"Tko god spasi jedan život, spasio je čitav svijet." (Talmud).
Ja krvarim. Jedne noći moje usamljeno srce krvari i samo mi žeđ za danom, samo mi sjećanje na bolje dane daje nadu…
Ja sam iscjelitelj. Radim kao terapeut, savjetujem ljude, iscjeljujem njihove rane (najčešće emotivne, također i tjelesne).
Nikada nisam to želio. Iskušao sam svakakva zanimanja, ali ovo nikada…
A kad mi se pojavila ta mogućnost, znao sam da je to moj poziv. To je moja duboka težnja. Iscjeljivanje je najjednostavnija i najprirodnija stvar na svijetu. Treba napraviti samo tri jednostavna koraka da bismo skoro pa bilo što mogli iscijeliti. Naravno, ne može se baš sve iscijeliti, no većina onoga što smatramo neizlječivim može.
A ta tri koraka su:
1. Preuzmi odgovornost za problem.
O kojem god problemu da se radi, to je tvoj problem. Prihvati ga. Tvoj je. Ne pripada nikome drugome. Čak i onda ako smatraš da je za to kriv netko drugi. Čak i onda ako želiš da to bude problem nekoga drugoga. Nije. Tvoj je i samo tvoj. Prihvati ga. Sagledaj ga.
Zamisli – doslovno – da je problem u tvojim rukama. Primakni ga očima i dobro se zagledaj u njega. To pripada samo tebi. Samo ti to možeš otpustiti. No najprije ga moraš prihvatiti.
Kad prihvatiš odgovornost onda više ne okrivljavaš druge, a ni ne bježiš više od tog problema. Znaš da je odgovornost za tvoju promjenu na tebi.
Često mi se netko javi i pita mogu li pomoći njihovom partneru, ili roditelju, ili prijatelju. Naučio sam da moj odgovor treba biti “Ne” u takvim situacijama. Da je ta osoba preuzela odgovornost za svoj problem, oni bi mi se javili. Ako nisu preuzeli odgovornost, ja im ne mogu pomoći. A ni ti.
Ne možemo natjerati ljude da se promijene.
2. Otkrij uzrok problema.
To nije toliko teško kao što se može na prvi pogled činiti, no ni toliko lako kao treći korak. No puno je lakše od prvog koraka.
Većina ne napravi ni prvi korak. Treba to priznati. Ako netko dođe do mene a da je napravljen taj prvi korak (osoba je preuzela odgovornost za svoj problem), da im gotovo uvijek mogu pomoći. A kad mi se takvi jave, ja ih izuzetno poštujem – zato što znam što je potrebno da bi se netko odlučio za takav korak.
Potrebna je poniznost, dostojanstvo i hrabrost. Potrebno je biti iskren prema sebi. Većina ljudi nema tu hrabrost, a upravo zbog toga je ovaj svijet u stanju u kojem jest… no više o tome za trenutak.
Postoji vrlo jednostavna formula za otkrivanje uzroka problema. Pratite problem (upotrijebit ćemo usporedbu sa stablom) do njegova korijena. Najviše grane problema su u glavi. Najpovršniji simptomi su u glavi (misli, vjerovanja, ideje). Deblo problema je u srcu (emocije). Korijen problema je u trbuhu (dublji osjećaji traume, stresa, straha, itd.)… a uzrok je reakcija na te dublje osjećaje koji su posljedica traume. Reakcija je instinkt preživljavanja.
Zapitajte se “kako se ja osjećam zbog ovog problema?” I zatim si nastavite postavljati to pitanje sve dok ne stignete do najdubljeg osjećaja. Onda se zapitajte: “Kada osjetim taj najdublji osjećaj, što želim učiniti?”
Odgovor će biti instinkt preživljavanja – gotovo svi naši problemi ukorijenjeni su u našim instinktima preživljavanja. No postoje i iznimke od tog pravila – sekundarna korist je najčešća takva iznimka. No ako raščistite sekundarnu koristi (proces je gotovo isti kao ovaj opisan iznad) onda vrlo često problem trenutačno nestaje.
>> Dođi na predstavljanje RPT metode 7. ožujka u 19 sati u Knjižaru Profil u Bogovićevoj
3. Iscijeli uzrok.
Taj korak je toliko lagan da je to skoro pa smiješno. Da, tako je. Iscjeljivanje je lako.
