Antonella Kuzma za sebe će reći kako je ‘visoko osjetljiva znanstvenica posvećena prekidanju generacijskih obrazaca i stvaranju sigurnijeg odrastanja za našu djecu’. Danas sa svojom platformom ‘Roditelji sa svrhom’ pomaže mnogim roditeljima da od sumnji u sebe i svoje mogućnosti postanu sigurni roditelji sretne djece.
Antonellin put u znanost započeo je na diplomskom studiju “Security, Conflict, and Human Rights” na Sveučilištu u Bathu u Engleskoj. Tamo je završila znanstveni smjer za sigurnost, a s vremenom je razvila poseban interes upravo za sigurnost djece. Naime, tijekom studija razvila je sasvim novu istraživačku metodu i od nje se očekivalo da nastavi sa znanstvenim radom u Engleskoj. S jedne strane, zvučalo joj je zanimljivo produbiti i istražiti taj znanstveni dio, ali istodobno, jedan ‘glasić u njoj’ ju je uporno vukao u smjeru praktičnog i primjenjivog rada s roditeljima i generacijama koje će mijenjati sutra u kojem će živjeti. I tako je pustila sva očekivanja u Engleskoj te se vratila u Hrvatsku, unatoč skepticizmu okoline. U razgovoru za Naturala.hr otkrila nam je kako ‘vjeruje da najveća promjena u društvu dolazi kroz rad s najmlađima i podršku njihovim roditeljima’. Tako su nastali i “Roditelji sa svrhom” – mjesto gdje s brojnim roditeljima stvara temelje za sigurnije odrastanje i svijet pun novih mogućnosti za djecu.
Što za vas znači biti ‘roditelj sa svrhom’ i u čemu vidite razlike u tome kako društvo danas često prikazuje roditeljstvo?
– Danas često vidimo roditeljstvo koje ide u dvije krajnosti. S jedne strane su roditelji koji ne propituju puno i prenose obrasce na kojima su i sami odrastali – često nesvjesno. A s druge strane su roditelji koji osjećaju da moraju sve znati, stalno biti dostupni, paziti na svaku riječ i korak kako ne bi slučajno pogriješili ili ‘traumatizirali’ svoje dijete.
U toj drugoj krajnosti nalazi se mnogo roditelja koji žele najbolje, koji žele biti svjesni i prisutni ali često ih preplavi strah. Strah da neće znati dovoljno. Da će pogriješiti. Da nisu dovoljni. I tu nastaje paradoks: jer istinska svjesnost – ona koja njeguje odnos i djeluje iz sigurnosti – teško se može graditi iz grča i napetosti. Strah nas paralizira. Odvaja nas i od nas samih i od djeteta.
Zato u Roditeljima sa svrhom biramo drukčiji pristup. Umjesto zastrašivanja – želimo roditelje osnažiti. Čak i kada govorimo o teškim temama, poput prevencije nasilja, to ne činimo iz mjesta panike, već iz unutarnje jasnoće: Ja znam kako podržati svoje dijete. I znam da nisam sama u tome. Roditelj sa svrhom nije roditelj koji “uvijek sve zna”, ali ni onaj koji se boji svakog koraka. To je roditelj koji uči gledati i dijete i sebe s razumijevanjem, koji zna zašto nešto radi, i koji svom djetetu daje ono najvažnije: alate za samopouzdanje, sigurnost i povezanost – i kada je lako i kada nije. To ne znači da ne griješimo. Ali znači da znamo zašto biramo kako biramo. I to mijenja sve.
U današnje vrijeme čini se da je najteži posao na svijetu upravo biti roditelj – na koje sve načine pomažete roditeljima kroz svoj rad – i koje su najčešće teme ili izazovi s kojima vam se javljaju?
– Moj se rad prvenstveno fokusira na to da se roditelj osjeća sigurno u svojem roditeljstvu, a da zatim zna prenijeti konkretne alate sigurnosti svojoj djeci – kako bi se djeca razvijala u samopouzdane i sigurne osobe. Mnogi roditelji vjeruju da će se snaći kad dođe vrijeme – bilo da je riječ o polasku u vrtić, školi, ili nekom drugom izazovu. No, puno se toga može izbjeći ako na vrijeme počnemo graditi prave temelje sigurnosti. Već od najranije dobi možemo raditi s djecom kako bi se znala zauzeti za sebe, bila empatična prema drugima, ali i naučila kako postaviti granice kada je to potrebno.
