Tvoja koža uživa u prirodnoj kozmetici, ali smatraš da su joj cijene „nabrijane“ te da su proizvodi koji nose certifikat preskupi za tvoj džep? I tada kapituliraš i radije posegneš za konvencionalnom kozmetikom, kremom koja u svom sastavu „skriva“ pravu gomilu kemijskih spojeva, koje se niti ne trudiš identificirati jer su im imena prekomplicirana. Ili se pak vodiš onom „Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino“ pa kupuješ konvencionalnu kozmetiku, ali samo ako ima nešto papreniju cijenu? Misliš li da je cijena sinonim za kvalitetu?
A što je s onom izrekom – "Neka tvoja kozmetika bude takva da je možeš na kruh namazati i pojesti"? Na stranu to da bih sada na kruh namazala svoju kremicu s avokadom, makadamijom, noćurkom i jojobom i slasno je pojela, ali teoretski bih i to mogla napraviti. No, kroz sve ovo što sam dosad napisala provlači se ipak nekoliko mitova pa da ih redom razjasnimo. Prvi je da certificirana kozmetika mora biti skupa. Ne mora. Ima odličnih proizvoda koji imaju certifikat i za koji ćete izdvojiti tek nekoliko desetaka kuna. Drugi je mit kako su konvencionalno napravljene kreme sve iste jer nisu. Ima onih manje kvalitetnih i onih koje su kvalitetnije. Osobno mi ne odgovaraju niti jedne niti druge. Treći mit je da cijena garantira kvalitetu. Ne garantira. I četvrti je da je najbolja ona prirodna kozmetika koju napravimo doma. Iako sam kontroliraš kvalitetu ulazne sirovine i nadgledaš cijeli postupak, niti to ne mora nužno biti istina. Ali, vjerujem da ćemo se složiti kako je ova aktivnost itekako zabavna.
Fina krema za na kruh namazati
No, ono što vam zasigurno mogu potvrditi nakon desetak godina korištenja isključivo prirodne kozmetike jest da je prirodna kozmetika najbolja i za nas i za našu kožu. Koža je naš najveći organ, to već i vrapci na granama znaju. Ono što vrapci, vjerojatno, ne znaju jest da kod odraslog čovjeka koža ima površinu gotovo dva kvadratna metra. I da kroz nju u organizam ulaze tvari koje povoljno djeluju na naše zdravlje, ali i toksične tvari – konzervansi, sintetski mirisi, umjetne boje, nekvalitetna biljna i eterična ulja, sintetski sastojci prirodne kozmetike, teški metali u dezodoransima… Ako pribrojimo ovome sve ono što u organizam unesemo preko usta i sve ono što udahnemo – je li zaista takvo čudo da smo naborani, dehidrirani ili premasne kože i lošeg tena? Alergični na sve i sva?
Jeste li se ikada okušali u izradi prirodne kozmetike? Za tu radinost ipak treba na početku malo uložiti, pripaziti na higijenu, ali jednom kada krenete i kada se zaljubite u izradu vlastite prirodne kozmetike, svojih vlastitih pripravaka, gdje će vam biti kraj? A ako baš zagusti i u frižideru se ne nađe niti jedan drugi fini namaz – voila! Malo kruha od cjelovitog zrna, naravno, ako niste osjetljivi na gluten, kriška-dvije rajčice i da vidiš večere. Šalim se, naravno.
O tome što se sve skriva u konvencionalnoj kozmetici, već smo pisali na Naturali, ali nije naodmet da ponovimo. Kremice koje ćete pronaći na policama trgovina, najčešće su pune parafina, vazelina, silikona, a ako i sadrže poneko biljno ulje – radi se o biljnim uljima koja su, gotovo redovito, loše kvalitete i rafinirana. Čitaj – bezvrijedna, jer su osiromašena za mnoštvo vrijednih sastojaka procesom rafiniranja. Kao vodena faza se u takve kremice stavlja jeftina demineralizirana voda. Konzervansi im produžuju rok upotrebe, dodaju se i sintetski mirisi i boje kako bi kremica bila dopadljivija nosu i oku i sve u svemu – dobiješ jedan „mišung“. Skuplji ili jeftiniji, a sve ovisno o tome koliko je proizvođač uložio u reklamu i istraživanje.
Jednostavnije od kuhanja pekmeza
Jednako kao što ajvar ili pekmez koji napraviš doma nikada nemaju isti okus kao oni proizvedeni industrijski, tako kada jednom napraviš svoju kremu za lice – ništa više neće biti isto. I povratka nema.
A kako napraviti svoju prvu prirodnu kremu za lice? Za početak ćemo krenuti jednostavno. Na čisti dlan stavi desetak kapi ulja badema, nakapaj na to desetak kapi hidrolata lavande, istrljaj dlanove i – nanesi na lice. Čestitam, pomiješala si masnu i vodenu fazu, napravila emulziju i tako dobila svoju prvu kremu za osjetljivu i lagano dehidriranu kožu!
A sada za one koje žele svoju kremicu čuvati u kozmetičkoj kutijici, a ne svaki puta brojati kapi ulja i hidrolata. Za početak, najvažnije je da se opskrbite s dvije laboratorijske staklene čaše od 100 ml i preciznom gramskom vagom.
Kako napraviti svoju prvu kremu?
Svaka krema sadrži masnu i vodenu fazu i te se dvije faze moraju odvagati i grijati na vodenoj kupelji odvojeno.
Vodena faza
Za vodenu ćemo fazu odvagati u manju laboratorijsku čašu 28 g hidrolata ljekovite lavande, dodat ćemo 2 g glicerola i na vrh noža alantoina.
Masna faza
Za masnu fazu ćemo odvagati u manju laboratorijsku čašu 10 g ekološki proizvedenog i nerafiniranog ulja konoplje, 5 grama ulja sezama, 5 g emulgatora Phytocream 2000 i 5 kapi eteričnog ulja ljekovite lavande. Ulje konoplje je odlično za sve one koji imaju suhu kožu ili su skloni upalama i iritacijama, a kremici će dati jednu laganu i lako razmazivu strukturu. Moja ga koža voli, vjerujem da će i vaša.
Priprema
Stavite obje laboratorijske čaše u vodenu kupelj koja mora biti dovoljno topla tako da se emulgator u masnoj fazi otopi. Važno je da voda ne ključa tako da kontrolirate njenu temperaturu i održavate je na otprilike 60-70 celzijevaca. Kada se emulgator u masnoj fazi otopi, izvadite obje čaše van i polako, uz stalno miješanje, dodajte vodenu fazu masnoj fazi. Krema će se lagano početi „stiskati“, biti će sve gušća i gušća i miješajte je tako sve dok se ne ohladi na otprilike sobnu temperaturu. Tada je premjestite u kozmetičku kutijicu i stavite je u hladnjak.
Budući da kremica nema konzervansa u nju je moguće dodati prirodne konzervanse poput Biopeina koji se dodaje u koncentraciji 0,2 % ili Neopeina koji se dodaje 0,5%. No, meni je osobno miliji Geogard 221 koji se dodaje u koncentraciji 0,2 do 0,8% u sve proizvode za njegu i higijenu i štiti proizvod gotovo bez greške kroz dulje vrijeme.
Kad ste zamiješali vodenu i masnu fazu, tada dodajte u kremicu 4-5 kapi ovog konzervansa koji sadrži benzilni alkohol i dehidrooctenu kiselinu i nastavite s miješanjem sve dok se kremica ne zgusne. Ovako pripremljenu kremu ne treba čuvati u hladnjaku.
