skrb, što se, navodno, rijetko događa, no o tome ne postoji točna evidencija.
Sanitarna inspekcija pak podnosi optužni prijedlog o pokretanju prekršajnog postupka, pa se roditeljima (skrbnicima) može naplatiti i 2.000 kuna kazne. S druge strane, Zakon opravdava odbijanje cijepljenja u slučaju da je već bilo nuspojava.
Ovom prigodom o cijepljenju smo razgovarali s internisticom dr. Lidijom Gajski, koja se prije dvije godine objavom knjige „Lijekovi ili priča o obmani“ istaknula kao prva hrvatska liječnica koja otvoreno kritizira farmaceutsku industriju. Dr. Gajski aktivni je član, a ujedno i tajnica Hrvatskoga bioetičkog društva.
S obzirom na važnost teme i duljinu razgovora, odlučili smo razgovor objaviti u cijelosti, ali u dva nastavka.
N: Kada su počele ovako žestoke rasprave zagovornika i protivnika cijepljenja? Je li to suvremena pojava?
Dr. Gajski: Ne, naprotiv. Zapravo je riječ o jednoj od najvećih kontroverza u medicini, a rasprave traju već desetljećima. Protivnici cijepljenja javili su se nedugo nakon njegova uvođenja, početkom druge polovice 19. stoljeća. Odbijali su cijepiti svoju djecu i tražili ukidanje ili barem preispitivanje masovne vakcinacije; organizirane su i velike demonstracije. Važno je primijetiti da antivakcinalni pokret ne čine neinformirani ili paranoični roditelji i new age aktivisti, već dobro upućeni laici, liječnici i znanstvenici, koji svoj stav temelje na osobnom iskustvu i istraživanjima. Naime, u znanstvenoj su literaturi opisani brojni slučajevi oštećenja zdravlja povezani s vakcinama, kao i epidemije koje su se javljale unatoč cijepljenju. Međutim, glas antivakcinalista slabo se čuo zbog dominacije moćnog medicinskog establišmenta koji je bezrezervno podržavao cijepljenje.
N: Kakva je situacija danas?
Dr. Gajski: Negativan stav prema vakcinaciji i dalje se širi, pa i u našoj zemlji jača averzija prema cijepljenju. Sve je više vakcina, a sve je manje povjerenje u liječnike i struku. Stanje je dodatno pogoršano aferama poput one s pandemijskom gripom. Aktivisti su najglasniji na internetu gdje se mogu naći razne stranice, portali i forumi na kojima iznose svoje stavove i iskustva. Argumenti antivakcinalista do danas su ostali uglavnom isti – toksičnost cjepiva, njihova neučinkovitost, odnosno nedostatak potrebe za cijepljenjem, financijski motivirana sprega farmaceutske industrije, medicinske struke i politike, te opasnost od društvene kontrole posredovane cijepljenjem.
„Tumori i druge bolesti mogli bi nastati i kao rezultat ugradnje inokuliranih virusa ili njihovih dijelova u gensku osnovu primatelja, kako upozorava nobelovac Joshua Lederberg. Masovna vakcinacija, prema tome, predstavljala bi genetički inženjering širokih razmjera. Stvaranje novih virusa rekombinacijom divljih i onih iz vakcine, već je dokazano.“
N: Kada se govori o toksičnosti cjepiva, na koje se konkretno nuspojave misli?
Dr. Gajski: Neposredni štetni učinci dobro su poznati i navode ih i proizvođači. Najčešće su to lokalne reakcije poput bola i crvenila, pa i gnojne upale na mjestu uboda, odnosno sustavne reakcije kao što je povišena temperatura, osip, glavobolja, bolovi u zglobovima i slično. Ponekad se može pojaviti i klinička slika bolesti protiv koje se dijete cijepilo. Tako je prošle godine 111 djece u Hrvatskoj oboljelo od zaušnjaka nakon cijepljenja MoPaRu vakcinom. Moguće su i teške nuspojave poput trombocitopenije (manjak trombocita u krvi koji dovodi do krvarenja), alergijskih reakcija, pa i anafilaktičkog šoka koji, iako vrlo rijetko, može imati smrtni ishod. Spominje se i vrlo rijetka mogućnost encefalitisa (upala mozga), meningitisa, neuropatije… Neke su serije cjepiva zbog nuspojava i povučene s tržišta.
N: Što biste izdvojili kao najveći „kamen spoticanja“ protivnika i zagovornika vakcinacije?
Dr. Gajski: Najviše je prijepora oko mogućeg oštećenja zdravlja uzrokovanog cijepljenjem. U SAD-u i Velikoj Britaniji postoje udruge roditelja djece koja su umrla u sklopu sindroma nagle smrti dojenčeta ili boluju od autizma i poremećaja ponašanja, koji su uvjereni da je smrt i bolest njihove djece posljedica vakcinacije. Medicinari i farmaceutske tvrtke negiraju tu vezu, no ne može se zanemariti činjenica da se porast učestalosti tih stanja poklapa s uvođenjem masovnog cijepljenja.
