Priroda liječi – kolumne svibanj

 

 

 

Jednako kako se, s prvim proljetnim suncem s visokih planinskih vrhunaca otapa snijeg od kojeg nabujaju rijeke koje očiste sve pred sobom, tako i naše tijelo u proljeće ima potrebu ukloniti suvišne i štetne tvari koje smo u njega marljivo ubacivali preko zime.

 

Za tu, zapravo, vrlo jednostavnu fiziološku potrebu posljednjih je 50-tak godina osmišljen veliki broj pripravaka i tretmana, mediji nas svako proljeće podsjećaju na važnost detoksikacije, a mi sanjamo puste snove o vikend odmoru u spa odmaralištu u kojem nas nude tropskim voćem i algama. 

 

Čini se da smo pomalo zaboravili kako naše bake i djedovi nisu odlazili u wellness centre, ali su zato jeli radič, medvjeđi i mladi luk, šparoge – svu onu hranu koja se, s veseljem primjećujem, ponovno vraća na tržnice. 

 

Iz tog razloga, kada me netko od čitatelja upita kako napraviti proljetnu detoksikaciju volim reći da samo neka slijedi ritam prirode. Uberi radič kada nikne, napravi pesto s medvjeđim lukom, jedi šparoge i artičoke dok im je sezona, napravi si hrpu mlade salate…

 

A u slučaju da doista postoji potreba za konkretnijim čišćenjem, ili zbog liječničkih nalaza ili stoga što tako sami osjećate, ne treba posebno predstavljati dva izvrsna proljetna čistača koji rastu svuda oko nas: koprivu i maslačak. Prava fitoterapijska kura detoksikacije provodi se tri puta dnevno kroz tri tjedna s čajem koprive, pauzira se tjedan dana i potom se tri tjedna pije čaj od korijena maslačka. Kopriva će pročistiti i osnažiti bubrege i donijeti organizmu elemente u tragovima, a maslačak će pročistiti jetru, potaknuti izlučivanje žuči, uravnotežiti probavu, a možda sa sobom odnijeti i koju kilicu viška – što svakako, nekima od nas, neće biti na odmet. 

 

 

 

 

 

 

 

Kao i veliki broj čitatelja koji će pročitati ove retke, i ja se često sjetim vremena u kojemu su se stvari odvijale sporije, nekako u ritmu prilagođenijem čovjeku, u kojemu se juhica na štednjaku krčkala tri sata, a ne tri minute. Sjećate se? Nekada nismo, kao danas, lijegali sa stresom, budili se sa stresom, radili desetak sati dnevno, dane provodili u jurnjavi. Malo pomalo, ali takav ritam nas je prisilio da potražimo instant rješenja u gotovo svim aspektima našeg života. Kako na poslu i u kuhinji, tako i u – liječenju. 

 

Slušam neki dan na radiju reklamu o antihistaminicima koji uklanjaju simptome proljetne alergije – popiješ tableticu i problem riješen. Instant. Oči ne peckaju, nos više ne svrbi i nije začepljen, manje se kiše. Simpatični glasovi na radiju rekli su sve o tome kako će se simptomi povući, ali niti riječi o tome kako će alergija i dalje ostati prisutna te da će tijelo i nadalje burno reagirati na bezopasnu tvar iz okoliša i zagorčavati nam uživanje u proljetnim danima. 

 

U prirodi općenito ne postoje instant rješenja za kronične bolesti pa tako niti za alergije. Ne postoji čarobni štapić ili biljna tabletica koja će ukloniti sve simptome, ali postoji nešto drugo – postoje ljekovite biljne tvari koje će, ako se uzimaju mjesecima prije same sezone alergija, pripremiti tijelo i polako modulirati preburno reagirajući imunološki sustav. Obično savjetujem barem 4-5 mjeseci prije same sezone alergija popiti dvije trotjedne kure čaja od korijena čička, maslačka ili tinkturu lista artičoke kako bi se jetra i žuč pročistili i potom nastaviti s uzimanjem hladno prešanog ulja crnog kima koje djeluje protuupalno, ublažava burnu imunološku reakciju i značajno prevenira i ublažava sve simptome alergije. Crni kim se pije se u dozi 1-5 ml dnevno nakon obroka. 

 

 

 

 

 

 

Prolazim neki dan tržnicom, a sitna mi suhonjava bakica naboranom rukom nudi stručak medvjeđeg luka: „Zemite si gospa, samo tri kune je, dva za pet, najte se bojati!“ „Ne bih, hvala“, kažem baki, ali ne zbog straha već stoga što mi medvjeđi luk već ide na uha van. Jeli smo ga u pašti, kao namaz, u juhi, s jajima, u salati. Pospremila sam deset teglica pesta za zimnicu i sad mi ga je stvarno već pomalo dosta. A znate i sami na što je bakica mislila i zašto bi se medvjeđeg luka uopće trebalo bojati – punilo je novinske stupce prošlih tjedana. Zbog kobne zamjene medvjeđeg luka (Allium ursinum) mrazovcem (Colchicum autumnale) – biljkom koja sadrži otrovni alkaloid kolhicin, na liječenje je primljeno šest osoba dok su dva starija gospodina nažalost preminula.

 

Zamjena te dvije biljke je moguća, jer u mlađem stadiju razvoja biljke listovi mrazovca i medvjeđeg luka doista nalikuju jedan na drugi, međutim berači nisu znali da medvjeđi luk mora mirisati slično češnjaku dok mrazovac nema takav miris. Uz to nisu znali niti da medvjeđi luk raste najčešće u polusjeni šume i cvate u proljeće, a mrazovac na livadama i pašnjacima i cvate ujesen. Niti da se medvjeđi luk, osim s mrazovcem, može zamijeniti i s đurđicom.

 

Očito je da nisu znali čim je došlo do ovakvog trovanja. Zato bi se, kada je branje u pitanju, uvijek trebalo pridržavati one „Što ne poznajem, ne berem!“ pa vas pozivam, ako vas doista zanima naučiti nešto više o samoniklom bilju, da ne ostavljate stvari slučaju! Postoje odlične knjige za prepoznavanje koje će vas upozoriti na slične vrste, zamolite nekog znalca da vas prošeće s vama livadom ili šumom, botanički vrtovi su širom otvoreni, a možete se javiti i brojnim udrugama koje organiziraju odlaske u prirodu. Jer, prirode se ne morate bojati, ali neznanja – itekako.

 

 

Andrea Šitum, urednica portala Naturala.hr, fitoterapeutkinja