Jedan od čestih razloga odlaska u ljekarnu je kupovina vitamina za djecu. Posebice bake i djedovi smatraju da djeca ne jedu dovoljno i da im svakako trebaju neki vitamini. Utjecaj medija je ogroman, jer posljednjih desetak godina gotovo svakodnevno slušamo, čitamo ili gledamo o vitaminima i mineralima.
Jednostavno smo bombardirani informacijama o njihovoj učinkovitosti. Stječe se dojam da pomoću vitamina i minerala možemo postići ili vratiti izgubljeno zdravlje, vratiti mladost, ljepotu, ukloniti bore.
A istovremeno liječnici tvrde da uz normalnu ishranu ne trebamo nikakve dodatke.
Pa gdje je tu istina? Istina je kao i sve u životu negdje na pola puta.
Što kaže znanost? Zašto su toliko važni? Koja je njihova uloga u našem tijelu? Koje su nam potrebe, posebice u dječjoj dobi?
Kemijski su vitamini izrazito heterogeni, pa im se značajno razlikuje i fiziološka uloga. Ljudsko tijelo je savršena kemijska tvornica. Sve što se dešava u tijelu je kemija (i ljubav i tuga i veselje), a da bi se mogli odvijati ti mnogobrojni kemijski procesi nužni su katalizatori- pomagači, koji pokreću te reakcije ili ih ubrzavaju ili usporavaju ili ih samo stabiliziraju.
Vitamini i minerali su esencijalni
Ti katalizatori su često vitamini i minerali. Uključeni su u metabolizam ugljikohidrata, masti, proteina i nukleinskih kiselina. Potrebni su za stvaranje kolagena, koštane mase, za koagulaciju krvi, za vid i ostale funkcije, bez njih tijelo ne može funkcionirati i zato kažemo da su za čovjeka esencijalni.
Nemaju kalorijsku vrijednost, oni ne daju energiju, ali oni omogućavaju oslobađanje energije, stimuliraju metaboličke procese i pojačavaju biološke funkcije. Minerale ne možemo stvoriti, moramo ih cijeli život unositi, kroz hranu, vodu i lijekove. Minerali su međusobno jako povezani, osobito oni iz istih skupina periodičkog sustava, tako da deficit jednog utječe na cijeli niz drugih.
I vitamini i minerali su klinički ispitani i primjenjuju se kako u terapijske tako i u preventivne svrhe. Njihova aktivnost izražava se u miligramima (mg), mikrogramima (µg) ili u internacionalnim jedinicama (i.j.). Na ambalaži se uobičajeno koriste neke vrijednosti kao referentne.
Nedostatak dovodi do teških poremećaja metabolizma
Označavaju se kraticom RDA, što dolazi od (Recommended Dietary Allowances= RDA), a to su preporučene dnevne količine s obzirom na spol, godine i stanje (trudnoća, dojenje), a donosi ih znanstvena udruga u SAD od 1941. Mi u Hrvatskoj koristimo te vrijednosti kao referentne.
Dodaci prehrani mogu sadržavati vitamine i minerale do tri puta većih koncentracija od RDA-vrijednosti, osim vitamina A i D gdje je dozvoljeno maksimalno 1 RDA. Veće doze se moraju registrirati kao lijekovi.
Sve te vrijednosti odnose se na zdravi organizam. Nedostatak uzrokovan nedovoljnim unosom hranom, nedovoljnom apsorpcijom ili posljedicom posebnih stanja u kojima su povećane potrebe, može dovesti do teških poremećaja metabolizma i oštećenja mnogih organa.
HIPOVITAMINOZA je blaži oblik poremećaja uzrokovan nedostatkom. Manifestira se slabije izraženim kliničkim simptomima(umor, razdražljivost, sklonost infekcijama, gubitak apetita..).
AVITAMINOZA je teži oblik nedostatka vitamina, koji dovodi do bolesti (skorbut, beriberi, pelagra, rahitis). Mnoge su avitaminoze još uvijek raširene, posebice u nerazvijenim zemljama.
HIPERVITAMINOZA je poremećaj, uzrokovan uzimanjem prevelikih količina vitamina. Javlja se kod pretjeranog unosa vitamina topljivih u mastima, zbog kumulativnog efekta.
Tijelo ne može proizvoditi minerale i vitamine
Budući da tijelo nije u mogućnosti samo stvoriti minerale i vitamine (samo neke može i to ograničeno) moramo ih neprekidno unositi. U razvijenim se zemljama rijetko susrećemo s bolestima uzrokovanim nedostatkom vitamina i minerala (skorbut, beri- beri, pelagra, rahitis…), ali su se pojavila neka nova stanja, vezana uz mogući nedostatak, posebice u adolescentskoj dobi.
To su anoreksija, bulimija, intenzivni sportski treninzi u ranoj dječjoj dobi. S druge strane sve se češće primjenjuju pripravci svakodnevno, i u prevelikim količinama, što može biti i toksično. Pripravci namijenjeni djeci, naročito onoj mlađoj sadrže najčešće samo vitamine, a to je doba rasta i razvoja organizma u kojem su od velike važnosti minerali.
