Jedinstveni projekt RokOtok, koji za cilj ima povezivanje svih nastanjenih hrvatskih otoka, ove godine dobiva treći nastavak. U kojoj su ga mjeri ljudi otpočetka prihvatili te se zajedno s Ribafishem upustili u ovu neponovljivu avanturu, dokazuju veseli dočeci na otocima, skuhani ručkovi i znatiželjna djeca koja ozbiljno pristupaju poučnim predavanjima.
Osim toga, RokOtok je u međuvremenu skupio brojna priznanja koja su još jednom potvrdila da Ribafish i njegova dobro uhodana ekipa rade nešto vrijedno – i za sebe i za cijelu zajednicu. Završne su pripreme u punom jeku jer već se 3. srpnja rade prvi plivački zamasi, i to iz Privlake za Vir. A gdje će nakon toga, u nastavku nam otkriva uvijek pozitivan i nasmijani Ribafish…
Kako bi u par riječi opisao projekt RokOtok? Koja je njegova glavna misija?
– Klincima je dosadno? Idemo ih zabaviti! Projekt RokOtok je zapravo pokušaj liječenja najcrnje depresije nastale gubitkom sina time što ću pokušati klincima sa svih strana svijeta pričati o tome kako je lijepo veseliti se životu i čuvati svijet oko nas. Kako se sve mijenja, tako se i RokOtok apdejta, diže, pada i svakim novim danom postaje nešto novo.
Prošle si godine primio nagradu Ministarstva turizma i sporta na dodjeli #BeCROactive nagrada, i to za najaktivnijeg pojedinca, a ove si godine postao i Ponos Hrvatske. Koliko ti znače takva priznanja?
– Točno, a dobili smo još i nagradu Lokalni heroj. Hvala svima koji su doprinijeli da ti prekrasni kipići ponosno krase ured Udruge, odnosno moj dnevni boravak (smijeh). Puno hvala ljudima koji su nam odlučili dodijeliti ta priznanja!
Mislim da su ljudi koji već, evo, četvrtu godinu vrijedno rade na projektu i u njega troše stotine volonterskih sati i dana stvarno veliki i duboko im se klanjam za sve što su napravili! Sad je vrijeme da lokalna zajednica nešto i nauči od nas i primijeni to na veći dio populacije.
Trenutno se pripremaš za treću etapu RokOtoka. Što nas sve očekuje ove godine, koji je plan puta?
– I opet 17 otoka u tri i pol tjedna, 18 evenata na 18 raznih lokacija, užasno puno priprema i problema s birokracijom i ljudima koji smatraju da je RokOtok nešto što će im ugroziti radna mjesta, ali i puno više sreće što ćemo upoznati divne ljude, djecu, roditelje, otočane i furešte s kojima ćemo se igrati, učiti i istraživati.
Krećemo iz Privlake za Vir 3.7. u 9 ujutro, završavamo 26.7. u 18.00 plivajući s Košljuna do Punta na Krku. Otprilike šezdesetak kilometara plivanja i nadamo se oko dvije tisuće klinaca na dočecima od Silbe, Paga, Raba, Lošinja… Bit će naporno, ali prekrasno.
Kad smo već kod priprema, kako se pripremaš, koliko često treniraš, plivaš…? Jesu li teže psihičke ili fizičke pripreme?
– Plivam dva do tri puta tjedno osim kad operiram bruh, imam Covid ili liječim upalu kralježnice zbog nošenja frižidera na prvi kat (smijeh). Uglavnom, ima tu i malo teretane i 12 tisuća koraka dnevno, ali za viši se cilj sve može.
Psihički je najteže kad te ignoriraju ljudi za koje misliš da će ti izaći u susret, ali nema posustajanja niti odustajanja. Zadnja dva mjeseca ne spavamo od posla, ali kad vidiš veselje klinaca po otocima, zaboraviš na sve!
Tko ti je najveća podrška u organizaciji i samoj provedbi plana?
– Moja djevojka Kasandra je PR, HR i još neki R, ona zivka okolo, šalje mejlove i radi raspored. Onda Mima, dopredsjednica, drži dobar dio sponzora i pokrovitelja te mejlova, naša računovotkinja Elli pazi kako usmjeravamo novac od sponzora i donatora – hvala im na tome.
