Dobar dio svog života (gotovo do fakulteta) osjećao sam se poprilično usamljeno i neshvaćeno. Iako sam poznavao puno ljudi i mnogi su se rado družili sa mnom, kao da sam se stidio dijela sebe za koji sam osjećao da je sasvim drukčiji i sasvim „neuklopljen“ u okolinu u kojoj sam živio. Taj dio mene, koji sam se sramio pokazati, osjećao se kao da je došao s nekog udaljenog planeta. Naravno, shvaćao sam kako je potrebno ponašati se i kakvu priču pričati da bih prema van djelovao kao „razumna“ osoba, no to mi sve skupa nije imalo apsolutno nikakve logike.
Samoća i kontemplacija
Taj dio mene, koji sam se sramio pokazati, imao je potrebu puno vremena provoditi u samoći jer sam jedino tada mogao prepoznati i otpustiti razne misli i emocije te razne energije koje sam poput magneta „skupljao“ na sebe iz svoje okoline. Tada još nisam znao kako ih propustiti kroz sebe. Nakon puno godina „skrivanja“ počeo sam jasno osjećati da se u meni stvorila golema količina nerealizirane energije s kojom sam morao nešto učiniti.
Tu je energiju trebalo potisnuti nekamo duboko u sebe i praviti se kao da nikad nije ni postojala ili je prestati skrivati i započeti izražavati na vidljiv način. Oba su izbora djelovala zastrašujuće i riskantno. Treća opcija, međutim, nije postojala pa sam morao nešto izabrati.
Svi aspekti mene
Nakon silnog previranja napokon sam odlučio dopustiti si biti svoj i započeti izražavati cijelog sebe – a ne samo one aspekte za koje sam znao da „prolaze“ – neovisno o posljedicama. A onda se dogodilo nešto vrlo zanimljivo. Na vlastitoj koži shvatio sam da to uopće nije ni približno strašno koliko sam mislio! Da stvar bude zanimljivija, upravo taj dio mene, kojeg sam se sramio i vješto ga skrivao (i redovito ga se odricao u javnosti), danas mi je najdraži. „On“ je kreativac i vizionar koji se usudi sanjati, riskirati, istraživati nepoznato i biti ranjiv. Jasno mi je da se bez „njega“ ne bih usudio poduzeti razne korake i donijeti neke izbore koji mi danas puno znače.
„On“ je poput karike koja mi je sve vrijeme nedostajala kako bih stvorio jasniju sliku i potpunije iskustvo. Jasno mi je da bez prihvaćanja i dopuštanja sebi da izrazim taj dio ne bih mogao prepoznati i osvijestiti što na svijetu moja duša uopće želi iskusiti i istražiti. „Blago koje tražiš, skriva se u spilji u koju se bojiš ući“, kazao je poznati mitolog Joseph Campbell. Stoga, ako osjećate kako redovito negirate važne aspekte sebe zbog srama jer ste drukčiji, potencijalnog sukoba sa svojom okolinom te raznih drugih strahova, onda razmislite o sljedećem…
Usudite se ispričati svoju priču
Možda smatrate da će vas prosuđivati i kritizirati ako se usudite izraziti pojedine aspekte sebe, no čim ljudi uvide da se usudite živjeti svoju priču, oni će promijeniti način na koji vas gledaju. Što jasnije pokažete svijetu tko ste i što više s tim budete načisto, svijet će vas više cijeniti. Možda se neće složiti s vama i vašim pogledima na život, ali znat će da ste osoba koja ima hrabrosti živjeti svoju priču pa će vaši izbori sami po sebi zatvoriti usta svima onima koji u sebi znaju da se ne usude biti svoji. A vjerujte mi, do četrdesete se godine ljudi mogu samozavaravati na razne načine, ali nakon toga svatko točno zna kakve je izbore za svoje izražavanje donio i koliko se zaista usudio živjeti svoju priču – i tu nema iznimke.
I zato, dopustite si izraziti pravog sebe jer je to vaš glavni zadatak. Neće biti lako, niti se može dogoditi preko noći, ali je ostvarivo. Nitko vas neće nagraditi za to što ste se ustručavali živjeti svoju priču.
Pročitaj i ovo:
- Tomislav Tomić: 3 pitanja pomoću kojih ćete otvoriti novo životno poglavlje
- Tomislav Tomić: Kako s lakoćom dobiti ono što želite?
- Tomislav Tomić: Što učiniti kad nestane tlo pod nogama…
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
