Divna Ivić je Talijanka rođena u Veroni koja je u Zagreb zbog ljubavi stigla prije pet godina te odlučila ostati i ovdje sagraditi život. Po samom se dolasku bavila freelance copywritingom, lektoriranjem i osmišljavanjem sadržaja za talijanske klijente, ali nakon nekog je vremena svoju ljubav prema vintage odjeći pretvorila u svoj primaran posao. Tako se već nekoliko godina profesionalno bavi selekcijom, stiliziranjem i prodajom vintage dragulja te luksuznih second hand komada – od odjeće do modnih dodataka i bižuterije. Njezina ju strast prema modi prati još od djetinjstva, a s godinama samo raste i predstavlja bogatu modnu riznicu svim „tragačima“ za modnim komadima s pričom.
Preselila si iz Italije u Hrvatsku i često u Italiji pronalaziš komade za svoj dućan. Italija je poznata po svojim modnim dizajnerima i na glasu je kao zemlja u kojoj je ljudima stalo do mode i stila. Je li to zaista tako? Kako je odrastanje u Italiji utjecalo na tvoj odnos prema odjeći?
– Zna se da je Italija epicentar mode i stila, a s tim se slažem u još većoj mjeri otkad sam se preselila u Hrvatsku. Stile italiano je zbilja unikatan i vrlo težak za kopiranje, a da ne ispadne kao neka loša imitacija. Moje je odrastanje u Italiji itekako utjecalo na moj ukus, počevši od djetinjstva kada sam oblačila maminu odjeću i glupirala se pred ogledalom. Oduvijek sam bila veliki ljubitelj finih krpica!
Na to su najviše utjecali izlozi butika, osobe na ulicama i po raznim mjestima te modni časopisi koje sam od malih nogu listala u totalnoj ekstazi. Pomoglo je i to što sam jako puno putovala s roditeljima i to što sam išla na svaku moguću izložbu suvremene umjetnosti, a i po kazalištima, kinima.
Kada i kako je počeo tvoj interes za modu i stil? Kako si se odlučila baviti prodajom vintage odjeće?
– Ta velika ljubav, jer bih je tako nazvala, „eksplodirala“ je na samom početku puberteta u Modeni, kad sam imala 13 godina. Prije toga sam živjela u predivnoj i romantičnoj Veroni u kojoj je, nažalost, sve podosta „sivo“, konzervativno i bez mašte, potpuna suprotnost od onoga što me dočekalo u Modeni. Taj mali bogati grad sjeverne Italije je super kulturan, luckast, otvoren i pun buntovnika svih godina!
S obzirom na to da je vrlo specifičan, u njemu su i neke druge stvari bile posebne, poput second hand shopova i tjednih buvljaka. Slično je bilo i u Bologni u kojoj sam kasnije studirala i živjela do prije nekoliko godina – to je prekrasan i ultra živahan studentski grad u kojem se i danas svakoga vikenda održava ogroman buvljak nazvan Montagnola.
Gdje pronalaziš odjeću za svoj dućan? Koji su ti kriteriji selekcije?
– Biti vintage hunter znači pretraživati bilo gdje, osobito tamo gdje bi malo tko zavirio. Treba biti radoznao, strpljiv, tvrdoglav i bez ikakvih predrasuda. A smatram da se to ne može naučiti nego da to ipak treba imati u sebi pa njegovati i vježbati. Tako da mislim da su najbolji ulovi uvijek tamo gdje drugi što manje njuškaju (smijeh)!
Što se tiče kriterija, prava sam hand-pickerica. To znači da ne naručujem robu na kile ili prihvaćam svakakve donacije, već svaki komad direktno i pažljivo selektiram. S obzirom na to da sam Talijanka, imam puno odličnih kontakata po Italiji, osobito u Modeni, Bologni i u Milanu, gdje imam i svoja „tajna mjesta“ na kojima uvijek ubodem hrpu vintage dragulja.
Gdje i kada se može pogledati tvoja vintage kolekcija?
