Postoje samo dva načina izlječenja.
Prvi se naziva placebo, i doista postoji. Ogromna količina vremena, novca i istraživanja to je dokazala. Ovaj video nudi fascinantan pogled na moć placebo efekta.
I postoji mnogo načina na koji placebo može pokrenuti promjenu u vama.
To bi mogao biti liječnik u bijeloj kuti.
To bi mogle biti plave pilule.
To bi mogao biti iscjelitelj.
Da, neki iscjelitelji / metode liječenja, ako smo iskreni, nisu ništa više od placeba.
To zvuči pogrdno, ali zapravo nije – zato što oni čine mnogo dobra u svijetu. Oni pomažu mnogim ljudima da se osjećaju bolje – oko 30 % svojih klijenata, da budemo precizni.
Međutim, placebo efekt je zapravo metoda flastera, čak i ako pomaže. To ne možemo nazvati ‘ozdravljenje’ jer izvorni uzrok problema ostaje – čak kad se simptomi povuku, uzroci obično nisu riješeni.
To je ono što razlikuje placebo od stvarnog iscjeljenja.
Stvarno ozdravljenje je rezultat iskorijenjivanja uzroka problema. Kao korov u vrtu. Samo ako ga iščupate ćete ga se riješiti.
I, kao što sam napisao prije, prvi korak prema istinskom iscjeljivanju je preuzeti odgovornost za taj problem. Ovaj je tekst posvećen upravo tom prvom koraku: preuzimanju odgovornosti.
U korijenu svih naših problema je trauma.
Međutim, ne trebate preuzeti odgovornost za traumu samu po sebi – trauma je u prošlosti, i vi najvjerojatnije niste odgovorni za to. Ono za što ste vi odgovorni je kako ta trauma i dalje utječe na vas.
Ne možete se vratiti u prošlost i izbrisati traume. No, možete u sadašnjosti u potpunosti iskorijeniti vezu između traume i učinka koji ostavlja na vas.
To nosi ponavljanja: morate postati u potpunosti svjesni povezanosti između prošle traume i sadašnjih simptoma.
I to je bit pravog ozdravljenja: biti svjestan.
Jedini problem je – to nije lako postati i biti svjestan vaših vlastitih podsvjesnih ‘stvari’.
Dobar iscjelitelj jednostavno olakšava ovaj proces, vodeći vas dok tražite, osvješćujete i iskorijenjujete podsvjesne blokade. A rezultat je da postanete još svjesniji, još prisutniji.
U stvari, riječ ‘iscjelitelj’ je potpuno pogrešan naziv. Jer rana uvijek dolazi iznutra. ‘Iscjelitelj’ samo olakšava. Iako zvuči jednostavno, za to je potrebna prilična vještina.
Ako još niste preuzeli odgovornost za svoje probleme, onda ste ili zauzeti potragom za placebom ( "izliječi me!"), ili pokušavate sebe uvjeriti da problem ne postoji – preko rastresenosti, kompulzivnog ponašanja, ovisnosti itd.
Vi ćete pronaći iscjeljenje tek kada počnete preuzimati odgovornost.
U međuvremenu ste samo uhvaćeni u igru sa samim sobom (i svijetom oko sebe).
Pa kako to izgleda kada preuzmete odgovornost?
Kada počnete stvarno preuzimati odgovornost, događa se niz stvari:
1. Prestajete okrivljavati druge. Počinjete otpuštati ljutnju i krivnju koje su do sada bile divan izgovor da ne preuzmete odgovornost!
2. Počinjete otpuštati sve što vas je dosad opterećivalo jer se konačno želite posvetiti zdravlju i slobodi.
3. Vaša želja za zdravljem i slobodom postaje pokretačka snaga u vašem životu – u tolikoj mjeri da se nećete zaustaviti dok ne ostvarite svoj cilj.
4. Možete zaista vidjeti svoju vlastitu snagu, priznajući da na isti način kako ste stvarali i održavali vlastitu slomljenost, sad ste u mogućnosti pridonijeti vlastitom ozdravljenju. Iznutra.
Želim biti vrlo jasan: reći da netko sam pridonosi stvaranju i održavanju problema nije isto kao i okrivljavati žrtvu.
Krivnja nije problem za mene. Kod krivnje je stvar o osuđivanju, a ja pokušavam ne suditi. Djelomično zato što sam kroz sve to i sam prošao i znam kako je to biti slomljen. Opet i opet. Znam da nisam svjesno odabrao svoju slomljenost – znam da sam bio uhvaćen u igru sa svojom podsviješću. A dijelim duboku sućut za bilo koga tko je uhvaćen u istim igrama jer znam koliko to teško može biti.
Dakle, ne postoji krivnja. Nema osuđivanja.
Da, svi mi ‘bijemo tešku bitku’. Svi radimo najbolje što možemo.
Svatko od nas, doista.
