Nedavno se je diglo puno prašine u svim europskim medijima vezano za pripremu europske regulative vezano uz stavljanje na tržište sjemenja domaćih sorti. Udruge diljem Europe bore se protiv ograničenja koja donosi nova EU regulativa o sjemenu i sadnom materijalu.
Nova regulativa zagovara interese sjemenarske industrije, onemogućava stavljanje domaćeg sjemenja na tržište i tim ograničenjima prisiljava ljude da svo sjeme kupuju, po mogućnosti od velikih kompanija koje već kontroliraju 75 % tržišta sjemenom. Ne pristajemo na to!
Prve civilizacije nastale su pred 12 000 godina upravo zahvaljujući činjenici da su ljudi počeli skupljati i čuvati sjemenje. Tokom svih stoljeća razvoja, vrtlari su razvijali sjeme i danas imamo kultivirane vrste kao direktnu posljedicu toga. Sada novi zakoni i regulative onemogućavaju ljude da se bave čuvanjem i distribucijom tog sjemenja, i to je po meni napad na osnovna ljudska prava.
Ljude se već dugi niz godina pokušava odgovoriti od čuvanja sjemenja, sije se strah od bolesti koje se mogu proširiti farmerskim sjemenjem, tzv. tavanušom. Ali to je ono isto sjeme koje se skuplja i čuva 12 000 godina, kako je to sad odjednom postalo opasno i problematično?! Naravno, nije, samo se ljude pokušava uvjeriti u to. Čula sam iskustva brojih eko poljoprovrednika da sve te bolesti na koje se je toliko upozoravalo u medijima – da i nije tako rašireno. Postoje i načini zaštite i testiranja tog sjemenja, međutim to se ne uči ljude, nego im se uporno pokušava nametnuti komercijalno sjeme.
Korporacije su pred dosta vremena u sjemenju prepoznale pravu zaradu. Naravno, ljudi trebaju jesti svaki dan, a sjeme je osnova za proizvodnju hrane. Sam početak «zaštitnih sredstava» u poljoprivredi počeo je nakon drugog svjetskog rata kada kemijske kompanije nisu imale više tržište za plasiraje bojnih otrova i bombi. Stoga su malo izmijenili formule i nastali su pesticidi i mineralna gnojiva. Nakon agresivne reklamne kampanje i uvjeravanja poljoprivrednika da moraju koristiti njihova «zaštitna sredstva» ako žele da nešto uzgoje, prešlo se je i na sjeme.
Kako se sjeme klasičnih vrsti nije moglo patentirati, počeli su nastajati hibridi i GMO sjeme – jer to izmijenjeno sjeme možete patentirati i tako si osigurati zaradu. Starinsko sjeme se je moglo uzgajati i iznova sijati svake godine, a hibride i GMO sjeme morate iznova kupovati svake godne. Neki su otišli toliko daleko da su izumili tzv. «terminator» sjeme, koje samo izgubi klijavost i ne može se više uzgajati, neke vrste neće rasti ako ne kupite kemikalije (te iste korporacije naravno) i poprskate njive njima. I tako danas poljoprivrednici moraju svake godine iznova kupovati sjeme, ali i zaštitna sredstva koja idu u kompletu s sjemenjem.
Jer, starinske su sorte većinom nepovratno izgubljene. Poljoprivrednike se je uvjerilo da samo hibridi daju bogati i stabilan urod i prestali su sijati svoje starinsko sjeme. Kad su shvatili da to za sobom povlači obavezu kupovanja sjemenja svake godine iznova bilo je prekasno – domaće se je sjeme većinom izgubilo.GMO vrste su posebno dizajnirane da bi se i prodavale skupa s pesticidima, pa tako monsantova Roundup ready soja ima u sebi ugrađen gen otpornosti na herbicid Roundup, dakle ova je vrsta dizajnirana upravo tako da morate kupiti sjeme i pesticid i njime prskati da si osigurate urod.
Danas imamo situaciju da velike kemijske korporacije diljem svijeta preuzimaju sjemenarne – preuzele su ukupno 75% tržišta diljem svijeta. Ali, i to im nije dovoljno, pa počinju udar na one koji čuvaju i razmnožavaju domaće sjeme. A najlakši način da se i tu dobije prevlast je – lobiranje zakona. Korporacije imaju veće budžete nego države, pa si vrlo lako mogu priuštiti takve kampanje i lobiranje zakona. Vrlo je prisutan sukob interesa, jer ljudi koji rade u bitnim agencijama ili pripremama zakona, radili su i prije za neke od korporacija – i u novoj pripremi zakona je ovo slučaj.
Novim prijedlogom zakonske regulative – dakle zakona obaveznog za sve članice EU, neće se doduše zabraniti starinsko sjeme, ali je predviđen cijeli niz zabrana i ograničenja, po kojima neće biti jednostavno moguće čuvati i plasirati domaće sjeme. I na taj način, indirektno, uništava se domaće sjeme i daje prevlast korporacijama.
Stoga, vrijeme je da se svi dignemo na noge! Kao građani svojih država, želimo da zakoni država budu u korist njihovih građana, a ne korporacija. Želimo da ti zakoni budu fer i pravedni, a ne da moramo tražiti rupe u zakonu kako bi spasili svoje nasljeđe. Sjeme i pravo na hranu je naše osnovno ljudsko pravo i ne želimo zakone po kojima će nam korporacije diktirati što ćemo jesti!
17 ekoloških udruga i udruga ekoloških poljoprivrednika je povodom rasprave o novoj EU uredbi o sjemenu i sadnom materijalu pripremilo otvoreno pismo i organiziralo konferenciju za novinare koja će se održati 06.05.2013. u Zagrebu. Više na slijedećem linku:
https://www.biovrt.com/article/Udruge-upozoravaju-na-EU-uredbu-o-sjemenu-i-sadnom.html
Pozivamo vas i da potpišete međunarodnu peticiju, a nakon toga odete u vrt i posijete domaće sjeme – da ga nabavite i dalje razmnožavate na svojim vrtovima.