To je doba u kojem je organizmu potreban dodatni unos. Kolike su potrebne dnevne količine, kako ih odrediti? Kako odabrati odgovarajući pripravak? Faktori o kojima ovise potrebe kod djece su:
– dob
– brzina rasta
– fizička aktivnost
– veličina tijela
– posebne potrebe – stanja bolesti, izloženost različitim stupnjevima stresa
U prvim mjesecima, pa i godinama života unos je limitiran nedovoljno razvijenim probavnim sustavom i nedovoljnim brojem zuba. Ljudski organizam sadrži konstantne količine vitamina i minerale, neke unutar vrlo uskih granica, a mi jedemo vrlo različito, nekad malo, a nekad i puno. Pa o čemu ovisi količina u tijelu?
– O UNOSU (hranom,vodom i lijekovima)
– O MEHANIZMU APSORPCIJE
– O MEHANIZMU IZLUČIVANJA
– O POTREBAMA ORGANIZMA – koja su različita u pojedinim razdobljima života. Doba djetinjstva je doba rasta i razvoja organizma u kojem su potrebe tijela značajno povećane.
Mehanizam apsorpcije i eliminacije je način na koji održavamo konstantne količine vitamina i minerala. U razdoblju povećanog unosa, apsorpcija se smanjuje, a eliminacija povećava, dok u razdoblju smanjenog unosa ili povećanih potreba tijelo povisuje apsorpciju, a smanjuje eliminaciju.
Razdoblje trudnoće je najbolji primjer. U tom razdoblju u tijelu žene se dešava niz promjena, pa i one vezane uz apsorpciju vitamina i minerala. U tom se razdoblju npr. apsorpcija kalcija povećava za 4 puta.
To znači da visoki unos, posebice vitamina topivih u vodi nema nikakve svrhe, jer tijelo u tom slučaju povisuje eliminaciju, izbacuje višak iz tijela. Problem su vitamini topivi u mastima, jer se oni vremenom kumuliraju i mogu izazvati hipervitaminoze i toksična stanja.
Uz zdravu prehranu nema potrebe za dodatnim unosom
Kakav je stav medicine? Da li nam trebaju dodatne količine vitamina i minerala? Stav liječnika je da uz zdravu prehranu, nema potrebe za dodatnim unosom, osim u slučajevima povećanih potreba. Pa pitanje koje se nameće je ‘Što je to zdrava prehrana?’.
Preporuka je da dnevno unosimo najmanje 5-6 obroka voća i povrća i to naročito onog jačih boja, a to je način na koji unosimo upravo vitamine i minerale, jer ih ima najviše u toj hrani. Međutim, teško da se netko može tako hraniti uz naš način življenja.
Sljedeće pitanje koje se nameće je, da li hrana koju danas konzumiramo sadrži dovoljne količine hranjivih tvari, pa i vitamina i minerala? Nažalost svi statistički podaci pokazuju da je situacija alarmantna. U SAD se prati dugi niz godina sadržaj pojedinih sastojaka u hrani i smatra se da danas hrana prosječno ima za trećinu manje nutritivnih sastojaka nego hrana naših baka i djedova.
O čemu ovisi sadržaj na vitaminima i mineralima u pojedinoj namirnici?
Ovisi o nizu faktora:
O SASTAVU TLA – koje se značajno promijenio i danas imamo dijelove na Zemlji gdje uopće nema nekih minerala u tlu
O KLIMI I GODIŠNJEM DOBU – danas smo u mogućnosti kroz cijelu godinu koristiti sve voće i povrće (nema više sezonskog), s jedne strane zbog razvoja tehnologije, a s druge zbog globalizacije. Međutim to znači da većina tog voća i povrća sazrijeva umjetnim putem, a biljka stvara vitamine upravo najviše u razdoblju sazrijevanja, što onda rezultira smanjenom ukupnom količinom.
O PRIMJENI FERTILIZATORA – tlo se izuzetno brzo iscrpljuje i onda se primjenjuju fertilizatori, koji u tlo neke minerale unose u velikoj količini, a stvara se deficit drugih. Biljke koje rastu na takvom tlu su neotporne (nema vitamina), pobolijevaju i onda se primjenjuju sredstva za liječenje, najčešće antibiotici, koje onda unose u svoje tijelo životinje i ljudi čime se zatvara hranidbeni lanac.
O NAČINU PRIPREME HRANE – što sve činimo s namirnicama prije nego ih jedemo. Ispiremo ih, siječemo, kuhamo, pržimo.. I opet tako smanjujemo ukupnu količinu hranjivih tvari.
O NAČINU UZGOJA – genetski dobivena hrana je još nepoznanica, još ne znamo što je istina, neki smatraju da je tako dobivena hrana opasna, da je gubitak hranjivih tvari još veći, dok drugi smatraju da je prednost u tako dobivenoj hrani, jer se može postići ciljano povećane količine pojedinih sastojaka.
