Na Međunarodni sajam knjiga u Frankfurtu, najvažniju svjetsku godišnju manifestaciju posvećenu knjizi, otišla sam u najboljem mogućem društvu, s Alis Marić – blogericom Čitaj knjigu – koja par godina žari i pali regijom svojom ljubavlju prema knjigama. Hodati među izdavačima s Alis znači imati kompas u svijetu književnosti. Svaki je štand značajan, Alis fotka sve što stigne, knjige dodirne posebno nježno, a posebno je oduševljena njemačkim paviljonom. Složit ću se s njom. S baš svime.
U Frankfurt smo išle same. Iako su knjige koje smo predstavljale bile izložene na hrvatskom štandu, nisu bile značajno istaknute u tom moru svega, mada je cijelo događanje pompozno najavljivano. Sedam posebnih autora nije dobilo pažnju kakvu je zaslužilo. Kao ni mi ostali, ali to u našoj zemlji zaista nije čudno – kultura je margina svega, društvo nam je izgubilo dušu. No, kako god bilo, ja sam krenula sa samo jednom namjerom – odvaliti se od hodanja i traženja pravih kontakt adresa za knjige koje pišem. Kao i Alis – i mi smo imale svoje veličanstvene autore: Ingrid Divković, Rosie Kugli i mene.
U Frankfurt smo stigle navečer, malo lutale tražeći stan koji smo iznajmile preko Airbnb-a te požurile u lokalni restoran na večeru. Tajlandski. Nakon tri dana u Frankfurtu uz doručak, ručak i večeru po restoranima, ja kao vegetarijanka nisam ni trenutak bila gladna. Prosječni ručak s pićem u ovim restoranima stajao me je 10-15 eura. Uz taj tajlandski prvu večer, indijski pa vijetnamski (koji me totalno oborio), naišle smo i na marokanski u samom centru grada pa smo ovo popodne u koje pišem blog, uz šetnju Mainom, potrošile jedan dio slatkih kalorija. Naš je stan bio smješten u istočnom dijelu grada, 15 minuta lagane šetnje uz rijeku. Iako nije nužno, metro je uvijek iza ugla.
A sajam? Ako ste bili na Interliberu, ovo je pet puta veće zdanje, ogroman kompleks od 6 paviljona koji se koriste za Frankfurt Book Fair, s time da šesti paviljon ima tri kata, a peti dva. Za knjigoljupce, raj. Pravi raj! Za agente ili autore, super polazišna točka za upoznavanja izdavača iz cijelog svijeta. Mada sam izdavače iz SAD-a vidjela samo na jednom mjestu. U svakom slučaju, tenisice ili udobne čizme su obavezne, tri sata svakodnevne šetnje (izmjerio Bellabeat – Leaf) uz pauzu za čaj/kavu ili ručak.
Ako niste ugovorili sastanak na sajmu ranije, možete se kao i mi potruditi doći do pravih kontakata koje će vam na info štandovima vrlo lako dati svaka asistentica. Uglavnom, za mene je ovo bilo plodonosno, tri dana čiste uživancije, brdo knjiga u paviljonima, od kojih nas je najviše impresionirao onaj njemački. Ideje za uređenje štandova, rješenja naslovnica, uveza, promocije – to je ono što će vas dodatno impresionirati. Nas definitivno je.
Knjige smo, doduše, kupile u knjižarama u gradu jer se na sajmu prodaju samo za vikend. Ali vraćam se pod rukom s Goetheovim pjesmama iz Goethehaus (muzeja i kuće) te s dva bestselera na engleskom jer njemački ne govorim.
Zaključak je jasan: vraćam se dogodine, svakako – jedan sastanak već je predbilježen.
Pronađi Leu na Facebooku.
