Volite li miris kiše koja nakon dugog, toplog i sušnog razdoblja poškropi žedno tlo? Ako je tako, dobro došli u klub s ogromnim brojem članova! I bez uvida u rezultate znanstvenih istraživanja iskustvo nam govori da je fini, slatkasti i svježi miris koji ispuni zrak nakon što prve kišne kapi udare u suhu zemlju vrlo ugodan ljudskom nosu. E pa taj miris ima svoje ime! Još su polovicom prošlog stoljeća dvoje australskih znanstvenika u svojoj studiji objasnili kako se on stvara. I nazvali su ga petrichor. Od petra = kamen i ichor = fluid za koji se smatralo da je kolao žilama bogova spominjanih u grčkoj mitologiji.
Naime, kap kiše koja udari u suhu, poroznu površinu tla zarobljava u sebi sićušne mjehuriće zraka koji se brzo kreću prema njenoj površini i tamo se rasprskavaju, oslobađajući u okolinu mikroskopski sitne mirisne čestice. Taj izraziti, karakteristični miris djelomično potiče od mješavine ulja koje neke biljke izlučuju za vrijeme sušnog razdoblja kako bi, pretpostavlja se, spriječile klijanje drugih biljki koje su im konkurencija u borbi za ograničene zalihe vode. Tom mirisnom bukeu zatim svoj doprinos daju bakterije aktinomicete koje se nalaze u suhom tlu, a kombinaciju dodatno “začini” i ozon koji se pred kišu stvara u atmosferi.
Znanstvenici smatraju da postoji i dublji razlog zbog koga nam je miris kiše tako ugodan. Pretpostavljaju da je taj afinitet evolucijski uvjetovan, tj. da smo sklonost mirisu petrichora naslijedili od naših predaka čiji je opstanak ovisio o kišnom vremenu koje je neophodno za bujanje vegetacije.
Uživajte u mirisu ove, ali i neke naredne kiše!
