U potrazi za dudom, voćem djetinjstva

Danas čujem sve više ljudi kako je u potrazi za voćem svoje mladosti. Sjećate li se voća po imenu dud ili murva? To je bilo voće koje sam ja pamtila iz djetinjstva, i dugo ga tražila. Jedino, mi smo to voće nekad zvali maline, samo s naglaskom na drugi slog u riječi, za razliku od standardnih malina koje izgovaramo s naglaskom prvog sloga.

Nekad, kako priča moja baka, gotovo svaka kuća tu selu je imala dud u svom dvorištu. Imali smo ga i mi, na gruntu mojih roditelja, ogromno stablo starog crnog duda. Svako jutro smo sestra i ja bježale pobirati svježe plodove koji su te prethodne noći popadali ispod duda…i naravno, uvijek smo se zaprljale, obojale dudom, a dud se teško ispirao s kože, još teže s odjeće. Plodovi su bile veliki, sočni, prefini… I u dvorištu bakinih sestra, nedaleko od nas, dvorište je krasio jedan stari bijeli dud, neopisivo sladak i medenog okusa. Naš crni dud nažalost porušio je jaki vjetar, a kod teta, bakinih sestra su srušili drvo….smetao im je životinjski svijet koji je isto tako volio dud, gusjenice i kukci…. i tako, malo po malo, nestao je dud iz našeg sela, i od mojih, i kod ostalih mještana… Nije bio podoban više s svojim svojstvima ostavljanja mrlja, i privlačenja gusjenica, kukaca i ptica.

Dugo sam maštala i sjećala se kako je to nekad bilo fino jesti plodove duda, ali nikad nisam razmišljala o tome da ga sadim…nisam još bila u toj fazi. Prije nekoliko godina, kad smo završili na otoku Molatu, oduševio me drvored crnog duda, taj prefini okus. I znala sam, to je to. Želim posaditi dud u svom voćnjaku. E da, pronaći ga…ipak malo teže. Znam da sam se raspitivala, istraživala…i ništa. I onda, jedno proljeće, u jednom trgovačkom centru, naletjela sam na sadnice crnog duda, kojeg li veselja.

Posadila sam dvije malecke sadnice, s veseljem kako će jednog dana izrasti i biti pune plodove. A vele, dok nešto želiš, ako dovoljno jako to želiš, to ćeš i dobiti. I dok sam nabavila te dvije sadnice duda, treća mi je sama izrasla na vrtu – ispao je plod ptičici iz kljuna dok je letjela iznad vrta. I taj sam dud presadila u voćnjak, ali nažalost, unatoč cvatnji, taj dud nije nikad rodio. Saznala sam i zašto: dud je jednodomna biljka, te može biti samo muška, ili samo ženska biljka, ili može jedna biljka sadržavati oba spola. Nažalost, ispalo je da je ta samonikla muški dud. A za inat, taj se je najljepše razrastao uz ostala 2 duda. Taj ću dud probati cijepiti reznicama duda koje znam da rađaju plodove..

I da, pred dvije sam godine dobila na poklon i jednu mladu sadnicu bijelog duda, i pronašla sam jedno divno ogromno staro stablo bijelog duda nedaleko mene, na jednoj zapuštenoj livadi.

Dakle, to je to, sve sam ih nabavila i našla. Prve sadnice koje sam nabavila malo sporije rastu, ali su rodile već unatrag 3 godine, i jako me to veseli. Koliko god malo plodova zasad bilo na tim voćkicama, veseli me sto rastu i što ću, jednog dana, kao davno nekad, jednog jutra pobirati mnoštvo popadalih sočnih plodova oko svog velikog krasnog duda.

Sve ostalo o uzgoju duda možete pročitati OVDJE.