Putovanja su mu u genima, odnosno način života na koji je naučen od malih nogu. Tako nam na početku našeg razgovora otkriva jedan od sve popularnijih travel blogera u Hrvatskoj Nikola Brzak. Njegov blog Brzi putopis relevantna je stranica na kojoj entuzijasti za putovanja traže nove ideje i savjete kako bi ‘istražili svijet putopisne čarolije, gdje svaka destinacija postaje priča za pamćenje.
Porijeklom vojvođanski Mađar, Nikola je rođen u Novom Sadu, a zatim je živio u Budimpešti pa kasnije Čakovcu i Zagrebu, ta su mu putovanja između Hrvatske, Mađarske i Srbije još od malih nogu postala rutina.
“Moja baka Klara je puno putovala iz poslovnih razloga pa me često vodila sa sobom, a umjesto materijalnih poklona, uvijek joj je bio cilj darovati mi uspomenu, pokazati mi svijet, upoznati me s drugim kulturama. No, moja ‘opsesija’ putovanjima započela je 2015. godine kada smo zajedno otputovali u Pariz. To mi je ujedno bio i prvi let u životu. Nikada neću zaboraviti te leptiriće u trbuhu, a i dan danas ih osjetim kada se vratim u Grad ljubavi. Pariz mi je zbog toga najdraži grad – premda je nekima je to cliché, ali za mene ima puno veće značenje. To putovanje sam skroz sam isplanirao, svuda išao s bakom, a da nismo stalno buljili u mobitel i pratili Google Maps, jer tada je roaming u EU-u još postojao. Nakon toga sam svako naše putovanje isplanirao, u društvu bio onaj kojeg se uvijek tražilo za savjet više kada su u pitanju putovanja, a na kraju je sve dovelo do toga da sam odlučio i započeti svoj blog”, objašnjava nam Nikola kako je svoju strast za putovanjima pretvorio u blog.
Dodaje kako mu je i nakon proputovanih 31 stranih zemalja, i dalje najdraže putovati upravo s bakom, vitalnom 77-godišnjakinjom pa zajedno dijele neke od najljepših trenutaka s putovanja u čak 25 država.
“Nevjerojatno je, ali njoj uopće nije teško pratiti moj tempo, štoviše nekad je meni teško s njoj. Nikad neću zaboraviti naše proljetno putovanje u Toskanu prije 2 godine. Svako jutro smo se ustajali u 6 sati, a vraćali se u smještaj oko ponoći. Predzadnji dan, ja već na izmaku snaga, a ona nakon otprilike 30 tisuća prijeđenih koraka, u 23 sata kaže ‘ajmo se presvući i otići na večeru’. Samo ću reći kako me morala nagovarati na to”, sa smijehom nam opisuje naš sugovornik.
Nikolina baka Klara, već pogađate, sve je samo ne tipična baka. Premda ima 77 godina, ona živi ‘punim plućima’ i kao da ima 30 manje. Pravi je pozitivac, uvijek nađe rješenje za sve dileme i vrlo je snalažljiva. Nikola nam objašnjava kako je nakon završetka gimnazije došla u Hrvatsku, točnije u Varaždin na fakultet, a da nije znala išta hrvatskog osim onog osnovnog: ‘dobar dan’, ‘hvala’ i ‘molim jedan crni kruh’.
“Govorila je isključivo mađarski, ali je fakultet uspješno završila. Osim što obožava putovati, voli se oblačiti lijepo i baš ima stila. Njezin zaštitni znak je crveni ruž koji uvijek nosi, već desetljećima i nema šanse da je fotografiram da ga ne stavi. Njega i malo ogledalce uvijek nosi u torbi. Dok je još postojao reality show ‘Shopping kraljica’ zezao sam ju da se mora prijaviti. Mislim da bi pobijedila, bez sumnje. Moram istaknuti kako trenutačno, dakle, sa svojih 77 godina, uči novi jezik i to engleski. Inače, ona tečno govori njemački, hrvatski i mađarski, a kako se engleski u njeno doba nije učio kao danas, ona je uzela stvar u svoje ruke i već ga svakodnevno, više od 1628 dana, uči preko Duolinga. Da, ima staž od skoro četiri i pol godine”, dodaje ponosno Nikola Brzak te ističe kako je njegova baka uvijek bila i dalje jest njegova najveća podrška u životu. Ona ga je i odgojila, bila mu i majka i otac, najbolja prijateljica, rame za plakanje… Ne čudi, stoga, da je obožavaju i svi Nikolini prijatelji koji je rado zovu i svojom bakom.
U skladu sa svojim prezimenom, Nikola i sam priznaje kako mu nije nikakav problem spakirati kofere u trenu i uloviti neku dobru akciju za putovanja.
“Radim u financijama jedne farmaceutske kompanije tako da svaki slobodan trenutak i vikende, pogotovo produžene koristim da odem negdje. Bilo da je to u susjednu Sloveniju ili Mađarsku, ili pak negdje malo dalje, primjerice Maltu ili Lanzarote. Hrvatska je geografski na zaista odličnoj lokaciji i za 3-4 sata možete ispijati Aperol negdje u Italiji, šetati ulicama Kopenhagena ili uživati u sunčanoj Španjolskoj. Ključno je imati volju, ali i mogućnost da samo tako ostavite sve doma, na brzinu se spakirate i skoknete negdje. Kod mene je to već navika pa mi to ide od ruke, a i svi koji me znaju, znaju da me vikendom nema i da će me lakše uloviti na nekom putovanju ili ako jednostavno negdje sa mnom otputuju“, iskreno će Nikola.