Primjerice, jedna mama se javila kada je njezina djevojčica imala samo 18 mjeseci, zabrinuta zbog njezine povučenosti i visoke osjetljivosti. Nakon naše suradnje ova mi je mama napisala koliko je ponosna jer sada ima dijete koje zna što želi i što ne želi, koje se trudi da dođe do svog cilja i vjeruje u sebe, komunicira svoje potrebe, prilazi drugoj djeci, voli se družiti, voli probati nove stvari i uživa u procesu. To je sada sretno i ispunjeno dijete sigurno u sebe.
S druge strane, radim i s roditeljima koji se s temom sigurnosti sretnu malo kasnije. Ovdje moram naglasiti da, premda je lakše krenuti ranije, nikako nije kasno ako se krene kasnije. Roditelji se znaju prepasti, ali ako krenemo raditi s djetetom, pogotovo prije školske dobi, zaista je svašta moguće. Tako sam nedavno radila s mamom koja je imala dijete od 4,5 godine koje se uopće nije htjelo družiti s drugom djecom ni ići u vrtić. Ovo je dijete koje je odbijalo svaki kontakt s drugom djecom. Sada je to dijete koje ima prijatelje i koje je samo pozvalo svu djecu iz vrtića na svoj rođendan. Ne moram ni govoriti koliko je bilo emotivno pratiti napredak ovog malenog.
Radila sam i s mamom čije je dijete koje sada ima 7 godina u ranoj dobi doživjelo zlostavljanje od druge djece i osjećalo tragove toga godinama kasnije. Ovaj je maleni bio vrlo nesiguran i anksiozan. Nakon naše suradnje drugo mu je dijete reklo kako je glup, a isto je ovo dijete svojoj mami ispričalo kako to nema veze s njim, kako mora da je drugo dijete to reklo jer se ne osjeća dobro samo sa sobom. Danas je to dijete koje je sigurno u sebe. To su samo neki primjeri djece koja rastu u samopouzdane i sigurne osobe te roditelja koji sada s povjerenjem gledaju kako njihovo dijete navigira svijetom, čak i kada nisu uz njih.
Svako dijete ima potencijal da postane sigurno u sebe i zna se zaštititi. Moja misija je naučiti roditelje kako što ranije prenijeti te alate svojoj djeci. Iako će uvijek biti novih izazova dok djeca rastu, ako postavimo dobre temelje, suočavanje s tim izazovima bit će mnogo lakše za cijelu obitelj.
– Voljela bih da svaki roditelj zna kako može osjećati mir i sigurnost u svojem roditeljstvu i u svoje dijete. Često mi dolaze roditelji koji su već prošli mnogo – imaju više djece, izazovne obiteljske situacije ili jako intenzivno dijete – i već na početku kažu kako misle da za njih opušten odnos jednostavno “nije opcija”. No ja vjerujem, i znam, da svaki roditelj koji je spreman ući u proces može doći do svoje verzije sigurnosti i jasnoće. Podijelit ću dva primjera samo ovoga tjedna (a tek je srijeda) da vidite koliko je toga moguće.
Prvi je primjer premorene majke dvoje vrlo intenzivne djece i male bebice. Ona je nedavno upisala sljedeći ciklus naše Platforme i krenule smo u suradnju. Prije nekoliko dana mi je pisala kako se dogodila nesuglasica između njezine kćeri od 3 i pol godina te sina od 5 i pol godina. Tada je maleni krenuo, kako je napisala, ‘tuliti i vrištati’, a tata je to pokušao riješiti i skroz se u tome izgubio. Istodobno, sada ponosna mama znala je kako djelovati i relativno brzo je smirila situaciju tako da je svima išla u korist, čak i njoj samoj! Želimo da kroz ostatak naše suradnje zna kako češće ovako reagirati, ali već sada ona je odličan primjer koliko se može, čak i kada uvjeti nisu idealni.