Možemo zaključiti, da danas hrana sigurno ne sadrži dovoljne količine neophodnih nutritivnih elemenata i da je potrebno uzimati dodatke prehrane, ali to treba činiti kritički, ne biti pod utjecajem dobro sročenih reklama, nužno je potražiti savjet liječnika ili ljekarnika i voditi računa o potrebama organizma u datom trenutku.
Hrvatsko pedijatarsko društvo donijelo je 2003. preporuke za preveniranje nedostatka vitamina i minerala u dječjoj dobi:
1. PREVENCIJA RAHITISA – dodavanje vitamina D, posebice u zimskim mjesecima sve do četvrte godine života.
2. PREVENCIJA NEDOSTATKA VITAMINA C – dojenčad na prirodnoj prehrani prima dovoljne količine, ukoliko se majka ispravno hrani. Tvornički dojenački mliječni pripravci osiguravaju odgovarajući unos. Dojenčad na prehrani kravljim mlijekom treba dodatni unos od 50 mg C vitamina dnevno.
3. PREVENCIJA NEDOSTATKA VITAMINA B SKUPINE – rizična populacija su vegetarijanci, posebice za vitamin B6 i B12. Kod ishrane kozjim mlijekom dolazi do deficita folne kiseline. Žene u fertilnom razdoblju bi morale unositi minimalno 400 μg folne kiseline da se smanji rizik od pojave defekta zatvaranja neuralne cijevi.
4. PREVENCIJA NEDOSTATKA VITAMINA E – dojenčad zadovoljava svoje potrebe preko majke, tvornički mliječni proizvodi su obogaćeni tim vitaminom. Ugrožena skupina su prematurna novorođenčad (manje od 1500 g) te djeca s bolestima praćenih malapsorpcijom masti.
5. PREVENCIJA SIDEROPENIČNE ANEMIJE – status željeza kod dojenčeta ovisi o statusu majke, pa je važna prevencija u trudnoći, posebice u zadnja tri mjeseca trudnoće. Posebno treba paziti na djecu hranjenu kravljim mlijekom. Na djecu vegetarijance, na nedonoščad, na djecu iz višeplodnih trudnoća, prije i poslije operativnih zahvata, te svu djecu školske dobi uz obaveznu laboratorijsku kontrolu.
Preporučuje se 1-2 mg Fe/kg tjelesne težine dnevno (u nekim slučajevima i do 4 mg/kg). Uz pripravke se uzima vitamin C da bi se poboljšala apsorpcija. Prevencija se provodi za dojenčad do kraja prve godine, a može se produljiti i na drugu godinu i za vrijeme pojačanog rasta kod djece školske dobi.
6. PREVENCIJA NEDOSTATKA KALCIJA – potrebe za kalcijem su značajno povećane u svim fazama rasta, znači kod onih najmanjih i u doba adolescencije kad je važno postići tzv. maksimalnu masu kostiju ‘peak bone mass’ što smanjuje rizik od osteoporoze u starijoj dobi.
Razdoblje adolescencije je vrlo važno, jer se u tom razdoblju stječu loše navike koje se odražavaju na ukupnu količinu kalcija u tijelu (jedenje tzv. junky food i pijenje velikih količina coca cole).
RDA vrijednosti: dojenčad do 6 mjeseci 400 mg, dojenčad do 12 mjeseci 600 mg, dijete od 2-12 godine 800 mg, adolescent od 12-24 godine 1200 mg. Sadržaj kalcija u nekoj hrani u miligramima na 100 grama. Najboljim izvorom kalcija smatraju se mlijeko i mliječni proizvodi. Međutim, danas mliječne namirnice, zbog visokog sadržaja masnoća nisu preporučljive za sve.
7. PREVENCIJA KARIJESA – unos fluorida. Fluor unosimo u naš organizam putem vode i kako voda u Hrvatskoj sadrži manje od 0,3 mg/l poželjan je dodatni unos fluora jer se kod nas ne provodi fluoridacija pitke vode.
Prilikom primjene fluorida treba biti oprezan radi moguće toksičnosti. Primjenjuje se 1 tableta od 0,25 mg fluora od 6. mjeseca života pa do navršene 5. godine. Od 6. godine se uzima 1 tableta od 1 mg dnevno i to kroz razdoblje od najmanje 200 puta u godini.
8. SOL U PREHRANI DJECE – dnevni unos soli je i kod djece i kod odrasli prevelik, te se upozorava na nužnost smanjenja unosa. Izuzetak je nedonoščad kod koje se najčešće pojavljuje hiponatrijemija.
Ines Buhač mag. pharm. i Tajana Buhač mag.pharm., univ.mag.pharm. voditeljice su Centara VIS NATURAE – savjetovališta iz fitoterapije i homeopatije.
Tel: 01/2420-485
Fax: 01/2420-485
Adresa: Zagreb, Kesterčanekova 2b