Poseban problem predstavljaju bolesti koje se javljaju s vremenskim odmakom, a naročitu pozornost privlači sve veća pojavnost autoimunih bolesti (dijabetes tip I, multipla skleroza, reumatoidni artritis, sistemski lupus, Crohnova bolest i slično), te astme i alergija. Cjepiva, naime, djeluju na imunološki sustav. I naš stručnjak, imunolog Srećko Sladoljev upozorava da uporna višekratna inokulacija stranog antigena može konačno dovesti do hiperstimulacije imunosnog sustava i proizvodnje protutijela na tkiva vlastita organizma.
Pri tom nije nevažno da antigeni iz cjepiva ne ulaze u tijelo uobičajenim, prirodnim putem (tako da ih udahnemo ili progutamo) i ne djeluju kratkotrajno, već se, bivajući uvedeni putem igle, oslobađaju i više tjedana. Prema nekim stručnjacima uzastopno unošenje stranih antigena moglo bi dovesti do iscrpljivanja imunosnog sustava i time do povećane sklonosti teškim infekcijama, pa i tumorima.
N: Već ste spomenuli da je broj cjepiva u stalnom porastu. Možete li to potkrijepiti primjerom?
Dr. Gajski: U Hrvatskoj je u kalendar obavezne vakcinacije uključeno 10 bolesti s ukupno 45 doza cjepiva. Djeca rođena u SAD-u 1948. godine cijepila su se protiv samo jedne bolesti, a današnji mali Amerikanci i protiv 16 bolesti. Primjenjuju se kombinirana cjepiva (protiv tri do pet bolesti), pri čemu je nemoguće isključiti nepredviđene interakcije.
N: Što zapravo sadrže cjepiva i po čemu se može zaključiti da bi mogla biti štetna, bilo kratkoročno ili dugoročno?
Dr. Gajski: Cjepiva, osim atenuiranih uzročnika bolesti (uzročnici smanjene snage), sadrže i niz drugih sastojaka, primjerice biološki materijal na kojemu su virusi i bakterije uzgajani (životinjski serum i tkiva), konzervanse i pojačivače, pa i antibiotike. Među tim sastojcima ima i priznatih otrova kao što su formaldehid, aluminij, fenol, glicerin i živa. Njihovo djelovanje u tijelu nije istraženo, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da ne šteti, posebno ako se uzme u obzir da se cjepiva daju već u dojenačkoj, pa i u novorođenačkoj dobi. Ustroj i djelovanje imunosnog sustava tek nam je djelomično poznato i nismo u stanju predvidjeti posljedice koje bi tu mogla izazvati vanjska agresivna i neprirodna intervencija, naročito ako je riječ o imunosustavu koji je nezreo, odnosno tek u razvoju. Japanci su svojedobno zbog značajnog porasta bolesti i smrti dojenčadi, DiTePer vakcinu pomaknuli u stariju dob.
„Neke su države uspostavile sustav obeštećenja od neželjenih posljedica cijepljenja. Američki sustav – VICP (Vaccine Injury Compensation Program) zaprima tisuće zahtjeva godišnje i ako se utvrdi da je riječ o težem oštećenju i da je ono povezano s cijepljenjem, isplaćuje se odšteta (iz poreza, nažalost, a ne iz profita proizvođača cjepiva). Do 2008. godine isplaćeno je 1,7 milijarda dolara!“
N: Kod većine cjepiva navodi se da su ozbiljne nuspojave iznimno rijetke, no vi tvrdite da to nije sasvim točno. Zašto?
Dr. Gajski: Ozbiljne nuspojave vakcina doista nisu česte, no ako imamo u vidu činjenicu da se cijepe milijuni djece širom svijeta, onda i šteta od cijepljenja dobiva na značaju. Treba znati da se nuspojave pojedinih cjepiva nedovoljno i neprimjereno istražuju. Znanstvenici koji su ispitivali MoPaRu zaključili su da su „dizajn i izvještaj o sigurnosti u studijama s MoPaRu cjepivom, i predmarketinškim, i postmarketinškim, većinom neadekvatni“. U uputama za DiTePer vakcinu, te onu protiv gripe piše da nisu testirane na kancerogenezu, mutagenezu i sterilitet. U SAD-u je pušteno u primjenu slabo istraženo cjepivo protiv rotavirusa, koje je ubrzo (1999. godine) moralo biti povučeno zbog neželjenih učinaka, uključujući i smrtne ishode. Situaciju s istraživanjem i praćenjem nuspojava otežava i činjenica da se one nedovoljno prijavljuju.
Služba za prijavu neželjenih učinaka vakcina Američke uprave za hranu i lijekove (FDA) tvrdi da se registrira tek 10 do 15% nuspojava. Prema nekim istraživanjima koja su se bavila DiTePer vakcinom, trajno oštećenje mozga javlja se u jednog od 62.000 djece, a smrt u jednog od 71.600. Jedno istraživanje objavljeno ove godine uzelo je 34 razvijene zemlje i usporedilo smrtnost djece do godinu dana života i broj doza obaveznih vakcina koje su propisane za to razdoblje. Došli su do uznemirujućeg nalaza – zemlje s najmanje cijepljenja poput Švedske i Japana (12 obaveznih doza) imale su najmanju smrtnost, a one s najviše cijepljenja, kao SAD (26 obaveznih doza) najveću dojenačku smrtnost.
S dr. Gajski razgovarala je Andrea Šitum, a nastavak intervjua očekujte idući tjedan