A brzo nakon ovog maila imala sam individualno s mamom koja je bila dio Platforme krajem prošle godine. Javila se sa starijim djetetom od 7 godina koje je i u ovoj dobi imalo vrlo jake ispade. Malena je bila agresivna s roditeljima, a povodljiva u društvu. Mama je bila iscrpljena, prestrašena, puna sumnji. Početkom naše suradnje mama je često nabrajala što sve nije u redu i čega se boji. Ovoga tjedna, kada sam je pitala kakva je situacija s malenom, i sama je u nevjerici odgovorila: „Pa meni se stvarno čini da je sada u redu“. Naravno da i dalje nastavlja graditi ovakav svjestan put s njezinom kćeri, ali svojim je primjerom pokazala koliko je toga moguće.
To nisu čuda. To su promjene koje su te mame same pokrenule. Ja sam tu da podržim, da dam alat, da pitam prava pitanja – ali one su te koje vode svoju djecu, koje uče, isprobavaju, vraćaju se sebi i grade odnos. I zato, na pitanje koja bi zabluda o roditeljstvu trebala nestati – kažem ovu: da se sigurnost i lakoća događaju samo u “idealnim” uvjetima. Ne. Sigurnost i mir se događaju tamo gdje roditelj odluči stati, vidjeti dijete i sebe, i reći: “Možemo drugačije.”
Koliko je važno da roditelji prvo “rade na sebi” kako bi mogli biti podrška djeci i što to točno podrazumijeva – te koliko je to zapravo izazovno i teško u ova moderna vremena kada smo svi pod stalnim stresom, očekivanja su velika, a djeci kako odrastaju postaju veći uzori zvijezde s društvenih mreža, umjesto njihovih roditelja?
– To da roditelji najprije rade na sebi je ključno, jer ako ne osvijestimo sebe i svoju ulogu gotovo je nemoguće graditi dubinski, autentičan i zdrav odnos. I kao što to vrijedi za svaki odnos u životu – vrijedi još više za ovaj roditeljski.
A kada izgradimo taj svjestan odnos i kada znamo kako s djecom raditi na tome da su sigurna u sebe – onda očekivanja drugih i online uzori padaju u drugi plan. Jer kada znamo tko smo i znamo stati iza toga na zdrav način nije nam potrebna potvrda drugih i ne vodimo se nekim osobama koje u biti uopće ne poznajemo. Kada razumijemo kompleksnost sebe i volimo se u cijelosti znamo da je jedina verzija koju želimo nadograditi ona nas samih, u skladu s nama. A to je svakako moguće s djecom! U njihovoj ranoj dobi, kao i u pubertetu.
Naravno, ovo nije uvijek lako u svijetu u kojem roditelji hodaju pod stalnim stresom, nose velika očekivanja i tisuće savjeta o tome kako bi “trebali”. Zato vjerujem da je jedan od najvažnijih oblika svjesnosti – znati kad stati. Odmoriti. Osjetiti sebe. I tek onda krenuti dalje. Jer ne gradimo savršeno roditeljstvo. Gradimo odnos. A svaki odnos počinje – od nas.
‘Roditelji sa svrhom’ su postali prepoznatljivi i na društvenim mrežama – koliko vam je važno graditi autentičan odnos s online zajednicom?
– Roditelji mi se često javljaju – bilo putem društvenih mreža, podcasta ili mailova – i kažu kako osjete da je ovo moj poziv. I vjerujem da je to zato što zaista jest. Odnosi koje gradim sa zajednicom, a osobito s roditeljima s kojima blisko surađujem, za mene su iznimno važni. Želim da se svaki roditelj osjeti viđeno, prepoznato i kao dio zajednice koja je stvarno tu – ne samo na ekranu, već i u svakodnevnim izazovima.
Sjećam se jednog razgovora s poznanikom koji je također radio online, u samim počecima mog rada. Rekao mi je: “Antonella, što god radila, nikada ne zaboravi – iza svakog broja stoji stvarna osoba.” Ta mi je rečenica ostala duboko urezana i vodi me do danas.
