Sandra Babac u Poljicama pokraj Zadra uzgaja svoje smokve, već 17 godina i prerađuje ih u ukusne džemove koji na tržište stižu pod brendom „Šinjorina Smokva“. Ova pionirka ekološke proizvodnje uzela si je za zadatak vratiti se korijenima, tradiciji i zemlji, ali i širiti svijest o važnosti ekološke poljoprivrede, a u nedjelju (6. lipnja 2021.) ćete je moći gledati i kao protagonista treće emisije ‘Dulum zemlje’ koja će se prikazati na prvom programu HRT-a.
Šinjorina Smokva je već 17 godina na hrvatskom tržištu. Smatrate li se pionirima eko proizvodnje u Hrvatskoj?
– Mi smo pioniri u koječemu, pa tako i u ekološkom pristupu uzgoja voća i njegovoj preradi. Nažalost, eko predznak je i dan-danas čuđenje u svijetu. Da su životni i poslovni principi posloženi kako valja, to bi bio jedini ispravan način bavljenja zemljom i proizvodnjom hrane. Mnogi se danas pitaju “što je to ekološko?”, ne bi li umanjili njegovu važnost i značaj, a to potkrjepljuju raznoraznim vanjskim faktorima i utjecajima, no jako dobro se zna što se smije, a što ne smije u ovakvom načinu rada. Kad vidite eko-markicu barem možete biti mirni jer kod nas nema nikakvih pesticida, herbicida, insekticida ili npr. umjetnih gnojiva…
Nosi li ovakav način proizvodnje rizike?
– Ovakav način proizvodnje nosi određene rizike, ali zato proizvod ima dodanu vrijednost i u našem slučaju vrijedi ona izreka “neka hrana bude tvoj lijek, a lijek hrana”, a može i ona “bolje spriječiti, nego liječiti”.
Svih ovih godina imala puno upita o smokvama i znam da je dosta ljudi krenulo našim stopama. Neobično je da sam od totalne neznalice, ‘selske dotepenke’, s vremenom postala – autoritet (smijeh).
U traileru 3. epizode dokumentarne emisije Dulum zemlje posvećene vašoj Šinjorini Smokvi kažete da je povratak korijenima, tradiciji i zemlji pravi put. Zašto?
– Dio odgovora na to pitanje daju situacije u vremenima krize, kao što je i ova s kovidom. Selo je, zbog nametnutih mjera, pretrpjelo manje stresa od grada, ali sela, nažalost, sve više gube vlastiti identitet i to je ono protiv čega se treba boriti, dakle, hvatati korak s vremenom, ali i osvješćivati ljude o važnosti i vrijednosti tradicije. Ne zapuštati poljoprivredno zemljište, znati isplesti čarape i proizvesti hranu u svom vrtu, biti na neki način samodostatan, a ne ići u trgovački centar po peršin. U Austriji su Ministarstvo poljoprivrede i turizma jedan resor, a kod nas…kao da se sramimo zemlje i seljaka. Kad govorimo o autohtonoj hrani naravno da je to nešto što turista zanima, hamburgere i pizzu može pojesti bilo gdje, ono što se pamti su okusi i doživljaji. To govorim iz prve ruke jer sam i sama certificirani vodič za cijelu Dalmaciju. Također, iz prve ruke mogu reći da su Francuzi oduševljeni sa Šinjorinom Smokvom i vole je jesti uz foies gras, no vlasnik jednog trgovačkog lanca je rekao da, bez obzira na kvalitetan proizvod, nema namjeru uvesti stranu marmeladu dokle god na polici ima svoju vlastitu, francusku. Čini mi se da premalo učimo od drugih…
>> Goran Vrabec, direktor OPG-a ‘Volim ljuto’: “Poljoprivrednici moraju razmišljati poduzetnički”
Kako biste usporedili godinu u kojoj ste počeli i danas kada, čini se, ljudi se okreću sve više ekološkoj proizvodnji?