Uz sve te male, iznenadne destinacije, ima i dužu listu želja, ali premalo godišnjeg, kako nam kaže. Takva putovanja najčešće planira i do godinu dana unaprijed, ali u zadnje vrijeme nešto manje jer mu se puno stvari događa spontano. Od kada je postao influenser, službeno prije godinu i pol dana kada je otvorio svoj blog Brzi putopis, Nikola priznaje kako više ne može baš sve unaprijed isplanirati, jer mu često ‘ulete’ i neke suradnje, eventi i slično. A na kraju dana, najdraže mu je kada se dogode upravo spontani trenuci jer su tada i najljepši. Tako je, primjerice, spontano odlučio otputovati u Maroko dok je bio u posjeti prijateljici koja živi u Toulouseu, a ove je godine za 30 eura ‘skoknuo’ sam i u Švicarsku. Kartu je kupio u 21 sat, a let je bio iduće jutro u 6 sati!
“Putovanja su pristupačnija više nego ikad. Nedavno sam, primjerice, vidio povratne karte do Australije za 550 eura, a da ne ovisim o godišnjem otišao bih tamo. Karata po sličnoj cijeni ima i za Aziju, New York i slično. Povratne avionske karte za Ryanair ne plaćam više od 50 eura, a vrlo često ih platim i skoro duplo manje. Pratim njihove akcije koje i redovito objavljujem na svom blogu i društvenim mrežama.
Naravno, za takva putovanja treba biti vrlo fleksibilan jer su takve karte najčešće van sezone, usred mjeseca ili tjedna. Najvažnije mi je da ulovim jeftin let, a onda tražim smještaj, kojeg također na plaćam puno jer tamo samo prenoćim. Apartmani i hoteli mogu se pronaći vrlo povoljno, nije mi uvjet ni da su u centru nekog mjesta, ali je bitno da su u blizini javnog prijevoza i da je dobra povezanost, a takva je situacija u većini europskih gradova”, otkriva nam.
Nikoli je, pritom, najvažnije da destinacija ima nekog sadržaja, da se ima što za vidjeti i raditi. Također, važna mu je energija nekog mjesta, baš kao i smještaj i hrana. Nikola jako voli isprobati lokalnu kuhinju i uvijek si dopusti da bar jednom pojede nešto malo bolje i možda skuplje, ali mu nije problem niti pojesti gotove lazanje ili sendvič iz supermarketa. Kod smještaja bira da su kupaonica i krevet u dobrom stanju, jer mu, iako nije osoba koja bi mogla prespavati bilo gdje, oni služe samo da prespava. Tako, priznaje, nije još spavao u hostelima iako i to uskoro planira jer smatra da svi trebamo ponekad izađi iz zone svog komfora. A putovanja su, smatra Nikola, savršena prilika za to.
“Obožavam jesti. Baš sam neki dan poslao prijateljici sliku s plaže na Lanzaroteu i ona je napisala: ‘Ti koliko jedeš, čudo da si još uvijek mršav. Ne znam je li to tijekom dana sve ispucaš koliko hodaš?’ Putovanja vežu gastro jer ipak svi uz što vidjeti i raditi, pitaju što i gdje pojesti. Tako se i Brzi putopis, koji je primarno bio travel blog, pretvorio i u gastro blog. Trenutačno nemam u planu otvoriti posebno food blog jer ima onih koji se time bave te su stručniji od mene. Mislim da se ne treba baš u sve gurati, ali dobro je biti u još nekoj branši. Tako sam, primjerice, osim putovanja i hrane, povezao i lifestyle te modu jer sam poznat po tome da se dnevno presvučem i po tri puta – volim imati dobar outfit. Ne samo zbog fotki, već i samog sebe. Doma se i do dućana ili kvartovske kave sredim. Na poslu me zezaju da dolazim obučen kao za modnu pistu, a ne kao da radim u financijama”, smije se Nikola.
S veseljem i s puno strasti radi sve ovo tako da ima i velike planove baviti se influencanjem. Zato je nedavno otvorio i svoj obrt ‘Brzi kreativac’ te mu je cilj što više ga razviti. Želja mu je i da ‘Brzi putopis’ postoji i na mađarskom jeziku, s obzirom na to da ga pričam tečno, a kasnije i na poljskom jer je diplomirao taj jezik.
“Samo za to trebam imati više vremena jer već i ovako skoro svaki dan imam duplu smjenu. Najveća želja mi je biti stalno na putu, a stalnu adresu imati samo na papiru. Nije mi cilj proputovati sve države, naravno volio bih, ali meni nije bitno da kažem da sam posjetio 50 ili 150 država jer što to znači… Ako sam posjetio samo Budimpeštu, ne mogu reći da sam posjetio Mađarsku jer svaka država ima puno toga za vidjeti i uvijek se nešto novo desi kad god se vratiš u neko mjesto. Za mene je putovanje i odlazak na jednodnevni izlet 50 km dalje od mjesta stanovanja. Putovanja su doživljaj i uspomena, a kod mene je to jedna neraskidiva ljubav”, iskreno će i za kraj naš sugovornik.