Preuzimanje odgovornosti je teško. Pronalaženje uzroka je pomalo komplicirano, no kad znate kako se to radi, onda je i to dosta lako. No iscjeljivanje korijenskog uzroka gotovo svih naših problema (instinkta preživljavanja koje osjećamo u trbuhu) je igrarija.
Uzrok problema je podsvjesna blokada. Da budemo sasvim točni, blokada je podsvjesna povezanost između sigurnosti i preživljavanja te instinkta (to može biti instinktivna reakcija bijega, borbe ili skamenjenosti).
Dakle, ako je priroda problema podsvjesna, to ćemo iscijeliti jednostavno tako što ćemo to osvijestiti. Jer mi smo u biti čista svjesnost. Svjetlost. A blokada je poput sjenke. Na isti način kao što sjenka nestaje kada je osvijetlimo, tako se i podsvjesne blokade iscjeljuju kada na njih bacimo svjetlost naše svjesnosti.
To je svjesnost u akciji, a moć tog postupka ne može se riječima opisati. Prilikom iscjeljivanja nečije blokade, ja nas oboje dovodim u stanje prisutnosti (ovdje i sada), a zatim prepoznajemo i prihvaćamo blokadu. Naša zajednička svjesnosti (odnosno svjetlost) koja padne na blokadu (sjenku) učini da ona jednostavno nestane.
Blokade su kukavice. Udare u bijeg kada ih otkrijemo. Zapravo, jedva čekaju da ih otkrijemo pa da mogu pobjeći. Savjest im nije čista jer im tu gdje jesu zapravo nije mjesto. Ono što tu pripada jest čista svjesnost. Kada otklonimo blokadu ona čista svjesnost opet može prirodno, spontano i radosno zračiti.
Ovo o čemu pišem ja najvažnije na svijetu! Ništa nije hitnije od toga. Ništa ne treba našu pozornost, vrijeme i energiju više od toga. Svijet je u stanju u kojem jest zato što je čovječanstvo podsvjesno motivirano uglavnom instinktima preživljavanja. Jednom riječju: strahom.
Kao vrsta, ponašamo se tako kako se ponašamo (ratovi, zlostavljanja, pohlepa, licemjernost, korupcija) ne zato što smo po prirodi zli. Naprotiv, mi smo po prirodi dobri – naša srž je čista dobrota,božanska dobrota).
No naša unutarnja dobrota zagađena je upravo onime što nas čini toliko inteligentnim bićima. Našim mislima. Negdje na svom evolucijskom putu ljudska su bića zaboravila kako da brzo i lako otpuste svoje traume (divlje životinje to čine prirodno). Umjesto toga smo naučili kako da zadržavamo traume. A instinkti koji su nam pomogli da preživimo neku traumu postaju zamrznuti i ostaju trajno uključeni.
I tako našim životima vladaju podsvjesno isprogramirane tendencije prema borbi (osvajanju, uništavanju, ubijanju, svađanju, sukobljavanju, pobjeđivanju, itd.), bijegu (skrivanju, bježanju, pasivnosti, itd.), te okamenjivanju (tupost, paraliza, ukočenost, stezanje, itd.).
To je razlog zbog kojega možete biti osoba s visokim duhovnim težnjama, a ipak imati zdravstvene, emocionalne ili psihološke probleme. Razlog je nešto u vašoj podsvjesti na što se spotičete i što utječe na to da se vaša prava priroda ne može prirodno ispoljavati. Sve se svodi na instinkte preživljavanja.
Kad nas dovoljno iscijeli te blokade, siguran sam da ćemo ostvariti mir na Zemlji, jer miroljubivost je prirodna životna težnja. Rat je odstupanje od normale, poput ubojstva. Smrt, ubijanje, bolesti – to nisu odstupanja – to su prirodni i potrebni aspekti življenja. No rat, ubojstva, korupcija i zlostavljanja posljedica su neotpuštenih i neiscijeljenih trauma.
No imamo način kojim možemo stvoriti novo društvo, novu Zemlju, novo čovječanstvo. Iscjeljivanje sebe pravi je aktivizam u zaštiti okoliša. To je i politički akt. To je iskaz Ahimse (nenasilja) i Satye (istinoljubivosti) i suosjećanja.
Iscijelimo sebe i jedni druge.
Iscijelimo srce čovječanstva koje krvari i jauče tražeći od nas da se međusobno prestanemo zlostavljati.
*S engleskog preveo: Nenad Maljković