Moje božićno ukrašavanje smreke potpuno je drukčije od klasične priče oko kićenja bora na Badnjak. I počinje tjedan dana prije. Radim ga svake godine na smrekama u mom biovrtu i to ne radi obilježavanja blagdana, nego radi zaštite od pravih štetočina – ljudi. Dakle, moram svu crnogoricu «ukrasiti» neprivlačnim «ukrasima», kako bi postala nezanimljiva potencijalnim lopovima koji obilježavaju blagdane i za tu svrhu idu krasti božićno drvce na tuđi posjed.
Nažalost, stvarno ima svakakvih ljudi koji ne prežu pred bezobraznom krađom. U šumskom vrtu sam već pred 2 godine ostala bez malog plavog bora. Bio je posađeni blizu staze kud ljudi šeću i netko ga je jednostavno iščupao i odnio nedugo kako sam ga posadila. I to nije sve. Pred manje od mjesec dana sadila sam voćke u voćnjak koji je isto nedaleko mog šumskog vrta, odmah iza imanja ljudi u selu. U roku od tjedan dana poslije sadnje, jedna je sadnica kruške nestala. Isto tako, jednostavno iščupana i odnesena. I nije da je bila blizu staze, nego upravo suprotno. Netko si je uzeo truda i dobro sve razgledao što sam posadila.
A meni to nije bila samo jedna obična sadnica kruške. Radilo se o kruški čije sam reznice pred 2 godine skupila s jedne starinske kruške, poslala ih prijatelju u Novu Gradišku da ih kalemi da održimo vrstu, i on mi je ove jeseni poštom poslao sadnicu te kruške. Toliko truda i ljubavi da se održi ta vrsta, kad je netko bez imalo obzira i srama to iščupao i odnio.
Jedni bi rekli da je to možda stvar gospodarske krize, ali ovo po meni nema nikakve veze s time nego je to jednostavno pravi bezobrazluk. I nije to samo u današnje vrijeme tako. Pred 15-tak godina moji roditelji su imali iza kuće posađeni red od nekih 10-tak smreki; isto tako neki bezobraznik jednostavno došao u noći i otpilio si i odvukao jedan. Inače, postojala je i šuma malo dalje s puno smreki, ali eto, ova je bila kraj ceste pa je bilo lakše.
Stoga, barem što se tiče posađene crnogorice, u ovo doba godine pametno ih je prije zaštiti. Ja to radim vapnom ili drvenim pepelom – jednostavno ih cijele pospem njima. Tako postanu neprivlačni za božićno drvce. Radi se o maloj količini vapna i tijekom zime kiše to isperu. Osim toga, moji ih roditelji znaju i ponekad posipati svinjskim ili kokošjim gnojem – da budu i smrdljivi. Oni to imaju doma, kako ja nemam, i vapno služi svrsi. Sve što vam padne na pamet, a da se neće moći skinuti u sljedećih tjedan dana – piljevina, slama, sijeno, perje…. tek toliko da spasite rastuće drveće od bezobraznih božićnih lopova.