Samo da još spomenem i Željku i Bojanu i par Tomislava i Sašu i još desetke veličina bez kojih bih vjerojatno plivao i sam vukao luftić.
Kako se projekt mijenjao s godinama? Kad sad pogledaš unatrag, jeste li napredovali u organizaciji, ispravili neke stvari koje prvi put možda nisu dobro uspjele?
– Prve je godine to bila čista gerila, sposobna ekipa koja se razbacala kao Modrić po terenu i uspjela stvoriti Udrugu za manje od mjesec dana. Strašno smo se namučili, ali to su sve ljudi koji su znali Roka ili su barem znali koliko mi je značio i koliko sam ga volio. Da nismo isplovili tog srpnja iz Dubrovnika za Koločep, mislim da bih se samo urušio i otišao i ja zauvijek.
Sljedeće smo godine sve spremili i trebali krenuti, ali nismo dobili dozvole zbog lockdowna – što je također gadno boljelo, ali smo sve prebacili na sljedeće ljeto, iako do zadnjeg dana nismo uspjeli dobiti sve dozvole. Na kraju preplivasmo i šibenske i većinu zadarskih otoka. Ove smo godine krenuli s pripremama pred tri mjeseca, ali nikad ne znaš što te čeka…
Koliko si sveukupno otoka dosad osvojio, a koliko ih još preostaje?
– U prvoj sezoni 17, u drugoj sezoni 17, i u trećoj nas očekuje, nećete vjerovati – još 17! Sve skupa pedeset otoka, ali jedan oplivan prema novom popisu stanovništva – više nije stalno naseljen.
O čemu razmišljaš dok plivaš, što te motivira da ne odustaješ unatoč poteškoćama?
– Rok. Obećanje koje sam dao sinu da ćemo posjetiti sve naše otoke i koje želim ostvariti. Kad tijelo ne može, može glava, i obratno. Ima jako teških dionica s više od pet sati plivanja, ima i nekih laganih, ali jasno sam zacrtao cilj – zapiknuti zastavicu na svaki hrvatski nastanjeni otok.
Vjerujemo da si dosad prikupio mnogo lijepih uspomena, ali koja ti se baš jako urezala u sjećanje?
– Od tog prvog trenutka kad se ideja rodila, pa sve do trenutka kad ovo pišem, bogatiji sam za tisuće novih ljudi, djece, topline i ljepote. Ipak, najljepše mi je kad me klinci nakon predavanja, potrage, čišćenja i igranja onako spontano zagrle i kažu hvala, ili bilo što drugo, samo da je iskreno i od srca.
Najslađe je bilo kad smo doplivali do Šćedra na kojem je na predavanje došao samo mali Grgo. Rekao sam mu da ću mu malo pričati o moru i prirodi, a on meni da će me naučiti nešto o Transformerima. Posada i roditelji su otišli na piće, a mi ostali mljet’ kao da se znamo sto godina. Inače, Grgo je tada imao 4 godine…
Je li bilo urnebesnih situacija i neobičnih pitanja ili zahtjeva klinaca kojih se uvijek rado sjetiš?
– Prvo plivanje druge sezone, umoran kao pas nakon što smo nosili poklone po Krapnju i nakon što sam imao 30 tisuća koraka toga dana, treba plivati benignu dionicu od 400 metara od Brodarice do Krapnja, idealno da se malo opustim i odmorim za veće napore.
A tamo 80-ero ljudi, žene, djeca, starci, vaterpolisti… pola Županije, i svi žele preko. Kako je i bilo logično, klinci su se nakon 100 metara počeli umarati i onda smo Dudo Šimenc i ja vukli, gurali, pa čak i nosili sve potrebite do malenog Krapnja. Nisam se odmorio, preveli smo svaki po nekoliko ljudi i sat je pokazao 2.000 metara, ali svi su bili presretni i nasmijani cijeli dan.
Iako je svaki doček poseban, jednom si izdvojio Rivanj, Ošljak i Sestrunj. Kako ste tamo proslavili tvoj dolazak?
– Svaki je doček specifičan, baš kao i sami otoci i otočani. Na velom Budikovcu nije bilo nikoga, na Korčuli, Čiovu i Ugljanu više od 300 klinaca, negdje je bilo hladnije, negdje neorganiziranije, ali možemo reći samo jedno – mi smo dali sve od sebe u svakom trenutku.
