Predlažem da razgovaramo o doživljaju i istini, kreiranju, a ne o dojmu koji ostavljate i kako osvajate. O pravom i lažnom egu.
Dojam možete ostaviti ljepotom, frizurom, skupim autom, položajem, obrazovanjem, društvenim položajem, uspješnom djecom, jedrim sisama, šporkim jezikom… ili prezentiranjem golog sebe.
Čime vi osvajate?
Znate li osvajati?
Partnera, prijatelje, poslovne suradnike…?
Kako treba osvajati?
Više raditi da budete još uspješniji, više se obrazovati da budete još pametniji, uložiti u plastičnu kirurgiju da budete ljepši, biti britkiji da dođete do izražaja ili se ogoliti do kože svoje i pokazati sebe svijetu?
Da.
Istina će vas osloboditi – rekao je najvažniji čovjek koji je živio na zemlji.
Ja ga volim poslušati i konzultirati, družiti se s njim.
Vi odlučite za sebe.
No, ako ste u srednjim godinama, a niste sretni i ispunjeni, tada niste oslobodili istinu iz sebe, niste je pokazali, nemate samopouzdanja u svoje vrline i ljubavi za svoje mane.
Kako sam uopće počela pisati ovaj neobičan članak?
Sjedim na terasi s prvim jutarnjim čajem, gledam more.
Pomislim kako obožavam sjediti i gledati more i kako mi je ta aktivnost toliko draga i ispunjavajuća da mi društveni angažman uopće ne nedostaje.
Onda pomislim kako su mi sva društvena događanja dosadna jer svatko prepričava ego detalje svog života kako bi samo na tren zablistali u ulozi pametnog roditelja, uspješnog poduzetnika, zavodljive žene, dobre kuharice…
Nisam ni ja ništa drugačija. Ponese me.
U društvu se često čujem kako prepričavam neki događaj i nastojim da slušatelj čuje samo onaj dio kako sam predivna.
Rijetko razgovaramo o istini, o istinskom doživljaju.
Mi u četrdesetima trebamo ekipu koja se smije, ljude koji zajedno s nama stvaraju. Koji diskutiraju. Kao Luis Buñuel i ekipa nadrealista u mojoj najdražoj knjizi "Moj posljednji uzdah". Moja stalna inspiracija.
Stvarati u razgovoru, fokusirati se i napraviti konkretna djela.
To je medij u kojem treba živjeti osoba u srednjim godinama.
U istini svoje kreativnosti.
Pokazivanje svoje kreativnosti svijetu, kakva god ona bila, pokazuje bit, a to je da se ne sramimo biti ono što jesmo i da ne moramo ulagati svoju energiju da održimo svoj lažni ego (autoritativnog direktora, dobre domaćice, uspješne doktorice…), već ulažemo energiju u "pravog sebe”.
Kako se to radi?
Zvuči jednostavno, ali nije.
Usmjeravajte svoj fokus i akciju tamo gdje je ono što želite, a ne ono što morate.
Povećavamo aktivnosti koje želimo na uštrb onih koje moramo.
To je dobar put.
Za takav put treba imati vjere. Vjere da će sve biti super. Vjere bez straha.
To su odluke i odlike zdravih ljudi.
Koji vjeruju u sebe, koji vjeruju u Boga i rade ono što žele.
Tada su istinski svoji i ne trebaju perje da izađu pred svijet.
Radite ono što želite, a ne ono što morate!
Takvi će lako naći partnera (opet, ako treba), prijatelja, posao, zabavu…
Istina njihovog života prizvat će istinu drugih.
To je zdrav život.
A mi u četrdesetima pričamo o menopauzi.
Što je to menopauza? Vrijeme kad se mora ukloniti lažni ego.
Pa bude bolno. Zato što se nitko ne želi riješiti svoga perja jer nitko ne zna kako se to bezbolno radi.
Grčevito držimo svoju reputaciju, bogatstvo i odnose na uštrb onoga za čim nam duša žudi.
Tada hormoni divljaju.
Istina želi van.
Jedno govorimo, drugo radimo, treće mislimo.
Posljedica toga je hormonski poremećaj.
Hormoni = emocije.
Sada vam je jasnije što trebate poduzeti.
www.mulier.hr