Zato ću uvijek prije nove objave odabrati odgovoriti na poruku ili mail koji sam primila. Zato snimam duže epizode podcasta i šaljem tjedne mailove – jer vjerujem da se kroz konkretna znanja i otvorenost gradi stvarna promjena. Za mene ‘Roditelji sa svrhom’ nije samo naziv – to je prostor odnosa, podrške i zajedništva. I to zajedništvo mi je na prvom mjestu.
Kako reagirate na poruke roditelja koji vam se javljaju nakon što su primijenili vaša učenja – postoji li neka poruka koja vas je posebno dirnula?
– Svaka poruka koju dobijem nakon suradnje s roditeljima mi zaista jako puno znači. No, posebno me dirnu poruke u kojima roditelji kažu da promjene nisu primijetili samo oni – već i drugi ljudi oko njih. Jer to znači da promjena nije samo na površini, nego se zaista duboko dogodila.
Baš jutros mi je pisala jedna mama djevojčice od gotovo 5 godina. Malena je prije imala vrlo jake i duge ispade, često je bila agresivna, a roditelji su već razmišljali o premještanju u drugi vrtić jer su osjećali da su iscrpili sve. Znali su da je djevojčica izuzetno bistra, ali jednostavno nisu znali kako joj pomoći.
Nakon što su prošli kroz našu Platformu, javila mi se ta ista mama – i rekla da su je zvale odgojiteljice jer “više ne prepoznaju to dijete”. Ista djevojčica, ali ponašanje i odnos – potpuno drugačiji. Zatim je dodala da ju je i njezina sestra (koja je čuvala malenu i sama je prošla Platformu) s oduševljenjem zvala i rekla: “Nevjerojatno je koliko se promijenila. S njom se sada može pričati, igrati, dogovoriti.”
To su trenuci koji me duboko dotaknu. Kada vidim da se promjene ne događaju samo kod djeteta, već i u cijeloj obitelji. A još je posebnije kada mi roditelji dolaze jer im je netko blizak – mama, sestra, prijateljica – rekao: “Idi tamo, to će ti pomoći.” To povjerenje i te stvarne transformacije – za mene su najveće potvrde i podsjetnici zašto ovo radim.
Kakvi su vam planovi za daljnji razvoj platforme?
– Prije nego što sam pokrenula Roditelje sa svrhom, imala sam privilegiju razgovarati s jednom od vodećih stručnjakinja u području razvoja djece, kod koje sam prošla edukaciju. Kada sam joj predstavila svoju viziju, rekla mi je da je ovakva zajednica potrebna na našim prostorima, ali i da svakako roditeljima ponudim mogućnost dugotrajnije suradnje. Istaknula je da upravo taj bliski odnos roditelja sa mnom i s drugim roditeljima donosi trajne promjene.
Taj je savjet bio jedan od ključnih za razvoj naše Platforme. Sad, nakon deset ciklusa, mogu potvrditi da je bila u pravu. Uz stručne smjernice i metodu koju sam sama razvila, Platforma nudi jedinstvene principe koji se ne mogu pronaći nigdje drugdje. Zanimljivo je da mi roditelji često kažu kako im je ovo bila zadnja edukacija koju su trebali – kao da su pronašli ono što su dugo tražili, i to uz minimalno ulaganje vremena. To mi potvrđuje da je ovo pravi smjer.
U budućnosti bih voljela da se naša zajednica Roditelja sa svrhom nastavi razvijati te da Platforma sve više bude prostor u kojem će roditelji dolaziti iz želje za mirom i sigurnošću u roditeljstvu, te da tu kvalitetu života mogu dijeliti sa svojim djecom. Osim toga, jedan od glavnih ciljeva platforme jest pomoći roditeljima da njihova djeca budu spremna i samostalna, da znaju kako se snaći u različitim životnim situacijama – jer znamo da neće uvijek biti roditelja pored njih, a život donosi mnogo izazova koje je važno moći samostalno prevladati.
Pročitaj i ovo:
- Mateja Marinić: “Živimo u vremenu u kojem se brzina, produktivnost i stalna dostupnost često glorificiraju”
- Tina Biloglav: “Ako je samo jedna osoba zbog Marka otkrila sarkom u ranoj fazi – naš cilj je ispunjen”
- Sonja Buzov: “Humor je ponekad jedini način da preživimo nerealna očekivanja vezana uz majčinstvo”