– Zagrepčani i svi oni koji se ovdje nađu mogu skoknuti do mog skladišta. Dovoljno me je kontaktirati preko mojih društvenih mreža gdje dogovaramo termin. Samo oprez, jednom kada dođete više nećete htjeti otići (smijeh)! Totalni mi je užitak dijeliti strast i entuzijazam s drugim osobama te odgovarati na pitanja koja se tiču povijesti odjeće ili materijala, dizajnera i drugo, pa mi bude neopisivo drago kada naiđem na druge entuzijaste.
Nabavka odjeće za daljnju prodaju može ostaviti “emocionalne tragove” – pada li ti teško rastajati se s onim komadima koji ti se jako sviđaju? Je li rastanak postao lakši s vremenom? Postoje li neki komadi koje još nisi „preboljela“?
– Baviti se s ovim poslom, barem u formi „majušne poduzetnice“, kao što je to u mom slučaju, znači neprestano biti u ruhu nekih emocija. To uključuje ludu sreću kad naiđem na nešto posebno, emocije koje se stvore kad dobro poznajem priču nekog komada, iznimnu ljubav koju osjetim kada dodirujem neki fini materijal ili kada zapazim neke posebne krojeve i detalje.
Pa ipak, nemam komade za kojima mi srce toliko plače, ali na samim sam počecima uvijek imala taj mali moment dileme i slatke patnje. S vremenom sam sve više i više naučila uživati u tome da stvari cirkuliraju, bude nove osjećaje, doživljavaju nove priče i samim tim dobivaju novi život!
Zadnjih je par godina vintage i second hand scena u Hrvatskoj porasla. Što misliš zašto je to tako? Je li to još jedan modni trend ili su ljudi zaista počeli razmišljati na održiviji način?
– Dok u Italiji ljudi kupuju vintage komade već godinama zbog strasti prema odjeći i dodacima koji imaju priču i „zrelost” vremena koje prolazi, a i puno su više zainteresirani za povijest, kvalitetu i vrijednost brendova, čini mi se da u Hrvatskoj u posljednje vrijeme prevladava neka dupla tendencija.
Prva je probuđena svjesnost da je fast fashion dosadio zbog kompulzivnog akumuliranja robe koja je uglavnom jako loše kvalitete i nosiva maksimalno par godina. Drugo, mediji su također odigrali značajnu ulogu te svojim sadržajem približili vintage i najvećim „žrtvama“ brze mode. Održivost je koncept o kojem se također puno više razmišlja pa mislim da je mnogima i on postao presuđujući faktor.
Naime, vintage moda nije samo simbol jedinstvenosti, kvalitete krojeva i materijala: radi se o reciklaži odjeće, a u naše je doba reciklaža jedna od najplemenitijih stvari na koju treba paziti i poštovati ako nas je uopće briga za prirodu, zdravlje, etičnost… Malo njih razmišlja o tome koliko industrije danas zagađuju s bojama i proizvodnjom sintetičkih materijala. Ali sve će nam se to vratiti s računom, tako da je bolje da već danas mislimo na sutra jer budućnost je puno bliža nego što izgleda.
S kojim ljudima na hrvatskoj modnoj i vintage sceni voliš ili bi htjela surađivati?
– Otvorena sam za sve tipove suradnje jer ono što nedostaje ovdje u Zagrebu je podrška. Ovdje se svi bavimo ovim poslom dosta individualno, a podrške su dosta „tihe“, ako se tako može reći. Možda je to i s jedne strane dobro jer smo tako fokusiraniji na svoj posao, ali mislim da je ujedinjenost uvijek jaka strana što se tiče djelovanja na publiku i komuniciranja zajedničkih vrijednosti i znanja.
Inače, kako bi opisala svoj stil? Koje su osnove tvog stila i kako se on mijenjao s vremenom?
– Što se tiče mog odijevanja, totalno sam u mix ‘n’ match priči. Miješam, miješam, miješam i stilove i komade i to prema raspoloženju. Nastojim odijevati 90 posto vintage odjeću, ali naravno, još uvijek sebi kupujem fini second hand ili nove stvari, osobito od mladih hrvatskih i srpskih dizajnera. Ima divnih kreativaca u ovoj zemlji i žalosno je vidjeti da većina njih preživljava samo zahvaljujući kupcima iz inozemstva pa zato ni ne uspijevaju sniziti cijene.