Svi stanovnici Rivnja su se popeli na barke i došli pratiti plivanje, palili bengalke, pjevali i plivali s nama, na Sestrunju slično, ali su roditelji napravili roštilj i ogromnu feštu, dok su nam ljudi s Ošljaka ponosno rekli: „Doveli smo van svu dicu! Nitko nije osta doma!“
Iž je bio sjajan, cijeli otok je bio na fešti, moja Korčula, odnosno Vrgada, na kojoj su zatvorili sve dućane i nitko nije radio dok nije završilo predavanje… Jednostavno, prekrasan osjećaj.
Dočeka li te više ljudi na popularnijim i naseljenijim otocima ili obrnuto? Gdje su ljudi srdačniji i velikodušniji?
– Svakako je ljepše kad je intimnije, zbližiš se s ljudima, ja sam opušteniji i normalniji, ali ponavljam, nema dva ista otoka. Od trenutka kad ugledaš dno ispod sebe, do trenutka kad se sutradan zaputiš na novi otok, RokOtok je stvarno jedna prekrasna ljetna priča i hvala svima što postoje i daju nam podršku.
Možeš li se sjetiti neke ‘bake’ ili ‘dide’ koji su vas sve fino nahranili i gdje je to bilo?
– Bilo je i baka i dida, kuhara i amatera, Dalmatinaca, Purgera, Slavonaca, Primoraca, mislili smo da ćemo se zadovoljiti konzervama i paštetama, ali u 80% slučajeva nas nahrane, napoje i još natrpaju stvari za na brod, kao u Davoru u Zavali na Hvaru.
Izdvojio bih opet Rivanj i svakako Ravu na kojoj smo jeli kao da sutra nema buđenja, a kamoli plivanja. Ipak, ono što je napravio Hrvoje Zirojević na Palmižani nema smisla opisivati. Sutradan sam plivao 18.000 metara od Hvara do Visa i cijelo se vrijeme smješkao, divota… Hvala do neba svima koji su nas pozvali na klopu, cugu i smještaj, veliki ste, što da vam kažem!
Koje aktivnosti provodiš s djecom na otocima? Što si ih dosad imao prilike naučiti, a što su oni naučili tebe?
– Grgo me naučio podosta o Transformerima, dvije curice na Šipanu kako napraviti zvijezdu (nisam uspio, ali znam teoriju), na puno otoka su mi pokazali gdje je najljepši pogled, plaža i mir…
Ja sam im rekao da trebaju paziti na naš planet jer nemamo rezervni, da plastiku koju bacimo u more kasnije sami pojedemo, da treba plivati, hodati, čitati knjige, družiti se što više s prijateljima i uvijek reći roditeljima i ono što vas muči, kao i ono što vas veseli.
Kad bi trebao poručiti jednu stvar današnjoj djeci, koja bi to bila?
– Volite se i volite svijet oko sebe. Život ne možemo zauzdati, idemo ga što ljepše proživjeti s dragim ljudima i što kvalitetnije provoditi slobodno vrijeme.
Kako se svi mi možemo uključiti u projekt RokOtok?
– Širite priču, dođite na doček, bacajte otpad u kante za smeće i veselite se sitnicama. I ovo je puno, hvala vam na prilici da kažemo što imamo.
Kakvi su ti planovi nakon što projekt bude uspješno priveden kraju?
– Prvo treba isplivati tih 60 kilometara i održati 18 predavanja uz tisuće poslova koji idu uz projekt. A onda ćemo vidjeti. Plan je tu, hoćemo li ići plivati po rijekama, jezerima i bazenima Lijepe Naše ili napraviti jedan kamp za djecu i roditelje, za sada još nismo odlučili. Idemo prvo od Privlake do Vira 3.7. u 9 ujutro, a dalje ćemo se već nekako snaći. RokOtok svakako pliva dalje!
Pročitaj i ovo:
- Istinski heroji su među nama – Ribafish je doplivao do Čiova i završio prvu etapu projekta RokOtok
- Domagoj Jakopović Ribafish plivanjem povezuje hrvatske otoke u spomen na sina Roka
- Domagoj Jakopović Ribafish – šaptač ženama
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
