Vjerojatno i sami u neposrednoj blizini imate osobu koja vam se zaleti u zagrljaj čim vas vidi i onu koja zazire od bilo kakvog oblika fizičkog kontakta. No što prethodi takvom ponašanju i tko odlučuje kojem ćemo ‘taboru’ pripadati? Glavni krivac je, čini se, genetika. Nedavna studija sa Sveučilišta u Arizoni se odlučila pozabaviti pitanjem zašto su neki ljudi prirodno skloniji fizičkom kontaktu, posebno ako postoji predispozicija koja se može povezati s genetikom.
Dakle, utječu li naši geni na naše izražavanje naklonosti?
Prema radu objavljenom u Communication Monographs u svibnju, genetika igra ulogu u tome koliko su privržene žene, ali čini se da se povezanost ne odnosi i na muškarce. Pitanje koje je pokrenulo ovu studiju je glasilo: Što je odraz u privrženosti i fizičkoj naklonosti pojedinca? I je li neki dio te varijacije genetski uvjetovan?
Istraživanje je pokazalo kako naklonošću prema fizičkom kontaktu kod žena 45% upravljaju nasljedni faktori, a da je 55% povezano s odgojem. Isto nije pokazalo značajan genetski utjecaj kod muškaraca. Njihovim sklonostima upravljaju isključivo vanjski čimbenici – poput medija, osobnih odnosa i drugih životnih iskustava.
„Postoji snažna temeljna pretpostavka da su razlike u društvenom ponašanju ljudi naučene i da su rezultat utjecaja vanjskih čimbenika“, izjavio je profesor Kory Floyd, jedan od kreatora studije, „Studija poput ove nam omogućuje da razlike sagledamo iz drugog kuta, onog koji je genetski uvjetovan.“
Studija je promatrala 464 para odraslih blizanaca, jednojajčanih i dvojajčanih, polazeći od pretpostavke da će, ako genetika zaista igra ulogu, identični blizanci pokazati više sličnosti radi identične genetike.
Od sudionika studije se tražilo da procijene skup izjava koje su sastavili znanstvenici s ciljem utvrđivanja kojoj skupini fizičke naklonosti oni pripadaju. Otkrili su kako su jednojajčani blizanci, pogotovo ženski, pokazali sličnije rezultate od dvojajčanih.
Što se događa kad nismo u mogućnosti izražavati naklonost?
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da za žene genetika utječe na izražavanje naklonosti. Ali znanstvenici ne smatraju kako ovi rezultati služe kao krajnje objašnjenje: “Naši geni nas jednostavno predisponiraju za određene vrste ponašanja; to ne znači da ćemo se automatski uključiti u takva ponašanja”, rekao je Floyd. “I to sigurno ne znači da nemamo kontrolu nad njima.”
Prema Floydu, oni koji imaju izraženu predispoziciju za fizičkim dodirom teže podnose razdvajanja od voljenih i poštivanje mjera ograničenih dodira, koji su bili aktualni za vrijeme pandemije. Druga su istraživanja pokazala da postoje trajni utjecaji nedostatka fizičkog dodira.
„Baš kao što nas redovna glad podsjeća da svom tijelu ne dajemo dovoljno hranjivih tvari, ‘glad na koži’ nas podsjeća da ne dobivamo dovoljno dodira“, kaže Floyd.
To može dovesti do depresije, stresa i tjeskobe do poteškoća sa spavanjem i izbjegavanjem veza. Pa ako baš i niste obožavatelj fizičkog dodira, nemojte zanemarivati tu stranu ljudskosti koja leži u svakome od nas – pomazite psa, mačku, zagrlite jastuk. A ako se umjesto pozdrava volite zagrliti, trenutno je bolje da pronađete neku sredinu i prakticirate mjere socijalnog distanciranja. Bolja vremena će doći, a s njima i bezbroj novih zagrljaja i poljubaca.
Pročitaj i ovo:
- Studija pronalazi vezu između negativnih misli i razvoja ovih bolesti
- Cjelovite žitarice mogu smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2, otkriva studija
- Studija je otkrila da ova vježba pomaže kod pamćenja, čak i kad ono već blijedi
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