– Svijest o ekološkoj proizvodnji raste, ali percepcija potrošača i dalje nije na razini. Odjel za ekološku poljoprivredu pri Ministarstvu poljoprivrede trebao bi biti najpropulzivniji odjel, s kontinuiranom i fokusiranom edukacijom, promocijom, marketingom, povezati se s Ministarstvom obrazovanja i ući u školske klupe, vratiti domaćinstvo, naučiti djecu uzgojiti biljku, pripremiti hranu, organizirati škole u prirodi, terenske nastave, itd. ne provoditi isključivo kurikulume i standarde EU, nego napraviti najbolje za sebe i svoje. Svi smo dio sustava “spojenih posuda”, a da ne spominjem trgovine kod nas. Šinjorine Smokve nema u nijednom respektabilnijem lancu eko hrane u Hrvatskoj, niti na polici s eko predznakom.
Preselili ste s obitelji iz Zagreba u Poljica kraj Zadra, jeste li se poželjeli vratiti poslovima koje ste radili?
– Postoje trenuci kad se propituješ ima li smisla u ovome čime se baviš, dogodi se i da požalim što sam nas “uvalila u muku” koja ne daje uvijek adekvatan feedback, no bivšim poslovima bih se mogla baviti komplementarno, sporadično, što se tu i tamo zna dogoditi. Posljednjih godina sam paralelno radila kao turistički vodič, ali sam pokrenula i 10 godina organizirala Festival smokava u Zadru i okolici što je bila nadogradnja posla promotorice Zagrebačkog plesnog ansambla i Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu koje sam također radila nekih desetak godina.
Osim smokve širili ste ponudu pekmeza koji prodajete pod etiketom. Od čega se sve može kupiti Šinjorina Smokva i imate li uvijek sve vrste u prodaji?
– Naš bazični proizvod je Šinjorina Smokva, ali i ostale okuse radimo na isti način – ugušćujemo ekološki uzgojeno voće u vlastitom soku do određene konzistencije. Ne dodajemo apsolutno ništa. Od okusa imamo višnju marasku, šljivu, dunju i mandarinu, cjelovitu, ugušćenu s korom. Prerada je sezonska, ne koristimo smrznuto, sušeno voće ili polu prerađevine. Količine su ograničene ali dostatne. Imamo mali izvoz u Švedsku već godinama ali tražim još kvalitetnih partnera i neka nova prodajna mjesta s obzirom da je turistički sektor stao s plasmanom Šinjorina eko pekmeza koji spadaju ne samo u zdrave, ekološke, dijetetske delicije, već i u gastro-suvenire.
Da ne otkrivamo previše, ali i pozovemo gledatelje da ovu nedjelju gledaju Dulum zemlje, recite nam ukratko što je najvažnije u ovakvom poslu? Je li to predznanje, edukacija, ne odustajanje, podrška obitelji?
– Sve pomalo. U našem slučaju život na selu nije uvijek idila, ali vrijeme drugačije teče nego u gradu. Uostalom, nadam se da će vrijeme pokazati da sve ovo nije bilo uzalud.
Nadam se i da će gledatelji u našoj priči prepoznati ono što smo prepoznali mi, a i možda odlučiti učiniti nešto slično ili se barem pokrenuti ako onime kako sada žive i rade nisu zadovoljni. Put nije jednostavan, ali je za nas bio pravi.
O Dulumu zemlje
Dulum zemlje je dokumentarističko putovanje kroz priče o počecima, razočaranjima, ustrajnosti, motivaciji, inspiraciji i uspjesima ljudi koji su se zahvaljujući vizionarstvu i želji za promjenom vratili zemlji te trudom i radom proizvode izvrsne, čak jedinstvene proizvode te mnogima mogu biti i jesu motivacija i primjer.
Prateći četiri zasebne jednosatne epizode gledatelji će otkriti četiri različite, a na momente vrlo slične osobne, ali i priče čitavih obitelji koje se bave ekološki održivom poljoprivredom.
Od nedjelje, 9. svibnja tako otkrivamo tko su kozar i sirar Aleš Winkler, Goran Vrabec – čovjek inspiriran papričicama i strastveni ljubitelj ljutog, tko je „Šinjorina Smokva“, odnosno Sandra Babac te upoznajemo Pelješac iz jednog novog ugla, kroz prizmu vrhunskog vinara Denisa Bogoevića Marušića.
Više o dokumentarnoj seriji otkrijte na kanalima društvenih mreža Duluma zemlje – Facebook i Instagram, a emisiju možete pogledati i na platformi HRTi.
Pročitaj i ovo:
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