Što se tiče mojih stilskih promjena, mislim da se najveća razvila baš zahvaljujući mom poslu jer sam s vremenom izašla iz zone komfora crne boje koja me pratila desetak godina. I nikad se bolje nisam počela osjećati otkad sam počela eksperimentirati sa svakakvim kromatskim kombinacijama!
Koji su ti najdraži komadi koje posjeduješ? A čega imaš najviše u ormaru?
– Najdraži i najvoljeniji komadi koje posjedujem sam naslijedila od svoje majke, tipa jedan prekrasan Burberry mantil iz početka 80-ih ili malu kolekciju finih cipela na peti pretežno iz 90-ih godina.
Najdraža haljina mi je od Pierre Cardina, minimalistička, a uz to i futuristička, iz 80-ih, koju sam našla u Zagrebu u jednom second hand dućanu te predivan šuškavi baloner dug do poda, boje petroleja kojeg sam „iskopala“ na buvljaku u Berlinu. Uz to, u Bologni sam pronašla jedno savršeno žensko odijelo od Armanija u kojem bih najradije stalno bila, eksperimentirajući s dodacima i detaljima.
Iako se odgovor već nazire, reci nam koje ti je najdraže modno stilsko desetljeće?
– Ludim za 80-ima i 90-ima, ipak sam dijete iz 80-ih pa to nije mala stvar što se tiče odabira! No ne mogu odoljeti ni haljinicama iz 70-ih sa psihodeličnim motivima ili cvjetnim kućnim haljinama dugima do poda.
Koja je tvoja go to kombinacija kada se moraš srediti u kratkom roku, a što nikad ne bi odjenula?
– Manijak sam što se tiče kaputa i balonera, kao i Dr. Martens cipela ili posebnih tenisica. Toga imam baš puno i mislim da su to ključni elementi za brzi i efikasni styling.
Osim toga, obožavam traperice, a Levisice su mi omiljene. Također, zimi nosim samo džempere od najfinije vune, dok u proljeće i ljeto obožavam nositi svoje brojne košulje, između kojih prevladavaju one s kičastim motivima iz 80-ih, odnosno ranih 90-ih ili svilene u raznim bojama. Za vrijeme toplih dana najčešće me možete vidjeti u vintage haljinicama ili DIY kratkim hlačama i mini-suknjama koje si radim od starih Levisica.
Nikad ne bih odjenula nešto previše usko i sexy-agresivno jer se u tome osjećam kao „riba izvan vode“ (smijeh).
Imaš li kakve buduće projekte na vidiku?
– Imam hrpu projekata! Voljela bih nastaviti suradnju s mladom i talentiranom fotografkinjom Kristina Vrdoljak okupljajući poznata i nepoznata lica zajedno. Ako prestanu samoizolacije valjda ćemo to najzad i uspjeti organizirati (smijeh).
Isto bih tako voljela nastaviti suradnju s modnim časopisima i njihovim editorijalima jer mi je sjajno vidjeti komade iz moje selekcije stilizirane na različite i posebne načine. Osim toga, bio bi mi gušt održavati radionice i biti tematski vodič – odjenemo se svi „prikladno“ i idemo zajedno istražiti neki kvart.
Isto bi mi tako bilo drago da što više ljudi može osobno doći do mog skladišta i probati i izabrati nešto što će ih razveseliti ili im pomoći u nekim specijalnim situacijama, odnosno eventima.
S obzirom na to da sam u Zagrebu organizirala brojne Vintage Bazaar-, voljela bih da se vremena malkice normaliziraju i da se s tim nastavi pa da ih mogu organizirati i po drugim gradovima i regijama. Poziva ne manjka tako da se iskreno nadam da će se ove godine i održati nešto od toga!
Pročitaj i ovo:
- Eric: “Nastup na Dori je definitivno ostvarenje mojih snova”
- Martina Dimitrijević: “Potaknuta vlastitim problemima s tenom, osmislila sam Sulis – regenerator za kožu”
- Ivana Granić Vican: “Unikatan nakit ‘Soul of Nature’ i svijeće ‘Svicha’ plod su ljubavi, vremena i truda”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
